OPASNOSTI OD PRIVRŽENOSTI OVOM SVIJETU

580

Privrženost ovom svijetu je ono što onima koji su mu privrženi priprema Džehennem, a odricanje od ovog svijeta je ono što onima koji ga se odriču priprema Džennet.

Opijenost privrženošću ovom svijetu je jača od opijenosti vinom, jer će njome opijeni čovjek otrijezniti se tek u tami groba.

Jahja b. Muaz je rekao: “Ovaj svijet je šejtanovo vino. Onaj ko se njime opije, otrijezniće se tek u logoru mrtvih, kajući se među onima koji su propali.


Opijenost ovim svijetom čovjeka, u najmanju ruku, odvraća od ljubavi prema Uzvišenom Allahu i sjećanju na Njega, a onaj koga zavede njegov imetak, sigurno će biti od onih koji su na gubitku. Kad srce zanemari sjećanje na Uzvišenog Allaha, u njemu se nastani šejtan i upravlja sa njim kako hoće, navodeći ga na zlo toliko lukavo da mu udovoljava i ponekim dobrim djelom, samo zato da bi ga uvjerio da čini dobro.”

Ibn Mesud radijallahu anhu je rekao: “Niko na ovom svijetu nije osvanuo a da nije kao gost koji je sve što ima pozajmio. Gost će uskoro otići a pozajmica se mora vratiti.”

Ljubav prema ovom svijetu je uzrok svih grijeha koji višestruko kvare vjeru:

1. Zato što ljubav prema njemu za sobom povlači i njegovo veličanje, a kako će se veličati ono što je kod Uzvišenog Allaha bezvrijedno i prezreno? Jer, među najveće grijehe spada veličanje onog što je Uzvišeni
Allah učinio bezvrijednim.

2. Zato što ga Uzvišeni Allah prokleo i što sve na njemu osim onog što koristi vjerniku, mrzi i prezire, a onaj koji voli ono što Allah Uzvišeni proklinje, mrzi i prezire, sam se izlaže iskušenju i Allahovoj mržnji i preziru.

3. Zato što ga čovjek, kad ga zavoli, sebi uzme za cilj pa se umjesto Allahu Uzvišenom i budućem svijetu, posveti njemu, tako da to potpuno pobrka dvije stvari; da sredstvo uzme za cilj i da, umjesto za onaj, radi za ovaj svijet, a to je zlo koje potpuno sve izopačava, u prvom redu srce, upravo onako kako stoji u riječima Uzvišenog:

„Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti.

Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.“ (Prevod značenja sure Hud, 15-16)

U tome smislu govore i mnogobrojni hadisi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem. Tako se u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, kao trojica koji će prvi raspiriti džehennemsku vatru, navode: borac, davalac milostinje i učač Kur'ana Časnog koji su u svojim djelima imali za cilj ovaj svijet i položaj na njemu.

Pogledaj kako je ljubav prema ovom svijetu, navedene tri osobe ostavila bez nagrade, obezvrijedila njihova djela i učinila da budu prvi koji će ući u džehennemsku vatru!!!

4. Zato što ljubav prema ovome svijetu i preokupiranost njime sprječavaju čovjeka da se posveti onome što će mu na onome svijetu biti bolje i korisnije. U zavisnosti od stepena privrženosti ovom svijetu, stepen zapostavljenosti onog svijeta, od jednog do drugog čovjeka je različit. Tako među ljudima nailazimo na one koje je ovaj svijet preokupirao, do te mjere da niti vjeruju, niti se drže vjere. Drugi su njime preokupirani, pa ne izvršavaju većinu svojih vjerskih dužnosti, treći da ih ne izvršavaju na vrijeme i onako kako treba i valja, dok istovremeno dragocjeno vrijeme traće u besposlice, četvrti da ne izvršavaju zajedničke obaveze, nego nešto drugo, peti da se u obavljanju svojih dužnosti, nemaju kada predati srcem i dušom, pa ih obavljaju samo površno, bez udubljivanja u njihov smisao itd. Sve je to daleko od onih koji su privrženi ovom svijetu i njime zaslijepljeni. Rijetki su oni koji ovom svijetu nisu odani toliko, da ih, u najmanju ruku, odvraćaju od razmišljanja o trajnoj sreći i radosti, koje nema dok se čovjekovo srce ne posveti ljubavi prema Allahu Uzvišenom a jezik Njegovu spominjanju, dok se njegov jezik ne bude oslanjao na srce, a srce na Gospodara.

