O sunnetima svakodnevnog zikra

Poznato je da je Allah, [swt] naredio muslimanima da Ga spominju pet puta na dan klanjajući namaz u određeno vrijeme. Pored toga, naredio im je da Ga spominju drugim vidovima zikra koji će im se računati kao nafila (dobrovoljni ibadet) . Znači, može se reći da je nafila dodatak ili višak na pet propisanih namaza. Nafila se dijeli u dvije vrste:

Prva su vrsta nafila namazi. Znači, muslimanima je propisano da prije i poslije farz-namaza klanjaju sunnet, koji predstavlja dodatak farzu. Pa ako je u farz-namazu bio neki nedostatak, on će se nadomjestiti tom nafilom. A ako ne bude, onda će te nafile biti višak ili dodatak na farzove. Najduže vrijeme između dva namaza u kojem nema obaveznog namaza jeste vrijeme između jacije i sabaha i između sabaha i podne. Zato je između svaka ta dva namaza propisan neobavezni namaz nafila kako se vrijeme nemara, gafleta bez zikra i spominjanja Allaha ne bi oduljilo. Zato je između jacije i sabah-namaza propisan vitr i noćni namaz a između sabaha i podne duha-namaz. Neki od spomenutih nafila-namaza potvrđeniji su od ostalih. Najpotvrdeniji od njih je vitr-namaz. Zato su se učenjaci razišli oko toga da li je on vadžib ili ne.

Nakon njega po potvrdenosti dolazi noćni namaz, kojeg Poslanik, [saw], nije izostavljao ni na putu ni kod kuće. Potom dolazi duha-namaz.O pitanju tog namaza također ne postoji jedinstven stav kod islamskih učenjaka i da li ga treba stalno obavljati. Međutim, postoje mnogi vjerodostojni hadisi koji motivišu njegovo klanjanje.

Također se prenose stimulativni hadisi o klanjanju namaza poslije izlaska sunca iz zenita. Što se tiče zikra jezikom, on je propisan u svakom periodu dana i noći, a posebno se fokusira u nekim vremenima, poput zikra poslije farz-namaza i da se ukupno kaže stotinu puta: subhanAllah, elhamdulillah, Allahu ekber i la ilahe illa-Allah. Zikr se također preporučuje poslije dva namaza poslije kojih nema dobrovoljnih namaza, tj. sabaha i ikindije. Zikr se preporučuje i poslije klanjanja sabah-namaza pa do izlaska sunca, kao i poslije klanjanja ikindija-namaza pa do zalaska sunca. Ova dva vremena, tj. poslije sabaha i poslije jacije najbolja su vremena za dnevni zikr. Zbog toga je Allah naredio zikr u ta dva perioda:

“I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran. “ (Prijevod značenja sure El-A’raf, 205.)

“. ..i slavi Gospodara svoga i zahvaljuj Mu se prije sunčeva izlaska i prije zalaska. “ ( Prijevod značenja sure Kaf, 39.)

Najbolji zikr koji se može uraditi u spomenutim periodima jeste klanjanje sabahskog i ikindijskog namaza. Za svaki od ova dva namaza rečeno je da je onaj srednji namaz1 i oni su dva burhana (argumenta) za onog ko ih bude redovno obavljao da će ući u Džennet. Nakon ova dva perioda najbolje vrijeme za zikr je noćni zikr. Zbog toga se poslije ta dva perioda u Kur’anu spominje noćni tesbih (slavljenje Allaha) i noćni namaz. Zikr uopćeno obuhvata klanjanje namaza, učenje Kur’ana, njegovo podučavanje i studiranje, korisno znanje, tesbih, tekbir i tehlil.

Učenjaci hanbelijske pravne škole smatraju da je učenje Kur’ana poslije sabahskog i ikindijskog namaza bolje od zikra . Evzai je bio upitan o tome pa je rekao: “Praksa ashaba bila je da su zikrili (u to vrijeme) pa ako neko bude i Kur’an učio, i to je lijepo.”

Ishak o tesbihu po sto puta nakon farz-namaza kaže: “U tom vremenu bolje je zikriti nego li učiti Kur’an”. Virdovi i dove koje su prenesene od Poslanika, [saw], a koje je on učio ujutro i navečer mnogobrojne su. Poželjno je vrijeme između dvije jacije, tj. akšama i jacije provesti u ibadetu (zikru). Preporučljivo je također odgoditi jaciju cijele prve trećine noći, jer se o tome prenose vjerodostojni hadisi, a to je i stav hanbelijskog mezheba i drugih kako bi se klanjala u najbolje njeno vrijeme, a to je i zadnje njeno vrijeme. Onaj ko iščekuje jaciju u džematu u ovoj prvoj trećini noći trebao bi to vrijeme iskoristiti u namazu, zikriti ili iščekivati taj namaz u džamiji.

