Ostavljanje novca u kamatnim bankama

493


Pitanje:  
   

Da li je dozvoljeno čovjeku, koji živi  u jednoj od nevjerničkih država, ostavljati novac u njihovim bankama, znajući da te banke posluju kamatom? S druge strane, da li je dozvoljeno uzeti procenat (kamate) koji te banke daju uz glavnicu?

Odgovor:

Nije dozvoljeno ostavljanje novca u takvim bankama, jer će one sigurno poslovati i okorištavati se tim novcem, a zar priliči muslimanu da svoj imetak daje nevjernicima kako bi oni zarađivali i prosperirali preko njegovog novca?

Međutim, ako čovjek bude prisiljen na to, npr. da se plaši krađe ili pljačke, ili što se boji za vlastitu sigurnost, dozvoljeno mu je ostaviti novac u neku od tih banaka. Uslov je da ne smije uzimati procenat koji mu daju, jer je taj procenat kamata., a Allah, subhanehu ve te’ala, za kamatu kaže: “O vjernici, bojte se Allaha i ostavite kamatu ako ste vjernici. Ako to ne učinite, eto vam rata od Allaha i Njegovog Poslanika…” (El-Bekare, 278-279)

Ajet jasno ukazuje na to da nije dozvoljeno uzeti ništa od kamate. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na dan Arefata pred najvećim skupom muslimana rekao: “Sva kamata iz džahilijjeta se poništava. Prva kamata koju poništavam je kamata ‘Abbasa b. ‘Abdul-Muttaliba.”1

Ako bi neko rekao: ako se ne uzme kamata od njih, daje im se prilika da od tog novca prave crkve i proizvode borbena sredstva, koja će upotrijebiti protiv muslimana!

Kada se čovjek pokori Allahovoj, subhanehu ve te’ala, naredbi i ostavi kamatu, sve što mu se dogodi poslije toga ne spada u njegovo djelo, niti ima ikakve veze sa njim.

Naređeno mu je da se pokorava Allahovim, subhanehu ve te’ala, naredbama i neće biti odgovoran ako to prouzrokuje određene štete. Allahova, dželle šanuhu, naredba u ovom slučaju glasi: “Ostavite kamatu!”2 Ne smije se ničemu dati prednost nad njom. Da li čovjek može biti siguran da je ta kamata (procenat) produkt baš njegovog imetka, a ne imetka drugog? Zar nije moguće da posluju njegovim imetkom i ne prosperiraju ili dožive štetu? Prema tome, ne može se garantovati da je taj procenat rezultat poslovanja njegovim imetkom, a na osnovu toga pogrešno je reći: ‘Ako im prepustim dio imetka, iskoristit će ga u izgradnji crkvi i borbi protiv muslimana.’

Onaj ko uzima taj imetak (procenat) priznaje da uzima kamatu i priznat će na Sudnjem danu pred Allahom, dželle šanuhu, da je uzeo kamatu. Ako to znamo, da li nam je dozvoljeno uzeti kamatu pod izgovorom određenih koristi? Naravno da nam nije dozvoljeno koristiti analogiju (kijas) u prisutnosti jasnog kur’anskog teksta.

Da li smo sigurni da će oni usmjeriti tu kamatu u spomenute stvari: gradnja crkvi i borba protiv muslimana? Nismo sigurni. U tom slučaju činimo jasnu (sigurnu) štetu, čuvajući se umišljene (pretpostavljene) štete, što zdrav razum odbija. Moguće je da banka zadrži za sebe taj procenat ili da ga uzmu službenici te banke.3

Šejh Ibn Usjemin

Iz knjige: Fetve uleme Dvaju harema

Fusnote:


1    Muslim, poglavlje “Hadždž”, 1218

2    Prijevod značenja Kur’ana, El-Bekare, 278

3    “Medžmu’u – d – durusi fetval – haremil – mekkijj”, 3/386-390

Tagovi: {tortags,3549,1}

SHARE