Ukratko ljubav i privrženost prema ovom svijetu, bez sumnje ide na uštrb onog svijeta, isto kao što ljubav prema onom svijetu ide na uštrb ovog svijeta.



5. Zato što čovjekova ljubav prema ovom svijetu prelazi u njegovu glavnu preokupaciju. U tom smislu Et-Tirmizi od Enesa b. Malika radijallahu anhu navodi da je pričao kako je čuo da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: “Onome kome onaj svijet bude glavna preokupacija Allah će mu uliti u srce bogastvo i svega mu dati, a ovaj svijet će mu sa svih strana hrliti, dok će onome kome ovaj svijet bude glavna preokupacija, Allah u očima dati siromaštvo, tako da mu uvijek nešto fali, a ovaj svijet će mu dolaziti samo onoliko koliko mu je suđeno“.

6. Zato što onaj koji bude privržen ovom svijetu, najviše od svih drugih ljudi, njime biti mučen i to tri puta:

Prvo na ovom svijetu, trudeći se da ga stekne i sporeći se sa drugima, zatim tokom života u Berzehu (život nakon smrti), iz žalosti što ga je ostavio i izgubio, što će izgubiti svaku nadu da će se sa voljenim ikad više sastati i što, umjesto njega, neće više tamo imati koga voljeti. Od njega u grobu neće niko više patiti, jer će u duši osjećati brigu, tugu i žalost, dok mu tijelo budu crvi rastakali.

Kao što će zaljubljenik u ovaj svijet patiti u svome grobu, tako će strepiti i biti bačen i na Dan kada se bude susreo sa svojim Gospodarom, kao što veli Uzvišeni Allah:

“Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skončaju kao nevjernici.” (Prevod značenja Et-Tevbe, 55)

Neko od ranijih učenjaka je rekao: “Oni se muče njegovim skupljanjem, pate zbog gubitka zbog onoga što vole i poriču Allahovo pravo u njemu (tj. svoju obavezu da ga dijele).”

7. Zato što onaj ko je privržen ovom svijetu i ko ga više voli od onog svijeta spada u najgluplje i najbezumnije ljude, jer više voli maštu od stvarnosti, san od budnosti, prolaznu hladovinu od vječnog uživanja u džennetskim blagodatima i privremenu kuću od vječnog boravka. Onaj ko tako misli, kasno će  vidjeti da je vječni život na onom svijetu, žrtvovao za prolazni život na ovome svijetu, koji nije ništa drugo nego pusti snovi ili prolazna hladovina, koja pametna ne smije obmanuti. Ranije generacije, čestitih predaka, često su, kao primjer, citirale sljedeći stih:

O vi koji se naslađujete blagodatima ovog svijeta,

znajte da su one prolazne,

i da je zavaravati se prolaznom hladovinom glupost!

Junus b. Abdul-l-A'la je rekao: “Ovaj svijet ninašto više ne podsjeća od čovjeka koji zaspi, pa u snu vidi ono što mu je mrsko i ono što mu je milo, pa se, dok to sanja i probudi vidi da je to samo san.”

Ovaj svijet je poput hlada koji ti se čini da je stalan i nepomičan, dok, odjednom ne primjetiš da se pomjerio i pomakao i da ga ako pođeš ne možeš stići.