Nakon što klanja jaciju i pritvrđene sunnete, može klanjati i vitr ako ga želi klanjati prije spavanja. Kada ode na spavanje nakon toga, poželjno je da ne spava bez abdesta i određenog zikra. Trebao bi da izgovoriti tesbih, tahmid i tekbir tačno sto puta. Tako je Poslanik, [saw], naučio Aliju i Fatimu, radijAllahu anhuma, da prouče prije spavanja. A može prije spavanja proučiti druge forme zikra koje su prenesene od Poslanika, [saw], a to je da nešto prouči iz Kur’ana ili da spomene Allaha, [swt].

Ako bi se probudio u noći i ne mogne da zaspi, neka pri svakom okretanju u krevetu spomene Allaha. Buhari bilježi od Ubade, [ra], da je Vjerovjesnik, [saw], rekao: “Ko se probudi u noći i kaže: ‘Allah je jedan Bog, nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On je svemoćan. Allah je slavljen, hvala Allahu, On je jedan Bog, Allah je najveći, nema snage i moći bez Allaha,’ i nakon toga kaže: ‘Gospodaru, oprosti mi,’ ili Ga nečim zamoli, uslišat će mu se. Ako odluči te se abdesti i klanja, namaz će mu biti primljen.” Kada bi se probudio, Poslanik, [saw], bi govorio:” Hvala Allahu Koj i me je oživio nakon što me je usmrtio. Njemu je povratak.”2

A ako ustane pa se abdesti i klanja tehedžud, postupio je onako kako je to Poslanik, [saw], radio. Svoj noćni namaz trebao bi završiti istigfarom (traženjem oprosta), i to pred samu zoru, jer je Allah, [swt], pohvalio one koji traže oprost u tom periodu noći.

Kada izađe zora, treba klanjati dva rekata sabahskog sunneta a nakon toga i sabahski farz. Nakon namaza će zikriti propisanim dovama od Poslanika, [saw], sve do izlaska sunca.

Ko uspije postići ovo stanje, njegov će jezik uvijek biti vlažan od spominjanja Allaha. Zikr će postati sastavni dio njegove svakodnevnice pa će spavati s njim a i budit će se i počinjat novi dan s njim. I sve to će biti dokaz njegove iskrene ljubavi prema Uzvišenom Allahu.

Ono čime se čovjek bavi danju ili noću radi interesa njegove vjere, njegova tijela i ovosvjetskih interesa, u svemu tome preporučljivo je da sve te poslove počinje zikrom, Allahovim imenom. Tako se preporučuje spomenuti Allahovo ime i zahvaliti Mu se prije jela i pića, oblačenja, spolnog čina, pri ulasku u kuću i izlasku iz nje, pri ulasku u kupatilo i izlasku iz njega, kada se penje na jahalicu (ulazi u auto) i kod klanja obrednih žrtava i običnih životinja.

Preporučuje se zahvaliti Allahu, [swt], poslije kihanja, kod viđenja ovosvjetskih i onosvjetskih nevoljnika, prilikom susreta braće i njihova međusobna pitanja za njihova stanja, kod obnavljanja Allahovih blagodati i prestanku nevolja. Još bolje od toga je kada Allahu, [swt] zahvali na dobru, bolesti, nevolji i izobilju, tj. da Mu bude zahvalan na svakom stanju.

Dova se također preporučuje prilikom ulaska na pijacu, kada se čuje kukurikanje pijetlova, kada se čuje grmljavina, kada pada kiša, kada zapuše oluja, kada se vide mjene Mjeseca i kada se vide prvi zametnuti plodovi.

Također se zikr i dova spominju kada zadesi neka tuga, žalost, i dunjalučka nesreća, kada se krene i vraća s puta, i kada se odsjedne negdje na putu. Poželjno je da se zatraži zaštita od Allaha, [swt], prilikom srdžbe, pri viđenju u snu nečega što se prezire i kad se noću čuje lavež pasa i rikanje magaraca.

Sunnet je također da kad se nešto želi odlučiti i što se smatra da je dobro, klanjati istiharu i zamoliti Allaha, [swt], da mu ukaže na ispravnu odluku u tome prije nego što se donese konačna odluka.

