Organiziranje prve muslimanske vojske

1347
Islamska_vojska

Abdurrahman b. Šumasa prenosi da je Fukajm el-Lahmi rekao Ukbetu ibn Amiru, radijallahu anhu: ”Kako to da uporno vježbaš  gađanje mete a već si ostario i teško ti je to?“ Ukbe reče: ”Da nije riječi koje sam čuo od Allahovog Poslanika,  sallallahu alejhi ve sellem, ne bih se mučio.“ Na upit: ”A šta si čuo?”, odgovorio je: ”Ko nauči streljaštvo, a zatim ga zapostavi, nije od nas.“ Ili je rekao:”…učinio je grijeh.“ (Sahih Muslim, br. 1919) Bilježe Ahmed, Nesai i Ibn Madže, u vjerodostojnoj predaji, od Amra b. Abese da je Vjerovjesnik,  sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Čija strijela na Allahovom putu dosegne neprijatelja, bilo da pogodi ili promaši, imat će nagradu kao da je oslobodio roba.“

Nakon izgradnje mesdžida, bratimljenja muslimana i reguliranja prava i obaveza stanovnika islamske države, četvrti temeljni stub islamske države predstavljala je vojna snaga. S obzirom na činjenicu da je borba između snaga dobra i snaga zla neminovna u svakom vremenu i da je Allah, tebarake ve te’ala, rekao: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Alahovom putu potrošite, nadoknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti“ (prijevod značenja El-Enfal, 60), Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pristupio je izvršenju Allahove naredbe i počeo pripremati i uvježbavati ashabe vještinama ratovanja i manevriranja, te je i sam učestvovao u vojnim vježbama.

Važni koraci u postizanju borbene gotovosti

Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, poduzeo je nekoliko koraka u cilju postizanja vojne gotovosti, a to su:

●  Podsticao je ashabe da uvježbavaju rukovanje različitim vrstama oružja ističući da je to temelj na kojem počiva snaga. Ukbe b. Amir, radijallahu anhu, kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da sa minbera citira: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage…“, i zatim da kaže: ”Zaista je snaga u streljaštvu, zaista je snaga u streljaštvu, zaista je snaga u streljaštvu.“ (Sahih Muslim, br. 1917, Kitabul-Imara) Ibn Džerir, rahimehullah, rekao je: ”Ništa u predaji ne ukazuje da se pod snagom misli samo na streljaštvo, a ne i na ostale segmente snage, jer snagu također predstavlja i sablja, dugo i kratko koplje, i sve drugo što je od pomoći u borbi protiv mnogobožaca.“

●  Podsticao je na uvježbavanje preciznosti i gađanje dalekih meta. Abdurrahman b. Šumasa prenosi da je Fukajm el-Lahmi rekao Ukbetu ibn Amiru, radijallahu anhu: ”Kako to da uporno vježbaš gađanje mete a već si ostario i teško ti je to?“ Ukbe reče: ”Da nije riječi koje sam čuo od Allahovog Poslanika,  sallallahu alejhi ve sellem, ne bih se mučio.“ Na upit: ”A šta si čuo?”, odgovorio je: ”Ko nauči streljaštvo, a zatim ga zapostavi, nije od nas.“ Ili je rekao: ”…učinio je grijeh.“ (Sahih Muslim, br. 1919) Bilježe Ahmed, Nesai i Ibn Madže, u vjerodostojnoj predaji, od Amra b. Abese da je Vjerovjesnik,  sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Čija strijela na Allahovom putu dosegne neprijatelja, bilo da pogodi ili promaši, imat će nagradu kao da je oslobodio roba.“ (Sahihul-Džami’, Albani, br. 6143.)

●  Podsticao ih je na uvježbavanje jahanja. U dva Sahiha zabilježen je hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao:”U grivama konja je dobro do Sudnjeg dana, a to dobro su nagrada i ratni plijen.“ (Sahihul-Buhari, br. 3644, Sahihu Muslim, br. 1871.) Bilježi Ibn Madže u Sunenu od Urveta el-Barikija da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Deve su ponos svojim vlasnicima, u ovcama je bereket, a u grivama konja je hajr do Sudnjeg dana.“ (Vidjeti: Silsile-Sahiha, br. 1763, Sahihul-Džami’, Albani, br. 2657.)

