OSVAJANJE ŠAMA

755

Nemojte ubijati djecu, starce i žene. Nemojte spaljivati palme i oštećivati ih, nemojte uništavati drveća koja daju plod i nemojte klati stoku, osim što je potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobožce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru.


Vijesti o osvajanju Iraka došle su do Ebu Bekra, radijAllahu anhu, a on je razmišljao o slanju vojske u Šam1, znajući da je Allah obećao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, došao mu je Šerahbil ibn Hasne sa petinom ratnog plijena i radosnom viješću o pobjedi.

Nekoliko dana nakon toga Šerahbil je došao na halifin medžlis (sjednicu) i upitao ga:

“Nasljedniče Allahovog Poslanika, zar nisi razmišljao da pošalješ vojsku u Šam?”

“Jesam, razmišljao sam o tome i nisam nikome ništa govorio o svojim mislima. A ti me ne pitaš, a da nemaš neki razlog”, odgovori halifa.

Šerahbil mu reče:

“Vidio sam te, nasljedniče Allahovog Poslanika, u snu kako hodaš iznad ljudi, po tvrdom i nepristupačnom terenu, preko brda, po kojima se inače ne može hodati. Nastavio si ići dok se nisi popeo na jedno visoko uzvišenje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bješe oranica, sela i tvrđava.

Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatražili da im pružim sigurnost pa sam ih zaštitio. Potom sam došao i vidio da si zauzeo ogromnu tvrđavu. Allah ti je omogućio pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi rečeno: ‘Allah ti je omogućio pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prouči: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.'”

Halifa mu reče:

“Usnio si! Dobro si vidio i dobro će biti, ako Allah da.”

Ebu Bekr je sazvao šuru da bi se dogovorio. U šuri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebi-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdur-Rahman ibn Avf, S'ad ibnu Ebi Vekkas, Ebu Ubejde ibn Džerrah, Abdullah ibn Ebi Evf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhadžiri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan.

Ebu Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek veća od djela. Allahu pripada hvala za ono što je učinio od vas, ujedinivši vas na jedinstvenoj riječi i popravivši odnose među vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas šejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. Želim da vas podstaknem na odlazak u Šam, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah učvrsti muslimane i učini Svoju riječ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao šehid, a ono što ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko preživi živjet će da bi branio vjeru iščekujući od Allaha da mu da nagradu mudžahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mišljenje, pa neka svako izloži svoje.”

Svaki je počeo da izlaže svoje viđenje i primjedbe, i da upućuje savjete. Bila su dva mišljenja o tome kako osvojiti Šam.

Prvo je mišljenje bilo da se pošalje velika vojska koja bi otpočela osvajanja odmah po dolasku u Šam. Drugo mišljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju Šama, kao što se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se pošalje više skupina vojske koje bi nadirale s više strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mišljenje.

Alija, radijAllahu anhu, tokom čitave sjednice samo je šutio, Ebu Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga:

“Šta ti misliš, o Ebu Hasane?”

Alija mu odgovori:

“Držim te blagoslovljenim čovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako kreneš na njih ili pošalješ vojsku, s Allahovom pomoću ćeš pobijediti.”

Halifa reče:

“Allah te nagradio, a odakle ti to?”

“Čuo sam Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da kaže: ‘Ova vjera će pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.'”

Halifa reče:

“Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.”

Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedništvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on načini pokret ka Šamu. Pošto nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu Bekr ga je vratio, a zatim opremio četiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebi Sufjana, Ebu Ubejdu ibn el-Džerraha, Mu'aza ibn Džebela i Šerahbila ibn Hasnu.

Halifa je poslao pismo u Jemen, tražeći dobrovoljce. U Medinu počeše pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u džihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebi Sufjana skupila, halifa mu je, kada se približio trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je išao kraj njega, ispraćajući ga, pa mu Jezid reče:

“Nasljedniče Allahova Poslanika, ili uzjaši, ili mi dozvoli da sjašem pa da zajedno idemo pješice. Mrzim da jašem dok ti pješačiš.”

Ebu Bekr reče:

“Niti ćeš ti sjahati niti ću ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje računam koracima na Allahovom putu.”

Tako je s njima išao oko dvije milje, pa mu je rečeno:

“Nasljedniče Allahova Poslanika, bolje ti je da se vratiš.”

On reče:

“Ne! Čuo sam Allahova Poslanika kako kaže: ‘Čije se noge upraše na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih prži.'”

Zatim je savjetovao Jezida: “Jezide, preporučujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da poštuješ Njegove odredbe i da Ga se plašiš. Kada sretneš neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ništa od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i žene. Nemojte spaljivati palme i oštećivati ih, nemojte uništavati drveća koja daju plod i nemojte klati stoku, osim što je potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobožce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru.

Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priključe islamskoj državi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mudžahidi te da su dužni što su dužni i mudžahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj državi, onda ih obavijestite da se računaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na plaćanje džizje. Ako prihvate, zaštitite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tražite pomoć i borite se protiv njih. Allah će sigurno pomoći onoga koji pomaže Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.”

Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta” Ebu Ubejde ibn Džerrah.

Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u Šamu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, počeo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kršćana koji su živjeli u njegovom podaništvu.

Ebu Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog! Bizantijci, stanovnici Šama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obećanja i Njegovoj pomoći kao i do sada. Želio sam da te obavijestim o ovome, da vidiš šta je činiti. Neka je selam na tebe.”

Ebu Bekr počeo je razmišljati o slijedećem koraku. Vidio je da je većina Iraka osvojena i da je ličnost Halida ibn Velida na ratištu važna i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu naređuje da ode u Šam i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne dođeš do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sreća, Ebu Sulejmane. Uradi to, a Allah će ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da stradaš i ponižen budeš. Čuvaj se uobraženosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su došli s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priključili iz Hidžaza. Idi dok ne dođeš do Šama i sretneš se s Ebu Ubejdom ibn el-Džerrahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono što ne možeš sačuvati. Kada vam Allah omogući pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.”

Halid je, po naredbi, krenuo ka Šamu. Prešavši pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je osvojio Busru u Horanu, zatim Idžnadejn, Damask i Hims.

U to vrijeme vršile su se obimne pripreme za najveću bitku u historiji islama – Bitku na Jermuku.

Iz knjige „Ashabi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem“

O Bitki na Jermuku pročitajte ovdje.


[1] Šam je oblast koja danas obuhvata teritorije današnje Palestine, Sirije, Jordana i Libanona.

SHARE