Oporuka šejha Abdullaha Azzama

349

Ljubav prema džihadu je ovladala mojim životom, mojim srcem i emocijama. Sura et-Twvbe, sa svojim jasnim ajetima koji naređuju džihad i čine ga obaveznim sve do Sudnjeg dana – zahvatila je moje srce bolom, a duša je zacvilela zbog osjećaja da sam nemoćan i da su muslimani bespomoćni na putu iskrene borbe u Allahovo ime.

Ajetus-sejf je derogirao četrdeset ajeta, te uz stotinu drugih ajeta koji spominju džihad predstavlja definitivan i konačan odgovor svima onima koji žele da se poigravaju sa ajetima koji se odnose na borbu na Allahovom putu:

وَقَاتِلُوا الْمُشْرِكِينَ كَافَّةً كَمَا يُقَاتِلُونَكُمْ كَافَّةً وَاعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ مَعَ الْمُتَّقِينَ

”I borite se protiv svih mušrika, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone”.

فَإِذَا انْسَلَخَ الْأَشْهُرُ الْحُرُمُ فَاقْتُلُوا الْمُشْرِكِينَ حَيْثُ وَجَدْتُمُوهُمْ وَخُذُوهُمْ وَاحْصُرُوهُمْ وَاقْعُدُوا لَهُمْ كُلَّ مَرْصَدٍ فَإِنْ تَابُوا وَأَقَامُوا الصَّلاةَ وَآتَوُا الزَّكَاةَ فَخَلُّوا سَبِيلَهُمْ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَحِيمٌ

”Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mušrike gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu ih dočekujte! Pa ako se pokaju, i budu namaz obavljali i zekat davali – ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je!”

Smatram, kao što sam napisao u svojoj knjizi ”Odbrana muslimanskih zemalja – prva obaveza nakon imana”, kao što je smatrao i Šejhul-islam Ibn Tejmijje prije mene, da: ”Poslije imana, nema prioritetnije obaveze od borbe protiv neprijatelja, koji skrnavi vjeru i ruši dunjaluk.” Ja danas ne vidim razliku – a Allah najbolje zna – između onoga koji zapostavlja borbu na Allahovom putu i onoga koji ostavlja namaz, post ili zekat.

Svi stanovnici Zemlje, bez razlike, stoje pred velikom odgovornošću pred Gospodarem svjetova i pred historijom. Zato smatram da nikoga neće zaobići breme odgovornosti za napuštanje džihada u bilo kojem vidu njegovog sprovođenja, svejedno radilo se o da’vi, pisanoj riječi, odgoju ili borbi. Svaki musliman snosi posljedice ostavljanja džihada i svaki musliman koji ispusti pušku iz svojih ruku, bez opravdanog razloga, susrešće Allaha na Sudnjem danu kao veliki griješnik. Samo se bolesni, slijepi i nemoćni ljudi, žene i djeca mogu pravdati za izostavljanje iz borbe na Allahovom putu.

Svi ljudi su griješnici zbog ostavljanja borbe na Allahovom putu, svejedno gdje se ta borba odvijala: u Palestini, Afganistanu, ili bilo kom dijelu zemaljske kugle, gdje je kafir svojim terorom zaprljao taj dio Zemlje. Značajno je napomenuti da dijete od roditelja, muž od žene, učenik od učitelja, potčinjeni od pretpostavljenog, ne treba tražiti dozvolu da se pridruži oružanim snagama u odbrani osnovnih ljudskih i vjerskih prava. To je jedinstveni stav cjelokupne islamske uleme kroz historiju. Stoga smatram da su muslimani danas odgovorni za svaku prolivenu kap krvi i svaku oskrnavljenu čast u Afganistanu ili bilo gdje drugo gdje žive muslimani. Oni su – a Allah zna – saučesnici u prolivanju njihove krvi, jer je zbog njihovog nemara i tromosti izostalo dostavljanje pomoći u oružju, koje bi ih uveliko zaštitilo od užasa i tiranije.

Muslimani!

Vaš život je džihad! Vaše dostojanstvo je džihad! Vaš opstanak i vaša sudbina su čvrstom niti vezani za džihad. Nema vam spomena sve dok ne uzmete oružje u ruke i dok ga ne upotrijebite protiv zla, zulumćara i tirana. Oni koji misle da se Allahova vjera može potpomoći bez džihada i bez prolijevanja krvi – uistinu ne shvataju prirodu ove vjere. Dostojanstvo muslimana se ne može ostvariti bez borbe. To se jasno razumije iz riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem: ”Allah će iz srca vaših neprijatelja izbaciti strah, a u vaša srca će ubaciti vehn.” – ”A šta je vehn, Allahov Poslaniče?”, upitaše ashabi, na što im Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, odgovori: ”Ljubav prema dunjaluku i bojazan od smrti.” U drugoj predaji stoji: ”… bojazan od borbe.”