●  Podsticao ih je na ovladavanje različitim ratnim vještinama. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je ashabe da izučavaju različite borbene vještine i načine borbe u različitim uvjetima, kako na kopnu tako i na moru. Bilježi Hakim od Abdullaha b. Amra da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Jedna bitka na moru vrednija je od deset na kopnu! Ko zaplovi morem kao da je prešao sve doline, a ko strada od morske bolesti, taj je kao šehid obliven krvlju na bojnom polju.“ (Hakim, hadis sahih, Sahihu Džami’a, 4154, Albani)

●  Podsticanje na proizvodnju i nabavku naoružanja. Od Ukbeta b. Amira el-Džuhenija, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista će Allah zbog jedne strijele uvesti u Džennet trojicu: onoga koji ju je napravio nadajući se da će biti upotrijebljena za dobro, onoga koji njome gađa i onoga koji njome opskrbi borca.“ (Sunen Ibn Madže, br. 2811. Albani ga smatra daifom, vidjeti: Daifu Ebi Davud, br. 232, 433.)

Bitne faze džihada

●  Period sabura i duhovne izgradnje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proveo je trinaest godina u Mekki pozivajući u islam i odgajajući ashabe. To je bio period imanske izgradnje i sabura. Vjerovjesnik,  sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, Allah bio svima njima zadovoljan, tokom tog perioda pretrpjeli su mnoga zlostavljanja i uznemiravanja, ali su ostali čvrsti i postojani.

●  Priprema za borbu. Nakon hidžre u Medinu, gdje je uspostavljena islamska država, ashabima se pružila prilika da počnu sa praktičnim pripremama za oružanu borbu. Uzvišeni Allah je rekao: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Alahovom putu potrošite, nadoknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.“ (Prijevod značenja El-Enfal, 60.)

●  Dozvoljavanje odbrane u slučaju napada. Uzvišeni Allah kaže: ”Dozvoljava se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah je, doista, kadar da ih pomogne.“ (Prijevod značenja El-Hadždž, 39.) Ibn Abbas je rekao: ”Ovo je prvi ajet objavljen o borbi.“ (Es-Sahihul-Musned fi esbabin-Nuzul, El-Vadi’i.)

●  Dozvoljavanje napadanja onih koji pokrenu rat protiv muslimana. Uzvišeni Allah je rekao: ”I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! Allah doista ne voli one koji zapodijevaju kavgu.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 190.)

●  Opća obaveza džihada traje do Sudnjeg dana. Uzvišeni Allah kaže: ”Propisuje vam se borba mada vam nije po volji! – Ne volite nešto a ono može biti dobro za vas; nešto volite a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 216.)

Prvi vojni pohodi i izvidnice

●  Pohod na Sejful-Bahr. Cilj je bio izvršavanje prepada na karavanu koju je predvodio Ebu Džehl. Desio se u ramazanu prve godine po Hidžri, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, taj je zadatak dodijelio Hamzi b. Abdul-Muttalibu, radijallahu anhu. Hamza je izašao na čelu trideset muhadžira, a bijelu zastavu koju mu je povjerio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je Ebu Mersedu Kennazu b. Husajnu el-Ganeviju. Dvije skupine su se srele i pripremile za borbu, trideset mudžahida stajalo je naspram tristo mušrika predvođenih Ebu Džehlom, ali je borbu spriječio Medždi b. Amr el-Džuheni koji im je bio saveznik.

●  Pohod na Rabig. U mjesecu ševvalu prve godine po Hidžri, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je šezdeset muhadžira u taj pohod. Za zapovjednika im je odredio Ubadeta b. Harisa b. el-Muttaliba. I ovog puta zastava je bila bijele boje, a nosio ju je Mistah b. Usasa b. Abdul-Muttalib b. Abdu-Munaf. U dolini Rabig sreli su se sa mušričkim odredom koji je brojio dvjesto boraca na čelu sa Ebu Sufjanom b. Harbom. Ibnul-Kajjim kaže: ”Nisu se poredali u borbene redove, niti su izvukli sablje, nego su se gađali strijelama. Među njima je bio Sa’d b. Ebi Vekkas i on je prvi koji je ispalio strijelu na Allahovom putu, a nakon tih čarki, oba tabora su se povukla.“ (Zadul-Me’ad, 3/163)

●  U mjesecu zul-ka’de, također, prve godine po Hidžri, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Sa’da b. Ebi Vekkasa, na čelu dvadeset boraca, u El-Harrar, naredivši im da ne idu dalje od tog mjesta. Kaže se da je Harrar bila dolina u blizini Medine, ili naziv bunara u blizini mjesta Humm. U ovom pohodu čast da ponese bijelu zastavu dobio je Mikdad b. Amr, a zadatak je bio izvršiti prepad na kurejšijsku karavanu. Sa’d je išao noću, a danju se skrivao te je u roku od pet dana stigao na zadato mjesto, ali je karavana već bila prošla prethodnog dana.

