Opasnost zapostavljanja Kur’ana

262
Knjiga

Pošto su vezane za Kur'an i lijepo druženje s Kur‘anom razlozi da nas Allah zavoli, ostavljanje i zapostavljanje Kur'ana i needebski odnos prema njemu razlog su za Allahov, subhanehu ve te'ala, prezir.

Kako ljudi u druženju s Kur'anom imaju posebne deredže, tako i oni koji ga zapostavljaju padaju na najniže stepene. Oni koji se udaljavaju od Kur'ana oni ga i zapostavljaju. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, na takve se požalio svome Gospodaru:
“Poslanik je rekao: ‘Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!'” (EI-Furkan, 30)

Takvi, kada se uči Kur'an, još više besposličare i pričaju kako ga ne bi slušali. Ovo je jedna vrsta njegova zapostavljanja. Nevjerovanje u njega i nepotvrđivanje vid su zapostavljanja. U zapostavljanje Kur'ana ulazi i nerazmišljanje o njemu i davanje prednosti poeziji, prozi, pjesmi, zabavi, govoru ili bilo kojem drugom vidu zapostavljanja. (Tefsir Ibn Kesir, 3/306)

Oni koji zapostavljaju Kur'an različiti su i mnogobrojni. Svaki vjernik treba se pribojavati da ne bude u jednoj od kategorija koje su zapostavile Kur'an.

Ibnui-K.ajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Različiti su oblici zapostavljanja i izbjegavanja Kur'ana:

Prvi je izbjegavanje njegova slušanja, vjerovanja u njega i pomnog praćenja.

Drugi je izbjegavanje rada po njemu i onome što on dozvoljava ili zabranjuje, pa makar ga učio i vjerovao u njega.

Treći je izbjegavanje njegova postavljanja za sudiju i uzimanje njegovih pravila u pitanjima vjere, osnovnim i sporednim.

Četvrti je i zbjegavanje razmišljanja o njemu, shvatanja i spoznaje onoga što Allah Uzvišeni putem Kur'ana želi reći.

Peto je izbjegavanje liječenja Kur'anom za sve bolesti srca.

Lijek se traži od drugih, a liječenje Kur'anom se izbjegava. Sve to ulazi u riječi Uzvišenog:
“Poslanik je rekao: ‘Gospodaru moj , narod moj ovaj Kur'an izbjegava !'” (El Fevaid, str. 82.)

Pored ovoga imamo i zapostavljanje učenja K ur'ana. U današnje vrijeme imamo posebnu vrstu izbjegavanja i zapostavljanja Kur'ana kao što je stavljanje Mushafa na posebno mjesto radi bereketa zbog njegovog prisustva. Kur'an se stavlja na police u kući, pozadine ili prednje dijelove automobila sve dok se na njemu prašina ne nakupi iz čega se vidi da je Kur'an zapostavljen. Ovo je vid lošeg odnosa prema Allahovoj knjizi.

Ibnul-evzi kaže: “Ko posjeduje Mushaf mora svaki dan proučiti po nekoliko ajeta iz njega da taj Mushaf ne bi bio odbačen ili zapostavljen!” (Minhadžul kasidin, str. 46)

Kao što Ibnulevzi, Allah mu se smilovao, opisuje lijek za pređašnji vid zapostavljanja i odbacivanja Kur‘ana, on nam na drugom mjestu pojašnjava liječenje uzroka koji vode u zapostavljanje razumijevanja i shvatanja Kur'ana.

On kaže: “Neka učač izbjegava zapreke shvatanja Kur'ana. Na primjer, da mu šejtan dočara da nije pravilno proučio odrđeni harf iz njegovog i shodišta – mahredža.

Tako ga učač počne ponavljati i svoj interes odvrati od shvatanja značenja ajeta. U to ulazi i da učač bude ustrajan u grijehu, ili da posjeduje osobine oholosti, slijeđenja strasti. Sve je to uzrok tame i hrđanja srca, kao što ogledalo može zahrđati i biti spriječeno da prikaže sliku u stvarnom liku.
Srce je poput ogledala, a strasti poput hrđe. Značenja Kur’ana su poput slika koje se vide u ogledalu. Opuštanje srca odvraćanjem strasti je poput čistoće ogledala. (Ibid, str. 47)

Ovo su kategorije tj. vrste onih koji zapostavljaju Kur’an, a oni koji se s Kur’anom druže, također su različitih stepena i deredža, shodno Allahovoj blagodati prema njima. Naši predhodnici svoja srca su oživljavali Allahovom knjigom danju i noću. Oni su svoja srca njegovali uz stalno napajanje koje je ostavljalo na njima životnost i budnost.