Ovaj svijet je kao “varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe, – a zateći će da ga čeka kraj njega Allahova kazna i On će mu potpuno isplatiti račun njegov jer Allah veoma brzo obračunava.“ (Prevod značenja En-Nur, 39)

Ovaj svijet je kao izopačena, rugobna starica koja se, čuvši za prosce, nagizdala, sredila, dotjerala i prekrivši sve što je na njoj ružno i odvratno, prosce ucijeni riječima: “Pristajem samo pod uvjetom da moj mehr bude obećanje da muž na mene neće drugu dovoditi, tj. ahiret, jer neću da imam inoću sa kojom ću ga dijeliti!” – pa da prosci požure da kažu: “Nije to grijeh onome ko želi ugoditi svojoj voljenoj!” Međutim kad dođe svadba, kad se skine maska i odjeća, kad se razotkrije prevara i pokažu sve mahane, mladoženja će je ili odmah otjerati i odahnuti ili će se odlučiti da je zadrži i prvu bračnu noć zakukati.

Tako mi Allaha, glas o ovakvom slučaju cijelom kraju ne najavljuje ništa dobro. Zato se njoj sa molbom i preklinjanjem, da ih napusti i ode odakle je i došla, obraćaju sve čestite i probrane komšije, učenjaci i pobožnjaci čitavu noć provode u ubjeđivanju iza zatvorenih vrata, a ujutro padaju u njenu klopku i vraćaju se potkresanih krila, jer su i sami pali u mrežu njena lukavstva.

Za El-Hasana se pripovjeda da je Omeru b. Abdulazizu napisao i poslao jedno dugo pismo o varljivosti ovog svijeta. U njemu je između ostalog stajalo:

“Ovaj svijet je za odlazak a ne za stalni boravak. Vladaru pravovjernih, ne zaboravi da je Ademovo progonstvo za njega bila kazna, pa ga se ti pripazi! Najbolja opskrba na njemu je ne dirati ga. Bogastvo na njemu je siromaštvo. Ponižava onoga ko do njega drži, a osiromašuje onoga ko ga gomila. On je kao otrov koji jedu oni koji ne znaju da će od njega umrijeti. Čuvaj se ovog zavodljivog, lukavog i varljivog svijeta! Budi oprezan da mu se raduješ više nego što ga se bojiš jer iza radosti dolazi tuga, kao što iza bistre vode dolazi mutna. Čak da Stvoritelj Uzvišeni o njemu ništa i nije kazao niti bilo kakav primjer naveo, gore navedeno bi probudilo uspavanog i osvijestilo nemarnog, a kako tek kad je o njemu toliko zabrana izrekao i toliko savjeta uputio?!


Ovaj svijet kod Uzvišenog Allaha nema nikakvu vrijednost niti težinu. Na njega nije pogledao od kako ga je stvorio. Našem Vjerovjesniku sallallahu alejhi we sellem bili su ponuđeni ključevi svih riznica ovog svijeta i da to kod Allaha neće umanjiti ni koliko krilce komarca Njegovih riznica, pa ga je odbio prihvatiti, jer nije htio da voli ono što Njegov Gospodar mrzi, niti da uzdiže ono što je njegov Gospodar dao da je nisko. Allah Uzvišeni je dao da ovaj svijet čestiti dobrovoljno izbjegavaju, a Svojim neprijateljima je dao da ih zavodi i obmanjuje. Samo zaveden čovjek može pomisliti da je sa imetkom odabraniji i zaboraviti šta je Allah Uzvišeni dao Muhammedu sallallahu alejhi we sellem, kada je od gladi pritisnuo kamen na svoj stomak. Tako mi Allaha Uzvišenog, nema niko kome je Allah Uzvišeni dao u izobilju dobra ovog svijeta, pa se ne boji da je to iskušenje, a da je zdrave pameti i rasuđivanja. Isto tako, nema niko kome je Allah Uzvišeni nešto uskratio, pa nije pomislio da mu je to, možda kod Allaha bolje, a da je zdrave pameti i
rasuđivanja.”

Iz knjige: Bistro more pobožnosti i suptilnosti

Autor: Ahmed Ferid

SHARE