Džihad je jedini garant za uspostavu harmonije i reda na Zemlji:

وَلَوْلا دَفْعُ اللَّهِ النَّاسَ بَعْضَهُمْ بِبَعْضٍ لَفَسَدَتِ الْأَرْضُ

”A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi doista nered nastao.”

Da’ije islama!

Žudite za smrću – pokloniće vam se život! Nemojte se zavaravati lažnim nadama. Nemojte biti licemjerni prema knjigama koje čitate, niti prema nafilama koje obavljate, i nemojte da vas primamljive dunjalučke stvari okupiraju, pa da zapostavite velike i časne zadatke! Ne slušajte nikoga ko vas odvraća od džihada, jer je džihad – suština da’ve, tvrđava vaše vjere i štit vašeg Šerijata!

Učenjaci islama!

Ustanite i predvodite ovu generaciju, koja žudi povratku svome Gospodaru!

Muslimani!

Vaš san se odužio, a pokvarenjaci vam komadaju zemlju.

Drage sestre!

Čuvajte se raskoša, jer je raskoš neprijatelj džihada. Zadovoljite se onime što je nužno i neophodno. Svoju djecu odgajajte u svjetlu smjelosti, hrabrosti i džihada, da bi vaše kuće bile mjesta muškosti i odvažnosti, a ne polje uzgajanja kokošaka koje će se toviti, debljati i čekati klanje tirana i zločinaca! U srca svojih sinova usađujte ljubav prema džihadu, junaštvu i pravednoj borbi. Pokušavajte da se saživite sa problemima muslimana u svijetu. Trudite se da vam makar jedan dan u nedjelji bude sličan danu u životu mudžahida i muhadžira i neka vam toga dana obrok ne prelazi komad suhog hljeba i šoljicu kahve.

Djeco!

Odgajajte se i navikavajte na zvuk granata, grmljenje topova, zujanje aviona i tutnjavu tenkova!

Draga moja ženo!

Puno si trpjela, zajedno sa mnom. Ispijala si slatke i gorke čaše života, a uz to si bila moj najbolji pomagač na ovom blagoslovljenom putu džihada. Ostavio sam te sa dvije kćerke i malim sinom u skromnoj sobici od gline, bez prozora i bez kuhinje, a bila si trudna i nosila naše četvrto dijete. Da nije bilo tvog strpljenja i tvog razumijevanja, ni ja ne bih izdržao ovaj teret koji sam preduzeo. Materijalni užitak nije predstavljao ništa u tvome životu, niti si se ikada jadala za nedostatak materijalnih sredstava. Uvijek si bila zadovoljna nužnim i već postojećim. Znala si da je život u džihadu – najslađi život.

Moja djeco!

Što se tiče vas, vi ste imali vrlo malo prilike družiti se sa mnom, i vrlo ste malo iskoristili od moga znanja i iskustva. Da, djeco moja, nisam bio puno sa vama. A kako da budem, kada sam vidio patnje muslimana i zulum (nepravdu) koji se nad njima sprovodi, užas od kojeg dojilja zaboravi na dojenče i zbog kojega dijete u koljevci osijedi. Allaha mi, nisam imao snage da hladnokrvno i mirne duše živim uz vas, dok vatra iskušenja cijepa srca muslimana. Oporučujem vam da živite vjerom pravih muslimana. Ostavljam vam u oporuku da učite, pamtite Kur’an i sprovodite ga u djelo, da čuvate namaz i post, da čuvate svoj jezik, da se družite sa dobrim i plemenitim ljudima, da radite sa islamskim pokretima, ali da znate da vam nijedan vođa bilo kojeg pokreta ne može zabraniti džihad.

Djeco moja, oporučujem vam Šerijatski korisnu nauku. Oporučujem vam da poštujete vašu majku i da slušate vaše sestre. Također vam oporučujem da slušate najstarijeg brata Muhammeda i da se međusobno volite i poštujete, kao i da posvetite dužnu pažnju čitavoj rodbini.

 

Izvor: Tibyan Publications

Prijevod: Ebu Ahmed

SHARE