Ibnul-Dževzi kaže: “Običaji predhodnika razilaze se u obimu učenja. Neki od njih su svakog dana i noći zavrašavali hatmu, neki svaka tri dana, neki sedmično, a neki mjesečno zaokupljajući se razmišljanjem, širenjem znanja ili podučavanjem Kur’anu, tj. zanimali su se i drugim ibadetima ili zaradom za život.” (Ibid, str. 45)

Zatim je dodao: “Najpreče je da kiraet Kur'ana ne zaokupira čovjeka od važnih stvari niti da mu tijelo iscrpljuje niti da brzim učenjem propušta razumijevanje i shvatanje Kur'ana.” ( Ibid, str. 45)

Većina učenjaka smatra da je lijepo učenje i shvatanje Kur'ana preče i bolje od obimnog učenja bez raumijevanja. Najveći komentator Kur'ana lbn Abbas, r.a., kaže: “Da proučim suru EI-Bekare i Ali Imran polagahno s razumijevanjern draže mi je nego da proučim cijeli Kur'an brzinski.”

Zato Ez-Zerkeši kaže: “Neki smatraju pokuđenim učenje cijelog Kur'ana u periodu manjem od tri dana za što im je dokaz hadis: “Neće razumjeti onaj koji prouči Kur’an za manje od 3 dana.” (Prenosi Ebu Davud, 1394, 2/116, Et-Tirmizi (2950) kaže da je hasen sahih (8/145), Ibn Madže (137, 1/428) El-Albani kaže da je sahih u Sahihu Ibn Madže (1107/225))

Odabrano mišljenje jeste, a to zastupa većina valorizatora šerijatskih tekstva, da se to razlikuje shodno aktivnosti, slabosti, razumijevanju i nemaru pojedinca.
Preneseno je od Osmana ibn Affana, r.a., da je u jednoj noći završavao hatmu. Poku
đeno je oduljiti završavanje hatme duže od četrdeset dana.” ( El Burhan, 44)

Međutim, čovjek ponekad u određenim okolnostima nije u mogućnosti završiti hatmu jedanput mjesečno zbog bolesti, posla, džihada i sl, ali tada ne bi smio izostaviti hatmu bar u šest mjeseci ili dvije hatrne godišnje, kao što Ez-Zerkeši to i navodi prenoseći od El-Lejsa:
“Treba završiti hatmu barem dvaput godišnje, ako osoba nije u mogućsti više.”

El-Hasen ibn Zijad prenosi od Ebu Hanife (El Burhan, 45) da je rekao: ”Ko prouči Kur'an dvaput godišnje izvršio je svoju dužnost prema njemu, jer je Poslanik, s.a.v.s., pred Džibrilom, a.s., u godini u kojoj je preselio proučio Kur'an dvaput.”

Završavam govor o komentaru ovog povoda Allahove ljubavi s važnom napomenom: Sve što kažemo o učenju Kur'ana za onoga ko zna učiti Kur'an odnosi se i na onoga koji treba slušati Kur'an, a ne zna ga učiti. Uzvišeni Allah obećao je Svoju milost svakom onom ko sluša Kur'an skrušeno i pažljivo.

On kaže: “A kad se uči Kur'an vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.” (EI-E'araf, 204) Tj . svoja čula sluha usmjerite prema učenju Kur'ana kako bi shvatili njegova značenja i razumjeli njegove poruke. I šutite dok se ne završi učenje, kao izraz veličanja i poštivanja i kako biste stekli milost koja je najveći plod Kur'ana!” (Tefsirul Kasimi mehasinu re’vil od šejha Muhammeda Džemaluddin el- Kasimi, naučna valorizacija Muhammeda Fuada Abdulbakija (7/29933).

Autor: Abdul-Aziz Mustafa
Iz knjige: Deset povoda kako steći Allahovu ljubav

SHARE