Vjerniku je vadžib da se pokaje od svih grijeha, kako malih tako i velikih. Uzvišeni to naređuje i veli: “I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole…” ( Prijevod značenja sure Ali Imran, 135.)

Ko bude uspio pridržavati se svega spomenutog, uvijek će mu jezik biti vlažan od spominjanja Allaha, [swt]. Poslanik, [saw], je poslan sa sažetim ali sveobuhvatnim riječima. To mu se izuzetno mnogo dopadala i njih je preferirao nad ostalim formama zikra.

Imam Muslim bilježi predanje Ibn Abbasa, radijAllahu anhuma, on od Džuvejrije bint el-Harisa, [raa], u kojem stoji da je Poslanik, [saw], jednom izišao iz njene kuće nakon što je klanjao sabah-namaz (u džamiji), dok je ona bila u kutku u kojem je klanjala. Kada je sunce izašlo Poslanik, [saw], vrati se i zateče je kako još uvijek tu sjedi. Potom je upita: “Još si uvijek u istom stanju otkako sam ja i zašao?” Ona reče: “Da.” Vjerovjesnik, [saw], reče: “Kada sam izašao, ja sam rekao četiri riječi po tri puta. Kada bi se mjerile s onim što si danas sve izgovarila od zikra, prevagnule bi ih svojom težinom. Te riječi su: “Subhanellahi vebi hamdihi ‘adede halkihi ve rida nefsihi ve zinete ‘aršihi ve midade kelimatihi.” (“Allah je slavljen i hvaljen u broju Njegovih stvorenja; u obimu Njegovog zadovoljstva, težini Njegovog prijestolja i u obimu tinte Njegovih riječi”)3

Aiša, [raa], rekla je: “Vjerovjesniku, [saw], mnogo se dopadala sveobuhvatna dova i ne bi dovio drugim riječima.’‘4

Buhari i Muslim bilježe od Ibn Mesuda, [ra], da je rekao: “Mi smo u namazu iza Poslanika, [saw], izgovarali: ‘Neka je selam Allahu, neka je selam Džibrilu i Mikailu, neka je selam tom i tom čovjeku.’ Jednog dana Poslanik, [saw], reče nam: ‘Zaista je Allah, Selam. Kada neko od vas u namazu sjedne (tešehud), neka kaže: ‘Ettehijjatu lillahi vessalavatu vettajjibatu lillahi esselamu ‘alejke ejjuhennebijju ve rahmetullahi veberekatuhu, esselamu ‘alejna ve ‘ala ‘ibadillahi ssalihine, ešhededu en la ilahe illellah ve ešhedu enne muhammeden ‘abduhu ve resuluh.’ (‘Pozdravi, blagoslov i predanost Allahu; neka je mir s tobom, Vjerovjesniče, i Njegova milost i blagodat. Neka je mir nad nama i Allahovim dobrim robovima.’ Kada čovjek to kaže, njegova dova obuhvata svakog Allahovog roba na nebu i na Zemlji. (A kada doda): ‘Svjedočim da je Allah jedan Bog i da je Muhammed Njegov rob i poslanik’), neka nakon toga u svojoj dovi traži šta hoće.’“5

U Ahmedovom Musnedu od Ibn Mesuda bilježi se da je rekao: “Allahov Poslanik, (saw], učio nas je ključevima dobra i njegovoj biti, ili suštini dobra, njegovim počecima i krajevima. Mi nismo znali šta ćemo reći u namazu pa je rekao: “Recite: ‘Ettehijjatu lillahi’, pa ga je spomenuo do kraja.”6

Allah najbolje zna i On je najmudriji. Neka je Allahov blagoslov na najboljeg od svih Njegovih stvorenja Muhammeda, [saw]. Allah nam je dovoljan, divan li je On zaštitnik.

 

Autor: Ibn Redžeb el-Hanbeli

Iz knjige: Buđenje ambicija

Priprema i obrada: Put vjernika

 

Fusnota:

1 ”Redovno namaz obavljajte, naročito onaj srednji, i pred Allahom ponizno

stojte.” (Prijevod značenja sure EI-Bekare, 238.)

2 Buhari, 11/113, Muslim, 2711.

3 Muslim, 2726.

4 Ebu Davud, 1482.

5 Buhari, 2/320, Muslim, 402.

6 Ibn Madža, 1892, Ahmed, 1/408.