Obaveza i vrijednost vjerovanja u Allaha

Popularno na sajtu

Svakom muslimanu ljubomornom prema svojoj vjeri, koji voli dini-islam i želi znati njegove propise;

Svakom žednom koji se želi napiti sa nepresušnog šeri'atskog izvora, obožavajući svoga Gospodara ispravnim ibadetom i dajući svakom njegovo pravo;

Svakom onom koji želi islam kao rješenje problema ovog vremena i njegovih kontradiktornosti;

Svakom onom koji se diči svojom vjerom i ponosi što je pripadnik najboljeg Ummeta kojeg je Allah stvorio;

Svima onima koji pozivaju Allahu, subhanehu ve te’ala[1], tražeći ono što će im pomoći u izvršavanju njihove dužnosti, širenju znanja, naređivanju dobra i odvraćanju od zla;

Svima njima prezentiram ovo skromno djelo čiji korijeni potiču iz nebeskog nura tj. Kur'ani kerima i Muhammedove, sallAllahu alejhi we sellem[2], upute, nadajući se da će im, kao i meni, koristiti na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.[3]

Cijenjeni čitaoče,

Tekst koji je pred tobom je dio prvog poglavlja iz knjige Načela islamskog življenja, savremeni pristup islamskom vjerovanju, šerijatskim propisima i moralnim normama, autora šejha Abdurrahmana el-Ubejjida. Ovo djelo na lak, interesantan i običnom čovjeku razumljiv način objašnjava osnove islamskog vjerovanja, što je od neprocjenjivog značaja za svakog muslimana. Stoga, odlučili smo se da vam u narednom periodu prenesemo i predočimo najvažnije dijelove iz nepresušne riznice pomenutog djela, moleći Allaha da nam ovo djelo bude od koristi.

Prilikom navođenja citata ovog djela, objašnjavaćemo nepoznate termine koji se najčešće koriste u islamskoj literaturi, čineći tako ovo djelo dragocjenim štivom kako za muslimane, tako i za nemuslimane koji želiti učiti o Allahovom vjeri, koju je On, Uzvišeni, iz svoje milosti podario čovječanstvu. Slijedi tekst iz prvog poglavlja pomenute knjige.

Obaveza vjerovanja u Allaha

Allah, subhanehu ve te’ala, stvorio je sve ljude da samo Njega obožavaju, kao što kaže Uzvišeni:

”Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.”[4]

Zbog toga je Uzvišeni sve što je stvorio potčinio čovjeku da se time koristi. Iz Svoje milosti prema čovjeku, Uzvišeni ga nije ostavio bez Upute i ukazivanja na Pravi put; zato je slao poslanike i objavljivao knjige, od Nuha, alejhisselam, do posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Ibadet se ne može činiti osim sa jasnim dokazima, a ovi dokazi dolaze jedino od Allaha, subhanehu ve te'ala, koje je objavio Svojim poslanicima i vjerovijesnicima, neka je na sve njih salavat i selam.

Veliki islamski učenjak Ibn Tejmijje, rahimehullah, ovako je opisao ibadet:

Ibadet je opći naziv za sve ono što voli Allah, subhanehu ve te'ala, i čime je On zadovoljan od riječi i djela, bila vidljiva ili tajna. Tu spada namaz, zekat, post, hadž, istinit govor, dostavljanje emaneta, činjenje dobra prema roditeljima, obilaženje rodbine, ispunjavanje obaveza, naređivanje dobra, odvraćanje od zla, džihad protiv kafira i munafika, dobročinistvo prema komšiji, jetimima, nemoćnim, putniku, prema robu i životinjama. Ibadet je i učenje dove, zikr (spominjanje Allaha), učenje Kur’ana, izučavanje korisne nauke i dr. Takođe, ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, strahopoštovanje (prema Allahu), iskrenost u vjeri, strpljenje (sabur) na Allahovoj odredbi, zahvalnost na Njegovim blagodatima i zadovoljstvo sa onim što je On odredio. Ibadet je i tevekkul (oslanjanje na Allaha) i traženje Njegove milosti i strahovanje od Njegove kazne.”[5]

Ako bi čovjek ostao bez vjere u Allaha, subhanehu ve te'ala, osakatio bi svoj razum, i spustio bi se na nivo životinje, kao što kaže Uzvišeni:

“Mi smo za Džehennem mnoge džinne i ljude pripremili; oni srca imaju – ali ne uviđaju njima; oni oči imaju ali ne vide njima; oni uši imaju ali ne čuju njima; oni su poput stoke, čak i gori. Zaista su nemarni (gafilun).”[6]

Kaze Uzvišeni:

”Znaj da osim Allaha nema drugog boga, zato moli oprost za grijehe svoje.”[7]

“O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Drugi svijet – daleko je zalutao”.[8]

Vrijednost dva šehadeta[9]

Znanje da nema boga osim Allaha koje je potvrđeno srcem (ubjeđenjem) i djelima donosi nagradu na Sudnjem danu koja će biti Džennet i vječna sreća. Ovo potvrđuje hadis kojeg nam prenosi Osman ibn Affan, radijallahu anhu[10]:

”Ko umre, a zna da nema drugog boga osim Allaha, ući će u Džennet.”[11]

Učenjaci su to ovako kazali:

Iman (vjerovanje) je izgovoriti riječi vjerovanja, potvrditi ih (srcem) i činiti djela (koja su u skladu sa kazanim). Iman se povećava poslušnošću prema Allahu, a smanjuje griješenjem prema Njemu. Znanje da nema boga osim Allaha znači da to srce potvrđuje i da su djela sukladna tom uvjerenju.