●  Druge godine po Hidžri u mjesecu saferu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, lično je predvodio pohod na jednu kurejšijsku karavanu. To je kako, navodi Ibnul-Kajjim, prvi pohod u koji je izašao Vjerovjesnik lično. U pohod su izašli samo muhadžiri, zastavu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dodijelio Hamzi b. Abdul-Muttalibu, a Sa’da b. Ubadu je ostavio kao svog zamjenika u Medini. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je do Veddana ili El-Ebva’a, ali nije sreo Kurejšije, međutim, sklopio je sporazum sa poglavarom plemena Damra Mahšijem b. Amrom ed-Damrijem. Sporazumom je dogovoreno da se neće međusobno napadati niti pomagati neprijatelja.

●  U mjesecu rebi’ul-evvelu druge godine po Hidžri ponovo je Vjerovjesnik predvodio pohod. Ovog puta pošli su i muhadžiri i ensarije, bilo ih je ukupno dvjesto boraca. Uputili su se ka mjestu zvanom Bevat da sačekaju kurejšijsku karavanu koja je brojala sto boraca i dvije hiljade i petsto deva, a zapovjednik im je bio Umejje b. Halef. Međutim, karavana im je umakla pa se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio sa ashabima u Medinu.

●  Prvi pohod na Bedr. U druge godine po Hidžri Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je u potragu za čovjekom po imenu Kurz b. Džabir el-Fihri. Ovaj čovjek je sa nekolicinom drugova napao medinske pašnjake i ukrao nešto muslimanske stoke. Vjerovjesnik ih je tjerao sve do doline Sefvan u blizini Bedra, ali su Kurz i njegovo društvo uspjeli pobjeći. Bajraktar u ovom pohodu je bio Alija b. Ebi Talib, a Vjerovjesnikov zamjenik u Medini bio je Zejd b. Harise.

●  Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, primio je vijest da je velika kurejšijska karavana s ogromnim imetkom krenula za Šam pa je krenuo na nju sa sto pedeset boraca i trideset deva koje su naizmjenično jahali. Bijeli bajrak ovoga puta ponio je Hamza b. Abdul-Muttalib, vitez islama. Vjerovjesnika je u Medini zamjenjivao Ebu Seleme b. El-Esed el-Mahzumi. Kad su stigli u mjesto Zul-Ušejra shvatili su da je karavana već prošla prije nekoliko dana te su se vratili.

Pouke, poruke i propisi

●  Islamski ummet uvijek mora biti spreman odgovoriti na svaki napad neprijatelja, stoga je potrebno stalno moderniziranje naoružanja i povećanje borbenih sposobnosti. Islamskom ummetu potrebni su dobro naoružani i obučeni odredi na kopnu, kao i jaka mornarica koja će gospodariti morem, ali i snažno zrakoplovstvo koje će ulijevati strah neprijatelju.

●  Islamski ummet mora sam raditi na razvijanju namjenske (vojne) industrije i svoja postignuća kriti od nevjernika. Razvijanje vlastite namjenske industrije donosi ummetu vojnu snagu, ekonomski napredak i politički utjecaj.

●  Vjerovjesnikovi, sallallahu alejhi ve sellem, pohodi na trgovačke karavane mekkanskih mušrika koje su dolazile iz Šama uče nas da je jedan od načina borbe – nametanje embarga i ometanje ekonomije neprijatelja.

●  Ciljevi Vjerovjesnikovih,  sallallahu alejhi ve sellem, pohoda bili su:

1. izviđanje terena,

2. sklapanje sporazuma sa plemenima,

3. zastrašivanje mekkanskih mušrika vojnom snagom muslimana. Ovo se također odnosi i na munafike i ostale neprijatelje muslimana,

4. nanošenje ekonomskih gubitaka neprijateljima.

Izvor: el-asr.com

Obrada: Put Vjernika

SHARE