Ponekad nas zadesi kakvo iskušenje i ne znamo koliko će potrajati i da li će se još više povećati, onda se u nama pojavi nada da će se sve to završiti… ali ne prođe dugo vremena pa nas strah uhvati i dolazi nam beznađe kada razmišljamo o tome da će se naše iskušenje oduljiti i povećati. Toga se bojimo posmatrajući naše duše jer ne nalazimo u njima ono što bi nam podarilo sabura onda kada iskušenje dođe do stepena koga se bojimo.
Mi ovoj meseli prilazimo matematički šablonom… pa ako je iskušenje bolest plašimo se da ne dođe do slijepila primjera radi, mi se povodimo za ovom računicom da bi zamislili našu budućnost: “ja minus vid jednako nesretan čovjek”, a ako tvoje dijete bude u sobi za posebnu njegu i život mu je u opasnosti onda je računica: “život minus moje dijete jednako neprestana tuga”, i tako dalje.
Mi u ovoj našoj računici zanemarujemo jedan vrlo bitan faktor a to je da sabur ne može proizići iz tvoje slabašne duše onda kada nastupi iskušenje i poveća se… nego sabur dolazi od Allaha Uzvišenog! On je pomagač onome koji od Njega pomoć zatraži. Sabur dolazi od Allaha isto kao što dolazi i pobjeda… sabur dolazi od Allaha da bi ti pomogao da pobijediš beznađe i tugu…
“Ako vas Allah pomogne nema onoga koji vas može poraziti”. Obrati pažnju kao što je Allah Uzvišeni rekao: “A pobjeda ne dolazi osim od Allaha”. Isto tako je rekao: “Saburaj, a tvoj sabur nije osim od Allaha”. Velika je sličnost između ova dva ajeta u rasporedu riječi.
Ovo je stvar koja je jako bitna! Sabur dolazi od Allaha isto kao i mir i spokoj (smirenost). Dokazi koji na ovo ukazuju su mnogobrojni, kao što je govor Uzvišenog: “I nakon što vas je tuga zadesila, On je na vas spustio smiraj”.
I govor Uzvišenog: “I On je na njih spokoj spustio”.
I govor Uzvišenog prenoseći govor sihirbaza koji su povjerovali Musau alejhi selam, prije nego što su im ruke i noge odsječene i prije nego što su bili razapeti: “Gospodaru naš, podari nam sabur i učini da preselimo kao muslimani”, spušta sabur poput kiše na srca koja se potresu pa ih to smiruje i rashlađuje.
Ne treba se oslanjati na dušu koja je slaba i koja ne može sama proizvesti sabur i ne može sama voditi bitku! To je Allah koji pomaže i koji učvršćuje: “Allah učvršćuje one koji vjeruju.”
Ako je Allah onaj koji daje postojanost onda ne postoji iskušenje koje je veće od postojanosti koju Allah podari.
Allah je onaj koji kolebljiva srca čini postojanim, koja skoro da izađu iz prsa od tuge ili iz straha od nepoznatog… “I Mi smo njihova srca učvrstili”… pa ako je Allah onaj koji pomaže onda se nema čega bojati. Stoga sabur se spušta od Allaha, stoga računica nije baš takva kakvom smo je smatrali, nego je postala: ja minus vid plus sabur od Allaha jednako zadovoljan čovjek; život minus moje dijete plus smirenost od Allaha jednako zadovoljstvo, očekivanje nagrade i novi početak.
Ako se na Allaha osloniš, On će ti podariti sabura onoliko koliko ti je potrebno da bi se tvoje srce smirilo, bez obzira koliko bilo iskušenje. Rekao je Allahovov Poslanik sallallahu alejhi ve selem u hadisu kojeg je Albani ocijenio vjerodostojnim: “Pomoć dolazi od Allaha shodno poteškoći, a sabur dolazi od Allaha shodno iskušenju”.
Obrati pažnju da riječi ovog hadisa: zaista pomoć dolazi od Allaha shodno poteškoći, tj. shodno mogućnosti, a sabur dolazi od Allaha shodno iskušenju… sabur dolazi od Allaha koji je pomagač a ne od tvoje slabašne duše, ne nego od Allaha, a u kojoj količini: shodno iskušenju… onoliko koliko je potrebno.
Sve što je na tebi da uradiš je da se odrekneš svoje snage i moći, da pomoć tražiš od Allaha Uzvišenog i da svoju vezu sa Njim popraviš da bi zaslužio Njegovu zaštitu, i onda neće biti iskušenja koje je veće od Allahove pomoći.
Napisao: Dr.Ijad el Kunejbi
Izvor: http://eyadqunaibi.net