Brojni su hadisi koji govore o vrijednostima vjernika i da im je nagrada Džennet. Ubade ibn Samit, radijallahu anhu, prenosi da je rekao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem:

”Ko bude posvjedočio da nema drugog boga osim Allaha, da On nema druga, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, i da je Isa Njegov rob i poslanik, i riječ koju je dostavio Merjemi i duh od Njega, i da je Džennet istina i da je Džehennem istina, Allah će ga uvesti u Džennet, bez obzira na njegova ostala djela.”[12]

A u drugom hadisu stoji:

”Allah će mu otvoriti svih osam džennetskih vrata, da uđe na koja hoće.”[13]

U podužem hadisu kojeg prenosi ‘Utban ibn Malik, radijallahu anhu, stoji da je rekao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem:

”Zaista je Allah zabranio da uđe u vatru onaj koji je rekao (vjerovao) da nema drugog boga osim Allaha, želeći time Allahovo lice.”[14]

Mnogo je sličnih dokaza koji nam ukazuju na vrijednost dva šehadeta. Na osnovu njih je uvjetovan ulazak u Džennet i otvaranje svih njegovih osam vrata, a zabranjen ulazak u vatru.

Abdullah ibn Amir prenosi da je rekao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem:

”Uistinu je Nuh, alejhi-s-selam, kada je umirao, svome sinu kazao: Zapovijedam ti da budeš (tj. da živiš) sa la ilahe illallah (nema boga osim Allaha), jer kad bi se sedam nebesa i sedam zemalja stavili na jednu stranu vage, a la ilahe illallah na drugu stranu, preteglo bi la ilahe illallah. A da su sedam nebesa i sedam zemalja jedna čvrsta halka, zaista bi ih la ilahe illallah razdvojilo.”[15]

A u jednom drugom hadisu stoji:

”Allah će izvesti jednog čovjeka iz mog Ummeta ispred svih prisutnih na Sudnjem danu, pa će staviti ispred njega devedeset i devet spisaka, svaki spisak dug koliko pogled može dosegnuti. Potom će mu reći: “Da li nešto od ovog poričeš? Da li su ti moji pisari nepravdu učinili?” “Ne, ja Rabbi” – odgovorit će. A Allah će mu reći: “Da li imaš neki izgovor?” “Nemam, ja Rabbi” – odgovorit će. Pa će reći Uzvišeni: “Naprotiv, ti kod Nas imaš dobro djelo, i neće ti se danas nepravda učiniti.” Tad će mu se izvući jedna kartica na kojoj stoji Ešhedu en la ilahe illallah ve enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. A Uzvišeni će reći: “Izvagaj to”. “Gospodaru,” – reći će čovjek – “šta je ova kartica spram ovoliko spiskova?” “Neće ti se nepravda učiniti” – reći će Uzvišeni. Potom će se staviti zapisana njegova djela na jednu stranu vage, a kartica na drugu stranu, i prevagnut će kartica. Nema ništa teže od Uzvišenog Allahovog imena.”[16]

Prenosi Ebu Seid el-Hudrij od Resulullaha, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao:

”Rekao je Musa svome Gospodaru, la ilahe illa Ente, nema boga osim Tebe, želim nešto posebno za sebe, (nešto čime ćeš me odvojiti od drugih). Uzvišeni mu reče: “O Musa, da se sedam nebesa sa njihovim stanovnicima i sedam zemalja stavi na jednu stranu vage, a na drugu La ilahe illallah, pretegnulo bi ih la ilahe illallah.”[17]

Nema sumnje da ova iskrena riječ zahtjeva djela za sobom jer su ovi hadisi općeniti, a detaljnije ih pojašnjavaju drugi hadisi koji naređuju iskrenost, istinitost, ljubav (prema Allahu i Njegovom Poslaniku) i slično tome, a što ulazi u uvjete riječi la ilahe illallah.

Autor: Abdurrahman b. Abdulkerim el-Ubejjid
Iz knjige Načela islamskog življenja, savremeni pristup islamskom vjerovanju, šerijatskim propisima i moralnim normama, str. 10-12.
Obrada: Put vjernika

Fusnote:


[1] Subhanehu ve te'ala – slavljen je On i Uzvišen (ovo su riječi koje se izgovaraju prilikom spominjanja Allahovog imena. Pored pomenutih riječi mogu se koristiti i druge, kao na primjer: Azze ve dželle ili Dželle ša'nuhu)

[2] Sallallahu alejhi ve sellem – Neka je Allahov blagoslov i mir na njega (ovo su riječi koje se izgovaraju prilikom spominjanja imena posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem)

[3] Autorova posveta na početku knjige.

[4] Prijevod značenja sure Ez-Zarijat, ajet 56.

[5] “Risale el-ubudije” od Šejhul-islama Ibn Tejmijje, str. 38.

[6] Prijevod značenja sure El-E’araf, ajet 179.

[7] Prijevod značenja sure Muhammed, ajet, 19.

[8] Prijevod značenja sure En-Nisa, ajet, 136.

[9] Dva šehadeta su: vjerovati da nema drugog božanstva (boga) osim Allaha, i da je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, Allahov poslanik ljudima.

[10] Radijallahu anhu – Allah bio zadovoljan njime (ovo su riječi koje se spominju prilikom izgovora imena ashaba, drugova Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

[11] Sahih Muslim.

[12] Mutefekun alejhi (tj. zabilježili Buharij i Muslim).

[13] Bilježe Buharij i Muslim.

[14] Bilježi Muslim u svom Sahihu.

[15] Prenosi Ahmed u Musnedu i Hakim, a vjerodostojnim ga je ocijenio Zehebi.

[16] Prenosi Tirmizi u njegovom Sunenu, Ahmed, Ibn Madže , Hakim i Bejheki.

[17] Prenosi Hakim u Mustedreku.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz