Ovo musliman ne smije da ne zna: 45 Allahovih zabrana u pogledu vjerovanja

1856
pv islam

1. Pripisivanje Allahu druga – širk

Strogo je zabranjen širk – veliki i mali.

Rekao je Allahov Poslanik, alejhisselam: “Hoćete li da vas obavijestim o velikim grijesima? – Rekoše: Naravno, Allahov Poslaniče! To su: širk, neposlušnost roditeljima, i lažno svjedočenje, ili lažan govor…” (Muttefekun alejhi)

Takoder je rekao svojim ashabima: “Hoćete li da vas obavijestim čega se za vas plašim više od Dedždžala? – Da, Allahov Posalaniče, odgovorili su. – Tajnovitog širka. Čovjek ustane i uljepša svoj namaz pošto vidi da ga neko posmatra.” (Ahmed, Ibn Madže, Albani kaže da je hasen, “Sahihu-l-Džami'” 2.604 )

2. Zabranjeno je slijediti šejtana

Zabranjeno je slijediti šejtana, u bilo čemu. Kaže Uzvišeni Allah: “O vjernici, uđite u Allahovu vjeru potpuno i ne idite stopama šejtanovim, on vam je, zaista, otvoreni neprijatelj.” (Sura El-Bekare, ajet 208)

3. Zabranjena je posjeta i vjerovanje gatarima

Zabranjeno nam je da idemo gatarima ili vračarima i da im vjerujemo ono što nam govore.

Rekao je Allahov Poslanik, alejhisselam: “Ko ode vračaru i pita ga, namaz mu se ne prima 40 noći. A ko ode vračaru ili sihirbazu i povjeruje mu, počinio je kufr u ono što je objavljeno Muhammedu alejhisselam.” (Muslim)

4. Posjećivanje gatara radi liječenja

Zabranjeno nam je da idemo vračarima, radi liječenja. Upitan je Allahov Poslanik, alejhisselam, o vračanju radi liječenja pa je rekao: “To je šejtanski posao.” (Ahmed, Ebu Davud, Albani kaže da je sahih – “Sahih Sunen Ebu Davud” 3.868)

Iz ovoga se razumije da musliman po bilo kojem pitanju ne smije otići vračaru, osim, sa namjerom da ga upozori na zlo koje čini.

5. Otklanjanje sihra sihrom

U islamu se navodi zabrana otklanjanja sihra sihrom, Rekao je Allahov, Poslanik, alejhisselam: “Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha: činjenje Allahu širka, sihr, ubistva onih koje je Allah zabranio da se ubiju, osim kada to pravda zahtijeva… ” (Muttefekun alejhi)

Postoje šerijatski propisi i načini liječenja od sihra.

6. Činjenje sihra i traženje od nekog da ga čini

Zabranjeno je činiti sihr i tražiti od drugoga da sihr čini, radilo se to o želji da se rastave dvije osobe ili nečemu drugom, to je strogo zabranjeno i veliki grijeh.

Rekao je Allahov Poslanik, alejhisselam: “Nije od nas… ko pravi sihr ili se za njega pravi sihr.” (Taberani, Bezzar, Albani, “Suluhu-l-Džami”‘ 5.311)

7. Poricanje sudbine

Zabranjeno je poricati sudbinu i sumnjati u nju. Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Neće ući u Džennet onaj koji je neposlušan roditeljima, niti notorni alkoholičar, niti poricatelj sudbine.” (Ahmed, Abani kaže da je hasen, “Sahiha”, 675)

8. Raspravljanje o kaderu

Zabranjeno je raspravljati o kaderu jer je to Allahova, tajna, čiju suštinu ne možemo otkriti.

Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, se jako naljutio, lice mu je pocrvenjelo od srdžbe, kao da mu je prosut nar po licu, zbog rasprave i svađe o kaderu, pa je rekao: “Da li vam je to naređeno?! Da li sam zbog toga poslan, zabranjujem vam da se svađate i raspravljale oko toga.” (Tirmizi, II, 223)

9. Posjećivanje onih koji raspravljaju o kaderu

Zabranjeno je da posjećujemo one koji su se upustili u raspravu o kaderu, tako da su počeli nijekati kader, makar i bili bolesni, pa čak i da prisustvujemo njihovim dženazama.

Rečeno je Abdullahu b. Omeru, radiallahu anhu: “…Kod nas su se pojavili ljudi koji uče Kur'an i provjeravaju nauku. Oni tvrde da nema kadera i da oni nisu predodređeni. Rekao je: Kad ih sretneš reci im da ih se odričem i da oni sa mnom nemaju ništa.” (Muslim)

10. Klanje životinja u nečije drugo ime a ne u Allahovo ime

Zabranjeno nam je klati životinje u nečije ime, osim u ime Allaha, aze we dželle.

Rekao je Allahov Poslanik, alejhisselam: “Proklet je onaj ko zakolje nekom drugom mimo Allahu.” (Muslim)

11. Govor o Allahu bez znanja

Zabranjeno je da govorimo o Allahu, aze we dželle, i Njegovom Poslaniku salallahu alehi we selem, bez znanja, po svojim prohtjevima i nagađanjima.

Kaže Allah, subhane we te’ala: “…i da govorite o Allahu ono što ne znate.” (Sura El-E'raf, ajet 33. )

12. Suđenje po zakonu mimo Allahovom

Zabranjeno nam je da donosimo sud i sudimo po drugom zakonu mimo Allahovom.
Kaže Allah subhane we te’ala: “…zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” (Sura El-Maide, ajet 44)

13. Nošenje končića, privjesaka i hamajlija

Zabranjeno je nositi razne privjeske, hamajlije, končiće za koje ljudi misle da ih štite i čuvaju pored Allaha. Od toga ćemo naći da se nosi hamajlija koja štiti od uroka. lmran b. H usejn prenosi da je Allahov Poslanik, alejhisselam na ruci nekog čovjeka vidio bakrenu narukvicu. Upitao ga je: Šta je to? Reče: Zbog slabosti. Na to mu reče Allahov Poslanik: Skini to jer ti to samo povećava slabost.
Jer da umreš s tim, nikad ne bi uspio.
(Ahmed, Ibn Madže, hadis je slab, Albani, “Daife” 1024)

14. Vjerovanje u utjecaj zvijezda

Zabranjeno je vjerovati u utjecaj zvijezda na čovjeka, mnogi ljudi čitaju razne vrste gatki, kao što je horoskop, želeći doći do budućnosti koju zna jedino Allah aze we dželle.

Zejd b. Halid elDžuheni veli: “Allahov Poslanik alejhisselam na Hudejbiji je klanjao sabah namaz s nama nakon kiše koja je to veće padala, pa pošto je završio namaz okrenuo se ljudima i rekao:
Znate li šta kaže vaš Gospodar? Rekli su: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: Kaže: Osvanuli su Moji robovi kao vjernici i kao nevjernici. Ko kaže Kiša nam je pala Allahovom dobrotom i Njegovom milošću, on vjeruje u Mene, a ne vjeruje u zvijezde, a onaj koji kaže: Kiša nam je pala zahvaljujući toj i toj zvijezdi, taj ne vjeruje u Mene a vjeruje u zvijezde. (Mutefekun alejh)

15. Vjerovanje da nešto ima dobar ili loš utjecaj na čovjeka

Isto tako zabranjeno je smatrati da neke stvari imaju uticaja korisnog ili lošeg na čovjeka, kao na primjer, smatrati da je neki dan u sedmici ili broj nesretan. Također ni lijekovi nisu ti koji liječe. Uzvišeni Allah, je taj koji daje lijek i koji liječi ljude, lijekovi bivaju samo uzrokom (sebebom izliječenja).

Ovo je potpuno shvatio Allahov prijatelj Ibrahim, pa je Kur'an prenio njegove riječi: “i koji me, kad se razbolim, liji.” (Sura Eš-Šuara, ajet 78-81)

Takoder kaže Allah: “i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio…” ( Sura El-Enfal, ajet 17)

Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem u dovi bolesniku:
“Allahu moj, Gospodaru ljudi, odstrani nevolju i potpuno iscijeli bolest, jer Ti si iscjeljitelj, jer mimo Tvog lijeka, nema drugog lijeka!” (Mutefekun alejhi)

16. Zamišljanje kakvoće Allahovog bića

Zabranjeno je da zamišljamo Allaha, subhanehu we te’ala. Svojim znanjem i pogledom ne možemo Ga dokučiti, već treba da razmišljamo o Allahovom stvaranju i onome što je Uzvišeni dao kako bi se naš iman uvećao i kako bismo bili bolji mu'mini. Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Ljudi će vas pitati o znanju, tako da će vas pitati: Allah nas je stvorio, a ko je stvorio Allaha?” (Muslim)

17. Ružno mišljenje o Allahu

Zabranjeno je čovjeku da umre, a da nema najljepše mišljenje o Allahu. Rekao je Allahov Poslanik, alejhisselam: “Neka niko od vas ne umre, a da nema lijepo mišjenje o Allahu”. (Muslim)

18. Razilaženje oko Kur'ana

Zabranjeno je razilaženje oko Kur'ana. ‘Abdullah b. Omer, r.a. je rekao: “Poranio sam jednog dana i došao Allahovom Poslaniku. Čuo je glasove neka dva čovjeka koji su se prepirali oko jednog ajeta. Izašao je a na licu mu se vidjelo negodovanje, pa je rekao: Oni koji su bili prije vas, propali su zbog toga što su se razišli oko objave.” (Muslim)

19. Proglašavanje muslimana nevjernikom

Zabranjeno je muslimanu da proglasi drugog muslimana stanovnikom Džehennema ili nevjernikom, bez šerijatskog dokaza. Rekao je Allahov Poslanik, alejhisselam: “Ko muslimanu kaže: kafire! ili Allahov neprijatelju, a on ne bude doista takav, njegove riječi će se vratiti njemu.” (Mutefekun alejhi)

20. Putovanje u zemlju idolopoklonika

Zabranjeno je muslimanu da putuje u zemlju mušrika i da ima namjeru, za stalno, sa njima boraviti i biti u prisnome životu, osim pod šerijatskim opravdanjima, a nikako dunjalučkim. Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Odričem se muslimana koji živi i umre među mušricima.” (Tirmizi, Ebu Davud, Albani kaže da je sahih, “Sahih Ehu Davuda”)

21. Unošenje Kur'ana u neprijateljsku zemlju

Zabranjeno je nositi Kur'an u neprijateljsku zemlju (ako postoji bojazan da će se omalovažiti ili oskrnaviti, op.PV). Na taj način će se izbjeći psovke i omalovažavanje Kur'ana i sl. “Ibn Omer, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem zabranio da se putuje sa Kur'anom u neprijateljsku zemlju iz bojazni da ga neprijatelj ne omalovaži.” (Muslim)

22. Sjedenje sa munaficima i teškim grješnicima

Zabranjeno nam je da sjedimo sa munaficima i teškim grješnicima, samim tim, to sjedenje je podržavanje njih. Osim ako želimo da ih podsjetimo da Allah nagrađuje i kažnjava.
Kaže Allah:

“… kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače bit ćete kao i oni…” (Sura En-Nisa’, ajet 140)

23. Uzimanje nevjernika za prijatelje

Zabranjeno je Allahove neprijatelje uzimati za svoje prisne prijatelje, da se sa njima potpomažemo, da im izražavamo svoju ljubav itd. bez obzira da li je riječ o židovima, budistima, kršćanima ili vatropoklonicima. Kaže Allah: “O vjernici, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte…” (Sura Al-Mumtahina, ajet 1)

24. Prigovaranje za učinjeno dobro

U islamu je navedena zabrana, da čovjek kvari svoja dobra djela samim tim što se prikazuje drugim ljudima, ili da prigovora za dobro koje je učinio njima. Kaže Allah: “O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet…” (Sura El-Bekare, ajet 264)

25. Putovanje u neko mjesto radi ibadeta

U islamu je navedena i zabrana da čovjek putuje negdje da bi posebno ibadet činio, osim u tri mjesta, koja je spomenuo Poslanik, salallahu alejhi we selem. Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Ne pritežu se sedla osim zbog tri mesdžida: Mesdžidu-l-haram u Meki, Mesdžidu-l-aksa u Kudsu i Mesdžidu-n-nebevij u Medini.” (Mutefekun alejhi)

Dakle, dozvoljeno je da čovjek mahsuz putuje radi ibadeta samo u sljedeća mjesta: u Mesdžidul-Haram u Mekki, el Mesdžidun-Nebevijj u Medini i Mesdžidul-Aksa u Kudsu.

26. Uspostavljanje ibadeta na mjestima gde su bili nevjernički ibadeti

Zabranjeno je muslimanima da uspostavljaju ibadete gdje su mušrici ili drugi kafiri uspostavljati svoje ibadete lažnim božanstvima.

Od Sabita b. Dahhaka prenosi se da je rekao: “Neki čovjek se zavjetovao da će zaklati devu u Buvani, pa je o tome pitao Vjerovjesnika, pa mu je on rekao: Da li je u njoj bio neki od džahilijetskih idola koji se obožavao? Ne, odgovorili su. Da li se u njoj održavala neka od njihovih svetkovina, upitao je. Nije, odgovorili su. Nakon toga Poslanik je rekao: Ispuni svoj zavjet jer uistinu nema ispunjavanja zavjeta u onome u čemu je nepokornost Allahu, niti u onome što čovjek nije u stanju učiniti.” (Ehu Davud, Albani, “Sahihu-l-Džami” 2.548)

Poznato je da su bili idolopoklonički i mušrički praznici na Lastavici kod Zenice, na Konjuhu itd. Danas muslimani tu prave dovišta, iako je islam strogo zabranio, pa čak i nakon uklanjanja idolatrije sa tih mjesta. U osnovi, čovjeku je zabranjeno da uspostavlja na određenim mjestima i u određeno vrijeme, nikakve ibadete i dovišta, tim čini novotariju i grijeh, osim na mjestima za koje nas je obavijestio Allahov Poslanik, alejhi selam, pa čak i ako na tim mjestima nisu bili idolopoklonički ibadeti i praznici.

27. Pretjerano poklanjati pažnju Poslanikovom mezaru

Zabranjeno je činjenje novotarija i pretjerivanje po pitanju Poslanikovog, salallahu alejhi we selem mezara.

Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: ”Allahu, ne daj da moj mezar postane idol koji će se obožavati. Povećala se Allahova srdžba prema narodu koji je mezare svojih vjerovjesnika pretvorio u mesdžide.” (Malik, Ahmed, i drugi. Albani kaže da je sahih ”Tehziru-s-sadžid”)

Dozvoljeno nam je da dođemo do mezara i da poselamimo našeg Poslanika, salallahu alejhi we selem, a nikako da upućujemo dove i uspostavljamo ibadete.

Ova zabrana odnosi se i na mezarja imama i dobrih ljudi.

28. Ružan govor o ashabima

Zabranjeno je čovjeku da govori bilo šta loše o ashabima, da raspravlja o onome što se među njima dešavalo.

Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Ne napadajte moje drugove! Allaha mi, kada bi neko od vas potrošio brdo zlata koliko je planina Uhud, ne bi postigao njihovo mjesto, a ni njihov položaj.” (Mutefekun alejhi)

29. Rješavanje određenih šerijatskih problema bez znanja

Zabranjeno nam je da raspravljamo o kur'anskirn pitanjima, bez znanja i da donosimo fetve. Kaže Allah, subhane we te’ala: “Ne povodi se za onim što ne znaš! l sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista; odgovarati.” (Sura El-Isra’, ajet 36)

Kaže Poslanik, salallahu alejhi we selem: ”…Ko izrekne fetvu bez razložne podloge, nosiće grijeh onoga kome je tu fetvu izdao…” (Ebu Davud)

30. Čitanje nevjerničkih vjerskih knjiga

Zabranjeno nam je da čitamo knjige nevjernika, osim onima koji su učeni, da bi mogli odgovoriti na njihovu zabludu, pojasniti istinu i odvojiti je od neistine. Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moj život, da je Musa sada živ morao bi mene slijediti.”

Ovo je rekao nakon što je uzeo list Tevrata iz Omerove ruke.

31. Javno napadanje nevjerničkih idola

Zabranjeno je javno govoriti protiv nevjeničkih božanstava ako postoji mogućnost da će nam nevjernici odgovoriti istom mjerom, pa svojim džehlom i svojim griješenjem o Allahu, aze we dželle ružno govoriti.

Dakle, iako mrzimo ta božanstva, iako nam je dužnost da se borimo protiv toga, ako će oni samim tim napasti istinu, onda je bolje da se ustegnemo dok ne budemo mogli ukloniti to zlo.

Kaže Allah: “Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavili. Oni će se na kraju, Gospodam svome vratiti, pa će ih On o onome što su radili obavijestiti. ” (Sura El-En'am, ajet 108)

32. Razilaženje u vjeri

U području akide također zabranjeno je slijediti razne puteve i razilaziti se u našoj vjeri. Naša vjera je jasna jer je rekao Resu alejhi selam, halal je jasan i haram je jasan. Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Zaista je najbolji govor Allahov govor, a najbolja uputa je Muhammedova uputa. Najgore stvari u vjeri su bid'ati-novotarije. Svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru.” (Muslim, Bejheki, Nesai a njegov je dodatak “…ova zabluda vodi u vatru“. Albani kaže da je sahih sahih “Hutbetu-l-hadže”)

33. Poigravanje sa kur'anskim ajetima

Isto tako zabranjeno nam je da uzimamo Allahove, aze we džele ajete za igru i zabavu, da ih olahko shvatamo, kad nam se kaže ajet da preko toga prelazimo kao da ga nismo čuli. Kaže se za Omera, koji je bio primjer u čestitosti, da je stajao kod Allahovih granica i ajeta čak i kad bi bio ljut, dakle prihvatao je neprikosnoveno Kur'an i Sunnet. Kaže Allah: “…Ne igrajte se Allahovim propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje, i Knjiga i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje…” (Sura El-Bekare, ajet 231)

34. Dozvoljavanje harama i zabranjivanje halala

Zabranjeno nam je, da dozvoljavamo ono što nam je Allah, subhanehu we teala haram učinio, ili da zabranjujemo ono što je Allah subhanehu we telala halal učinio. “I ne govorite neistinu jezicima svojim: Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine- neće uspjeti.” (Sura En-Nahl, ajet 116)

35. Pripisivanje sebi blagodati imetka, zdravlja i sl.

Zabranjeno je imetak, zdravlje, potomke i druge blagodati, smatrati svojim a pritome zaboravljajući da su od Allaha. Često možemo čuti kako neki kažu da je imetak koji posjeduju produkt njihovih deset prstiju, ne shvatajući da je sve Allahovo i da On blagodati daje kome hoće. Kaže Allah: “Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču, većina njih su nevjernici.” (Sura En-Nahl, ajet 83, Mudžahid kaže u tefsiru ovog ajeta da je to kad čovjek kaže: “To je moja imovina, naslijedo sam je od svog oca.”)

36. Činjenje sedžde nekom mimo Allahu

Zabranjeno nam je da se poklanjamo i sedždu činimo bilo kome mimo Allahu. Kaže Allah, subhanehu we tel’ala: “…Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem ne tle pred Allahom, koji ih je stvorio…” (Sura Fusilet, ajet 37)

37. Nazivanje čovjeka “vladar vladara”

U islamu je zabranjeno da nekog od robova nazivamo: vrhovnim sucem ili vladar vladara ili car careva i sl. Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Najniže i najpodlije ime kod Allah ima čovjek koji se zove vladar nad vladarima. Nema vladara osim A llaha.” (Mutefekun alejhi)

38. Napuštanje muslimanske zajednice

Isto tako, u akidetskom pogledu, zabranjeno nam je da napuštamo džemat, a džemat je svaka skupina ili svako onaj koji se slaže sa istinom. Džemat nije po brojnosti, po naciji, već isključivo po istini, bio on mali ili veliki, pa čak ako bio pojedinac.

Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Trojica koja se nađu u selu ili pustinjiji, a ne budu klanjali zajedno, njih je šejtan pridobio. Zato se držite džemata jer vuk pojede ovcu koja se odvoji.” (Nesai, Albani kaže da je hasen. “Sahih Nesai”)

39. Oponašanje nevjernika

Zabranjeno je oponašati židove, kršćane, medžusije i ostale nevjernike.
Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Ko se poistovjeti sa jednim narodom, on je od njih”. (Ebu Davud, Albani kaže da je sahih, “Sahih sunen Ebu Davud“, 4.031)

40. Vjerovanje i u laž ugonjene ehlul-kitabija (židova i kršćana)

Zabranjeno je vjerovati ehli kitabijama, židovima i kršćanima ili da ih u laž ugonimo o onome što nas oni obavijeste iz svojih knjiga (osim ako se radi o onome za što u islamu postoji dokaz da je zabluda, op.PV). Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem: “Ne vjerujte im i ne utjerjte ih u laž”. Što čujemo od njih, a to nije ni Sunnet ni Kur'an potvrdio niti odbacio, u tom slučaju nećemo to odbaciti niti ćemo to prihvatiti. (To nije generalno pravilo, naime, vijesti lsrailovih potomaka mogu se podijeliti u tri skupine: Prva: Za koje su Kur'an i sunnet posvjedočili da su neistinita. Druga: Za koje su posvjedočili da su istinita. Treća: Ova o kojoj govori priredivač. (op. rec)

41. Govor: “Što Allah hoće i taj i taj”

Zabranjeno je muslimanima da kažu: Šta Allah hoće i taj i taj. Time se Allah, dželešanuhu poredi sa ljudima.
Rekao Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Nemojte govoriti: Što htjedne Allah i što htjedne taj i taj, nego recite: Što htjedne Allah, a zatim što htjedne taj i taj.” (Ebu Davud, hadis je sahih)

Ibn Abbas prenosi da je Poslaniku, salallahu alejhi we selem neki čovjek rekao: “Što hoće Allah i ti, pa mu reče: Zar si me učinio suparnikom Allahu, reci samo što Allah hoće.” (Muslim, Ahmed, Ibn Madže, Albani kaže da je hasen, “Sahiha”, 139)

42. Govor: “Da sam uradio tako i tako, bilo bi tako i tako”

Zabranjeno je muslimanima da govore: “Da sam uradio tako i tako bilo bi tako i tako.”
Rekao je Poslanik, salallahu alejhi we selem: “…a ako ti se nešto desi, nemoj govoriti: da sam uradio tako i tako, bilo bi tako i tako, nego reci: Allah je odredio i ono što je htio uradio. To je zbog toga što takav govor otvara šejtanski posao.” (Muslim)

43. Uvođenje loših stvari među narod

Zabranjeno je uvoditi među narod u vjeru, loše stvari, novotarije.

Kaže Poslanik, salallahu aljehi we selem: “…Ko uvede loš običaj u islam nosiće grijeh tako kao i grijeh onih koji to budu radili poslije njega, ne umanjujući im ništa od njegovog grijeha.” (Muslim)

44. Zaklinjanje stvorenjima

Zabranjeno je da se zaklinjemo poslanicima, djecom, lažnim božanstvima, precima, svojom čašću, kabom, melekima, očevima, životom, dušom, djecom, turbetom, sestrom, majkom itd.

Dozvoljeno je (zaklinjati se) Allahom, subhanehu we te’ala i Njegovim svojstvima.
Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Allah vam zabranjuje da se zaklinjete očevima, a ko hoće da se zakune, neka se zakune Allahom ili neka šuti.” (Mutefekun alejhi)

Također je rekao: “Ko se zakune nečim osim Allahom, učinio je širk”. (Tirmizi, Abani kaže da je sahih, “Sahih Sunen Tirmizi”, 1.535)

45. Traženje Allahovim licem (nešto drugo osim Dženneta)

Zabranjeno je tražiti Allahovim, subhanehu we te’ala licem nešto drugo osim dženneta, (tj. da čovjek traži, Allahovim licem bilo šta od dunjalučkih stvari) kao i odbiti onoga ko te zamoli u ime Allaha, dzelle šanuhu.

Džabir je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem: “Ne tražite Allahovim licem osim Džennet.” (Ebu Davud, Albani kaže da je daif, “Daifu-l-džamia”, 6.366)

Rekao Allahov Poslanik, salallahu alejhi se selem: “Ko u ime Allah zamoli zaštitu, zaštitite ga, ko u ime Allaha zatraži, podajte mu…” (Ebu Davud, Nesai, hadis je sahih)

Iz knjige Allahove zabrane
Autor: Muamer Duvnjak

Priprema i obrada: Putvjernika