Draga braćo, ono što nije učinjeno u ime Allaha slabi i nestaje poput tragova na pješčanoj obali koje brišu morski talasi. Da, ono što je učinjeno u ime Allaha je trajno i spojeno, a ono što nije u Njegovo ime je slabo i odbačeno. Vrba za tri mjeseca izraste onoliko koliko je boru potrebno za trideset godina. Pa kaže vrba boru: Za tri mjeseca prešla sam ono za što je tebi potrebno trideset godina, a opet i tebi i meni kažu drvo.” Pa bor odgovara: “Sačekaj dok puhne vjetar pa ako ustraješ, onda će tvoj ponos biti potpun.”

Kada je svilena buba počela plesti mrežu i pauk je isto tako počeo plesti mrežu, pa reče svilenoj bubi: “Ti imaš mrežu, a i ja imam mrežu”, a buba odgovori: “Da, ali je tvoja mreža zamka mušicama, a moja mreža je odjelo kraljeva, a i pri dodiru se vidi razlika.”

Da, dragi brate, kada naiđu vjetrovi iskušenja pa ustraješ, onda je tvoj ponos potpun. Nije suština u spoljašnjosti djela, možda drveća budu podjednaka u izgledu i za jednu i drugu mrežu se kaže da je mreža, ali falsifikat neće opstati. Kaže Uzvišeni:

كَذَٰلِكَ يَضۡرِبُ ٱللَّهُ ٱلۡحَقَّ وَٱلۡبَٰطِلَۚ فَأَمَّا ٱلزَّبَدُ فَيَذۡهَبُ جُفَآءٗۖ وَأَمَّا مَا يَنفَعُ ٱلنَّاسَ فَيَمۡكُثُ فِي ٱلۡأَرۡضِۚ كَذَٰلِكَ يَضۡرِبُ ٱللَّهُ ٱلۡأَمۡثَالَ ١٧

“Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Eto, tako, Allah pojašnjava primjere.” [Kur'an, 13:17]

Oni koji krenu ovim putem, putem koji vodi Allahu, zbog strasti prohtjeva, udjela duše i sl., takvi niti drugima koriste niti su se sami okoristili. Takvi nisu u stanju upotpuniti ni jedno djelo pa makar ono bilo malo, i kada takav krene s nekim programom poput sticanja znanja, ibadeta, dave, vidiš kako prekida i ne ustrajava. Postavlja se pitanje: Zašto?

Tajna, draga braćo, leži u tome što u djelu ima udjela nefsa. Onaj koji dolazi na džumu ne Allaha radi, onaj koji klanja noćni namaz, koji posti, uči Kur'an, traži znanje, predvodi ljude, drži hutbu, ders, a u tome ima udjela nefsa, njegovo djelo je batil. Srušio ga je još onog momenta kada ga je uradio s udjelom nefsa.[1]

Da, dragi brate, pitaj sebe: djela koja činiš, radi koga ih činiš? Budi iskren i ne bježi, jer je stvar opasna. Zar se ne bojiš tih riječi od kojih se koža ježi: “Radio si kako bi bilo rečeno, pa rečeno je, kod Mene nemaš nagrade. Zatim će strmoglavice biti bačen u džehennemsku vatru…”[2]

Znaj da kada klanjaš pa izađeš i tvoj namaz te ne odvrati od loših djela, znaj da nisi klanjao Allaha radi, jer da si tako uradio, namaz bi dao rezultat. Kada Kur'an naučiš napamet pa te to ne suzdrži od kršenja njegovih zabrana niti podstakne na pridržavanje njegovih naredbi, onda znaj da ga nisi naučio Allaha radi. Jer Allah je blagodaran, nagrađuje i za malo djelo ako ga uradiš u Njegovo ime.

Zato je ihlas bitan, draga braćo. Ihlas, u suprotnom, propast. Ihlas, ili ćeš biti protjeran s Allahovog puta. Ihlas, kako ne bi skrenuli s puta, jer ihlas je svjetlost na putu.

Kada bi Fudajl ibn Ijad čitao riječi Uzvišenog: “Da bi iskrene pitao o njihovoj iskrenosti.” Govorio bi: “Ako će iskreni poput Ismaila i Isa'a, u, biti pitani o svojoj iskrenosti, kakav je onda slučaj s lašcima poput nas.”

I kada bi čitao riječi Uzvišenog: “I da bi ispitali stanje vaše”, govorio bi: “Gospodaru moj, ako ispitaš naše stanje, obrukat ćeš nas, Tvoja milost nam je bolja, od svih milostivih Ti si najmilostiviji.”

Ebu Osman el-Magribi kaže: “Ihlas je zaborav na pogled stvorenja neprestanim pogledom na Stvoritelja.”

Sehl ibn Abdullah et-Tusturi kaže: “Oštroumni su pogledali tefsir riječi ihlas, i nisu našli drugo od toga da pokret, smiraj, u javnosti i tajnosti, bude Allaha radi, bez ikakva udjela nefsa, prohtjeva ili dunjaluka.”

Kada je Hamdun ibn Ahmed bio upitan: “Zašto je govor selefa korisniji od našeg govora?” odgovorio je: “Zato što su oni govorili radi ponosa islama, spasa njihovih duša i zadovoljstva Milostivog, a mi govorimo radi ponosa naših duša, radi sticanja dunjaluka i zadovoljstva ljudi.”

Kaže imam Ebu Hanife, rahimehullah:

– Priče o ulemi i njihovim vrlinama su mi draže od puno mesela fikha, jer se u tim pričama ogleda njihov edeb i ahlak, a Uzvišeni kaže:

لَقَدۡ كَانَ فِي قَصَصِهِمۡ عِبۡرَةٞ لِّأُوْلِي ٱلۡأَلۡبَٰبِۗ

“U pričama o njima je pouka za one koji su razumom obdareni.”[Kur'an, 12:111]

I kaže Uzvišeni:

أُوْلَٰٓئِكَ ٱلَّذِينَ هَدَى ٱللَّهُۖ فَبِهُدَىٰهُمُ ٱقۡتَدِهۡۗ

“To su oni koje je Allah uputio, zato slijedi njihov put.” [Kur'an, 6:90]

Iz djela: Put ka oprostu Milostivog Gospodara
Autor: Muhammed Husejn Jakub

Bilješke:

[1] Govor o tajni neprimanja djela od strane Allaha zbog udjela nefsa će doći kod petnaeste osnove.
[2] Dio hadisa kojeg bilježi Muslim, 1905, a koji počinje: “Trojicom će biti potpaljena džehennemska vatra…”.