Odagnavanje štete je preče od pribavljanja koristi

Popularno na sajtu

Pitanje: Šta je značenje riječi Uzvišenog:

وَلَا تَسُبُّوا۟ ٱلَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ فَيَسُبُّوا۟ ٱللَّهَ عَدْوًۢا بِغَيْرِ عِلْمٍ ۗ كَذَٰلِكَ زَيَّنَّا لِكُلِّ أُمَّةٍ عَمَلَهُمْ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّهِم مَّرْجِعُهُمْ فَيُنَبِّئُهُم بِمَا كَانُوا۟ يَعْمَلُونَ ١٠٨

“Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. – Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.” (Al-Anam, 108)

Odgovor:

Hvala pripada Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.

Rekao je Uzvišeni:

وَلَا تَسُبُّوا۟ ٱلَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ فَيَسُبُّوا۟ ٱللَّهَ عَدْوًۢا بِغَيْرِ عِلْمٍ ۗ كَذَٰلِكَ زَيَّنَّا لِكُلِّ أُمَّةٍ عَمَلَهُمْ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّهِم مَّرْجِعُهُمْ فَيُنَبِّئُهُم بِمَا كَانُوا۟ يَعْمَلُونَ ١٠٨

“Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. – Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.” (Al-Anam, 108)

Allah subhanehu we te'ala zabranjuje muslimanima da grde mušrička božanstva koja oni obožavaju mimo Allaha, čak iako su ta božanstva neistina, a samo iz razloga da to ne bude povod mušricima da grde i psuju Allaha, Jedinog, Istinu, kao osvetu za svoja božanstva, i odnoseći se prema muslimanima onako kako se muslimani izraze (za njihova lažna božanstva).

[Es-sebb u arapskom jeziku označava iznošenje nečije mahane, njegovo vrijeđanje i sl. Ova riječ se najčešće na bosanski prevodi kao psovanje (psovka), međutim, u arapskom jeziku ovaj izraz nema značenja vulgarnosti i bezobrazluka koje sadrži psovka u bosanskom jeziku, op.prev]

Zatim Uzvišeni obavještava da su svakom narodu bila uljepšana njegova djela, i da će ih On poslije vratiti Sebi na Sudnjem danu, i obavjestiti o onome što su činili i obračunati za njihova djela: ako budu bila dobra – onda je to dobro (za njih), a ako budu bila zla – onda je to zlo (za njih).

Kaže Ibn Kesir rahimehullah: „Uzvišeni govori Svome poslaniku i vjernicima zabranjujući im kuđenje mušričkih božanstava, pa iako je u tome korist (u vjeri), ipak se na to nadovezuje veća šteta, a to je da se (nevjernici) suprotstave psujući vjernicima Boga, tj. Allaha pored kojeg nema drugog boga.

Rekao je ‘Alijj ibn Ebi Talha rahimehullah prenoseći od Ibn ‘Abbasa radijellahu ‘anhuma u vezi ovog ajeta, da su mušrici rekli: „O Muhammede, ili ćeš skroz prestati da grdiš naša božanstva, ili ćemo zasigurno vrijeđati tvog Gospodara, pa je Allah zabranio vjernicima da grde njihova božanstva.“

Rekao je Katade rahimehullah: „Muslimani su grdili kumire nevjernika, pa bi nevjernici nepravedno i bez znanja psovali Allaha, i onda je Allah objavio:

وَلَا تَسُبُّوا۟ ٱلَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ فَيَسُبُّوا۟ ٱللَّهَ عَدْوًۢا بِغَيْرِ عِلْمٍ ۗ كَذَٰلِكَ زَيَّنَّا لِكُلِّ أُمَّةٍ عَمَلَهُمْ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّهِم مَّرْجِعُهُمْ فَيُنَبِّئُهُم بِمَا كَانُوا۟ يَعْمَلُونَ ١٠٨

“Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. – Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.” (Al-Anam, 108)

Od ove vrste – tj. ostavljanja neke koristi da ne bi nastupila šteta veća od te koristi – je hadis koji se nalazi u Sahihu da je rekao Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Proklet je onaj koji psuje svoje roditelje. Rekoše: O Allahov Poslaniče, kako neko psuje svoje roditelje? Odgovori: Opsuje čovjek oca drugom čovjeku, pa ovaj opsuje njegovog oca, i opsuje drugome majku pa ovaj opsuje njegovu majku.“

Riječi Uzvišenog (u prijevodu): „…tako smo svakom narodu uljepšali njihova djela“, tj. kao što smo kod zabludjelih naroda ukrasili njihova djela koja čine, a Allahu pripada neprikosnoven dokaz (nad svima) i savršena mudrost u ono što hoće i što odabire.

„Zatim će se im mjesto povratka kod njihova Gospodaru biti…“ tj. mjesto vraćanja i konačište.

„pa će ih obavjestiti o onome što su radili.“ tj. nagradiće ih za njihova djela, ako su bila dobra – daće im dobro, a ako su bila zla – dobiće zlo.“ (Tefsiru Ibni Kesir: 314/3)

Rekao je El-Kurtubi rahimehullah: „Uzvišeni zabranjuje vjernicima da psuju njihove kumire, jer Uzvišeni zna da, ako ih vjernici budu psovali, nevjernici će se razbježati i povećati svoje nevjerstvo. Rekla je ulema: Propis ovoga važi za ovaj ummet u svakom stanju, pa kada se nevjernik nalazi u snazi, a postoji bojazan da će opsovati islam, ili vjerovjesnika, ili Allaha, onda nije dozvoljeno muslimanu da grdi njihove kumire.” (Tefsiru-l-Kurtubi:61/7)

Rekao je Es-Sa'di rahimehullah: „Allah zabranjuje vjernicima stvar koja je bila dozvoljena, čak u osnovi propisana, a to je grdnja mušričkih božanstava koja su oni uzeli za kumire i bogove pored Allaha, božanstava čijom se grdnjom približava Allahu. Međutim, s obzirom da je kuđenje tih božanstava put i razlog da mušrici psuju Gospodara svih svjetova, Onoga od čije veličine je obavezno (u ljudskom govoru) odstraniti svaku mahanu i slabost, svaku psovku i vrijeđanje, otuda je Allah zabranio psovati mušrička božanstva koja oni radi svog uvjerenja štite i kojima pristrasnost iskazuju. Jer, svakom je narodu Allah uljepšao njegove postupke, pa to vide finim, isto brane i odagnavaju od toga štetu na svaki način, čak dotle da psuju Allaha, Gospodara svjetova, Onoga čija se veličina poput planina usadila u srca i čestitih i griješnih (među ljudima) – a što se osjeti upravo kada se muslimani izraze grdnjom prema lažnim božanstvima. Međutim, svim stvorenjima je mjesto njihova povratka i odredišta kod Allaha na Sudnjem danu, biće Njemu izloženi, oni i njihova djela, pa će ih On obavjestiti šta su radili od dobra i zla. U ovom plemenitom ajetu je dokaz za jedno šerijatsko pravilo, a to je da se sredstva (do nekog cilja) razmatraju s obzirom na činjenice i stvari do kojih (ta sredstva) vode, i da zabranjena sredstva bivaju zabranjenim kada – makar u osnovi bila dozvoljena – vode i prouzrokuju zlo.“ (Tefsiru-s-Sa'di: str. 268)

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid
Prijevod
: Istina.ba
Izvor originala na arapskom: https://islamqa.info/ar/242264

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz