Poštovani posjetioci, pred vama je peti dio serijala tekstova koji predstavljaju transkript (sa manjim izmijenama) audio predavanja prof. Idriza Bilibanija u kojima je autor naučno-šerijatskom argumentacijom ukazao na šerijatski neodržive stavove Zijada Ljakića koje je isti iznio u svome predavanju „Jeste li vi tekfirovci?” u kojem je nepravedno i sa šerijatskog aspekta neprihvatljivo, služeći se metodom psihičkog terorizma, uz neistinite tvrdnje, polovične „dokaze” i, čak, potvore, nemilosrdno se obrušio na svoje neistomišljenike, nazivajući ih tekfirovcima i neznalicama.
Pravde islama radi, na početku vam prenosimo kompletno predavanje od Zijada Ljakića, kako bi čitalac imao bolji uvid u tematiku.
Napominjemo također, da ono što nam Zijad pripisuje od stavova, te optužuje za pretjerivanje i devijacije u vjeri, da su to stavovi ne samo Zijada, već i mnogih drugih naših oponenata. Stoga, serijal koji je pred vama, nije odgovor samo Zijadu već i svima onima koji nas nepravedno osuđuju i (ne)svjesno potvaraju za devijacije od kojih smo mi, i pred Allahom i pred ljudima, čisti.
Ovo Ljakićevo video predavanje je distribuirano internetom, a naivna braća i sestre, ne poznajući dovoljno tematiku, učestvovala su u širenju ovog materijala među muslimanima. Stoga, sve njih pozivamo da budu pravedni i da se boje Allaha, te da prouče naš odgovor, i shodno islamskim dokazima zauzmu stav sa kojim će Allah biti zadovoljan. Molimo braću i sestre koji smatraju ispravnim naš govor da prošire isti kako bi dospio do što više braće i sestara ne bi li se na taj način umanjio zulum i predrasude koje mnoga braća imaju o nama upravo sebebom ljudi poput Zijada Ljakića. Slijedi govor prof. Idriza Bilibanija.
Sljedeća bitna mesela radi koje nas, zbog načinja njenog shvatanja i tumačenja, Zijad svrstava u tekfirovce jeste mesela parlamenta i onoga što se veže za njega. Kada god govorimo o parlamentu i njegovoj opasnosti uvijek govorimo o najopasnijoj stvari u svemu tome a to je zakonodavstvo koje je isključivo Allahovo pravo kojeg, ukoliko čivjek dozvoli sebi, sebe uzdiše na nivo božanstva, ijazen billahi teala (da nas Allah sačuva). Ta opasnost je još veća i opasnija kada se radi o našim prostorima iz razloga što ljudi koji ulaze u parlament ne posjeduju ni najosnovnije znanje o islamu a kamoli znanje o meselama islamskog hakimijeta – zakonodavstva i sudstva.
Ono što smo isto tako rekli, a što još uvijek govorimo i na što upozoravamo jeste to da čak i kada čovjek uđe u parlament i sačuva sebe od toga da bude nidd – suparnik, ortak Allahu, time što neće učestvovati u propisivanju zakona oprečnim šerijatu, ostaje druga isto tako opasna stvar a to je da besprisilno sjedenje na mjestu gdje se čini kufr, u ovom slučaju propisivanja zakona oprečnih Šerijatu, bez negiranja i bez napuštanja istog, jeste isto tako djelo kufra. Kao dokaz tome naveli smo riječi Uzvišenog iz sure En-Nisa:
“On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike.” (En-Nisa, 140)
Nakon što je Zijad prenio naš stav i spomenuo ovaj ajet, kaže: „Nek mi nađu tefsir, u kojem tefsiru piše da to znači da je to djelo kufra ili širka?“
Zijad i ovdje kao i kod mnogih drugih mesela želi situaciju predstaviti takvom da smo mi došli sa nekim stavovima koji su proizvod naše mašte i neznanja te da te stavove ne zastupa niti podržava niko od islamskih učenjaka.
Potom Zijad kaže: „U tefsiru Taberija, Ibn Kesira, Kurtubija se navode dva tumačenja, koja tumačenja? Navodi se da onaj koji je zadovoljan sa tim koji griješe i koji spominju negativno islam i Kur'an i sunnet, i ti sjediš i šutiš, za to imaš grijeh kao i oni. Drugo tumačenje, ako si i ti na uvjerenju onog koji se ismijava sa njim, na uvjerenju si i podržavaš onoga ko se ismijava Kur'anu onda si izašo iz vjere.“
Vratimo se knjigama tefsira da vidimo koliko je i ovdje Zijad bio povjerljiv i precizan u prenošenju značenja riječi mufessira. Rekoh: U prenošenju značenja riječi mufessira, jer Zijad je prenio značenje, a doista ne znam zbog čega čovjek u svom predavanju nije naveo ni jedan citat učenjaka, osim, Gospodaru moj, na početku dersa kada je citirao riječi šejhul islama Ibn Tejmije iz Medžmu'ul fetava o upozorenju na zablude novotara.
Zar dolikuje čovjeku koji sprema doktorat u islamskim naukama da govori o ovakvo krupnoj meseli i pri tom kaže: „Rekli su učenjaci“, „ulema spominje“, i tome slične riječi bez navođenja njihovih citata. Ovo nisu mesele rekaika, odgoja duše i tome slične mesele koje ne zahtijevaju toliku dosljednost i preciznost u govoru. Doista je Zijadu bilo preče da umjesto ismijavanja, vrijeđanja, optuživanja za neznanje i tome sličnim stvarima, koje uzimaju desetak minuta njegovog jednočasovnog predavanja, navede dokaze i citira učenjake.
U tumačenju pomenutog ajeta, kaže imam mufesiira, Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullahu teala: „Tj. On vam je objavio da ukoliko sjedite sa onim ko negira (čini kufr) Allahovim riječima i ismijava se, a vi to slušate, da ste poput njega. Tj. vi ste, ukoliko ne ustanete od njih u takvom stanju poput njih u njihovom djelu, jer ste nepokorni Allahu sjedenjem sa njima i slušaljući kako se poriču (čini kufr) Allahove riječi i ismijava njima, kao što su oni nepokorni ismijavanjem Allahovih ajeta. Vi ste uradili grijeh poput onoga kojeg su uradili oni, tako da ste isti u nepokornosti Allahu i činjenju onoga što vam je Allah zabranio. U ovom ajetu je jasan dokaz o zabrani sjedenja sa nosiocima batila od svake vrste novotara i fasika onda kada govore o svom batilu.“ [Završen citat]
Gdje se u ovim riječima Taberija spominju dva tumačenja koja spominje Zijad? I da li naš govor o tome da je onaj ko sjedi na mjestu gdje se čini kufr, bez prisile, bez negiranja i bez ustajanja sa takvog mjesta, čini isto tako kufr, razlikuje od ovog govora Taberija? Kako kada Taberi kaže: „Tj. vi ste, ukoliko ne ustanete od njih u takvom stanju poput njih u njihovom djelu.“
Da pogledamo Kurtubijev tefsir kojeg je Zijad takođe spomenuo i pripisao mu dva tumačenja. Kaže Kurtubi, rahimehullahu teala: „…ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor”…, tj. dok ne stupe u drugi govor koji nije kufr, „inače, bićete kao i oni”, ovo ukazuje na obavezu izbjegavanja počinioca grijeha kada ispolje ružno djelo, jer onaj ko ih ne izbjegava taj je zadovoljan sa njihovim djelima, a zadovoljstvo kufrom je kufr, jer Uzvišeni kaže: „inače, bićete kao i oni”. Svako ko sjedi u medžlisu u kojem se čini grijeh i to im ne negira, je isti u grijehu sa njima. Treba im se negirati onda kada govore grijeh ili ga rade, pa ako nije u stanju da im negira onda treba ustati od njih kako ne bi bio od onih koje obuhvata ovaj ajet.”
Potom je Kurtubi spomenuo rivajet kojeg je spomenuo i imam Taberi, da je Omer ibn Abdil Aziz uhvatio ljude koji su pili alkohol te ih je izbičevao a među njima je bio postač, te rekoše Omeru: “Ovaj posti”, pa je Omer proučio:
فلا تقعدوا معهم حتى يخوضوا في حديث غيره إنكم إذا مثلهم
“Ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. “
Šta nam ukazuje govor Taberija, Kurtubija kao i ovaj rivajet od Omera ibn Abdil Aziza? Ukazuje nam da negiranje srcem nije dovoljno da bi se čovjek spasio grijeha koji se čini u određenom medžlisu kojem on prisustvuje sve dok to ne negira jezikom ili ustane sa takvog medžlisa ukoliko se ne promjeni govor. Jer da je negodovanje srcem bilo dovoljno ne bi Omer ibn Abdil Aziz kaznio postača koji je zasigurno negodovao svojim srcem pijenje alkohola. Ovo jasno vidimo i iz prethodnih Kurtubijevih riječi kada je rekao: “Ovo ukazuje na obavezu izbjegavanja počinioca grijeha kada ispolje ružno djelo, jer onaj ko ih ne izbjegava taj je zadovoljan sa njihovim djelima.“ Pogledaj kako je Kurtubi neizbjegavanje počinioca grijeha u trenutku dok čini grijeh, svrstao u zadovoljstvo grijehom koji se čini i nije uslovio da bude zadovoljan grijehom koji se čini ili da bude na uvjerenju onoga koji griješi i tome slične stvari koje je uslovio Zijad.
Nakon Kurtubijevog govora pitam opet: Gdje su dva tumačenja koja je Zijad pripisao Kurtubiju kao što ih je pripisao i Teberiju?!!
Ukazujući da se sjedenja u medžlisu kufra bez negiranja počiniocima kufra smatra zadovoljstvo njihovim djelom, kaže šejh Sadi u svom tefsiru: „Ako sjedite sa njima u pomenutom stanju (tj. kada se čini kufr) onda ste vi poput njih jer ste vi zadovoljni njihovim kufrom i ismijavanjem.“
Ebu Bekr el-Džessas, jedan od hanefijskih učenjaka, u svom tefsiru kod pomenutog ajeta (tj. 140 ajet sure En-Nisa) kaže: „U dobrovoljnom sjedenju sa njima bez negiranja njima je dokaz da je on zadovoljan njihovim postupkom.“
Još jasniji i precizniji govor jesu riječi šejha Sulejmana ibn Abdillaha, unuka šejha Muhammeda ibn Abdil Vehhaba, koje smo spomenuli u predavanju Jesmo li mi tekfirovci, ali ih Zijad nije spomenuo niti dao odgovor na njih. Kaže šejh Sulejman: „Smisao i značenje ovog ajeta jeste njegov bukvalan smisao, tj. da onaj koji sjedi u medžlisu (skupu) u kojem se čini kufr i ismijava se Allahovim riječima, a on nije prisiljen, i on to njima ne negira niti ustaje od njih kako bi promijenili svoj govor, takav je kafir poput njih pa makar ne radio ono što oni rade, jer to obuhvata zadovoljstvo kufrom a zadovoljstvo kufrom je kufr. Ovaj ajet i njemu sličnim učenjaci navode kao dokaz da je onaj koji je zadovoljan grijehom poput onoga ko ga čini. Pa ako ustvrdi da on negira svojim srcem neće se primiti od njega jer je sud na osnovu spoljašnjosti, a on je ispoljio kufr pa je postao nevjernik.” (Medžmuatu et-tevhid, 48)
Pogledajmo još tefsir Ibn Kesira, rahimehullahu teala, kojeg je Zijad takođe spomenuo. Kaže Ibn Kesir, rahimehullahu teala, govoreći o pomenutom ajetu: „Ako počinite zabranu nakon što je dospjela do vas i budete zadovoljni da sjedite sa njima i budete se slagali sa njima u tome, vi učestvujete u onome u čemu su oni.“ Kod Ibn Kesirovih riječi i budete se slagali sa njima u tome Muhammed Nesib Rifai kaže: „Što se tiče Ibn Kesirovih riječi: ‘I budete se slagali sa njima’, odobravanje i slaganje sa kufrom je kufr, pa sjedilo se sa onim koji se izruguju ajetima ili ne. Ja ne smatram da se u ajetu misli na slaganje sa njim nego samo na ustrajnost u sjedenju sa onima koji se ismijavaju pored toga što je bio u stanju da napusti sijelo. Da, svakako je sama ustrajnost u sjedenju sa njima dokaz da je njegov propis poput njihova.“ (Tejsirul Alijjil Kadir, 452)
Pogledaj kako i šejh Rifai samo sjedenje u sijelu kufra bez negiranja onima koji čine kufr, svrstava u djelo kufra.
Evo i nekoliko govora i fetvi savremenih učenjaka, da bi vidjeli da li smo mi prethodne govore prijašnjih učenjaka shvatili na osnovu svojih strasti ili je pak to shvatanje isto poput shvatanja savremenih učenjaka. Kaže, šejh Sulejman el-Ulvan, hafizahullahu teala: „Ko čuje da se poriču (čini kufr) Allahove riječi i ismijava njima a on sjedi sa njima uz zadovoljstvo da sjedi sa njima (obrati pažnju kako šejh kaže uz zadovoljstvo da sjedi a ne kaže uz zadovoljstvo grijehom koji se čini) onda je on poput njih u grijehu, kufru i izlasku iz islama.“ (Tibjan šerhu nevakidil islam, 48)
Šejh Sad ibn Muhammed el-Kahtani je u svojoj knjizi „Tejsiru zil dželali vel ikram bi šerhi nevakidil islam“ spomenuo potpuno isti govor kao i šejh Sulejman tako da ga nećemo ponavljati. Predgovor knjizi je dao poznati šejh, muhaddis Abdullah Sad tako da se pomenuti govor Kahtanija smatra i njegovim.
Šejh Abdur-Rahman ibn Abdillah es-Suhajm, jedan od učenika šejha Usejmina, član Mekteba za davu i usmjeravanje pri Ministrastvu za vakufe i islamska pitanja u Saudiji je upitan:
„Uvaženi šejhu, kakav je propis sjedenja u medžlisu (skupu, društvu) sa ljudima koji ponekad čine kufr i ismijavju sa vjerom, a čovjek koji sjedi sa njima ne ustaje od njih niti im negira osim srcem? Da li ta osoba upada u veliki kufr?
Odgovor: Sjedenje u medžlisu gdje se čini kufr u Allaha je kufr. Kaže Uzvišeni:
“On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike.” (En-Nisa, 140)
Potom je šejh naveo Begavijev i Kurtubijev govor, pa nakon toga kaže: „Tvrdnja da negira svojim srcem nije dovoljna jer je to medžlis na kojem se ismijava Allahova vjera. A da se ismijavalo sa njegovim roditeljima ta osoba se ne bi zadovoljila samo srčanim negiranjem, već bi negirao i svojim jezikom i napustio takav medžlis. Ne opravdava se u sjedenju osim ako nije u stanju da izađe kao kada bi bio u avionu ili brodu i tome slično tako da nije u stanju da napusti to mjesto.“ (http://al-ershaad.com/vb4/showthread.php?t=15190 )
Govor učenjaka o ovoj meseli završavam govorom dvaju učenjaka uleme Nedžda, prvi od njih je šejh Hamed ibn Atik, rahimehullahu teala, koji navodeći stvari kojima musliman postaje otpadnik kaže: „Sjedenje kod mušrika u njihovim medžlisima širka bez negiranja njima dokaz tome su riječi Uzvišenog…“ potom je šejh spomenuo 140 ajet sure Maide kojeg smo nekoliko puta spomenuli (pogledaj: „Sebilu en-nedžati vel fikak min muvalati el-murteddine ve ehlil išrak“).
Zar parlament nije medžlis širka i mušrika raznih sorti i kufra, bez obzira radilo se o sekularistima, komunistima, atestima, zagovaračima demokratije u njenom pravom smislu i suštini!? Zar parlament nije medžlis širka jer se u njemu ohalaljuju stvari koje su haram po konsenzusu i oharamljuju stvari koje su halal po konsenzusu i ismijava šerijatskim stavovima i njegovim propisima?! Ne smatram da će iko koji ima iole znanja o islamu i zna šta se radi u parlamenta reći nešto drugo mimo ovog.
Drugi šejh jeste šejh Abdul-Latif ibn Abdir-Rahman ibn Hasen koji kaže: „Pod prvi dio (tj. stvari koje su kufr) potpada i prisustvovanje medžlisima u kojima se odbija Allahov sud i sud Njegova Poslanika a sudi zakonom kršćana koji se ismijava islamom i njegovim sljedbenicima. Onaj čije je srce imalo živo i ko ima imalo veličanja ljubomore prema Allahu odbija i gadi se od ovako ružnog djela, ali mrtav ne osjeća bol.“ (Resailul mufide, 64)
Subhanallah, odnosi li se prevashodno ovaj govor šejha Abdul-Latifa na parlament i one koji sjede u njemu ne negirajući zakonodavcima njihov kufr i širk, ismijavanje sa Allahovom vjerom i odbijanje šerijatskih propisa?!
Pa ako je šejh Abdul-Latif i svi šejhovi koje smo gore spomenuli a koji tekfire osobu koja sjedi u medžlisu širka i kufra bez prisile i bez negiranja istog, ako su oni tekfirovci onda je nama, Zijade, čast da nas nazoveš tekfirovcima i kažem kao što kaže imam Šafija onda kada je bio optužen da je rafidija:
Ako je ljubav prema ehlul bejtu rafidizam
Onda neka i džini i ljudi posvedoče da sam ja rafidija
Ako, nas zbog ovakvog tekfira nazivate tekfirovcima, onda se mi ponosimo jer u tome slijedimo „tekfirovce“ poput Taberija, Kurtubija, Sulejmana ibn Abdillaha, Hameda ibn Atika, Abdul-latifa, Sulejmana Ulvana, Abdullaha Sada i mnogobrojne ostale „tekfirovce“.
Problem kod Zijada leži u samoj osnovi na kojoj izgrađuje određene stavove. Pa tako na primjer i u ovoj osnovi propis veže za vjerovanje i zadovoljstvo srcem kao što je isto tako kod mesele pomaganja nevjernika protiv vjernika propis vezao za vjerovanje i zadovoljstvo, pa kaže ako je zadovoljan njihovom vjerom i tome slično, a to je u suštini jedna od murdžijskih osnova.
Kaže šejh Ali Hudajr kojeg Zijad smatra jednim od velikih učenjaka, a posebno kada je riječ o akidi: „Slična ovoj šubhi jeste i druga opasna šubha a to je vezivanje mesele pomaganja nevjernika protiv vjernika za vjerovanje (ubjeđenje) te da čovjek neće biti nevjernik sve dok ne bude vjerovao (bio ubjeđen) a to je čisti irdža. Kada se određeni propis ili određeno ime poveže za neko djelo ili stvar jasnih dokaza pa se potom to veže za vjerovanje (ubjeđenje) onda je to osnova pokvarenog irdža'a. Od šubhi današnjih murdžija jeste da oni uslovljavaju kufr pomagača nevjernika protiv vjernika time da njegovo pomoganje bude zbog mržnje prema islamu, ili da ih pomaže zbog njihova kufra pa tako kažu: Ako pomaže nevjernike protiv vjernika iz mržnje prema islamu, ili ako ih pomaže zbog njihova kufra, onda je kafir (a to je upravo ono što je Zijad rekao, op. autora), a mimo toga ne. Ovo je govor koji je batil i koji je oprečan šerijatskim tekstovima“ (govor šejha Alija Hudajra u predgovoru knjige Et-Tibjan, str. 18).
Šta ovo znači? Da detaljnije pojasnimo ovaj govor šejha Alija Hudajra, hafizahullahu teala.
Kada Šerijat kaže za određeno djelo da je kufr, a radi se o očitom i nedvosmislenom postupku ili govoru, pa ti potom usloviš da čovjek, koji svjesno i bez prisile upadne u to djelo kufra, bude nevjernik tek onda kada bude vjerovao da je to zabranjeno i kufr ili da bude zadovoljan time, onda si time upao u irdža.
Primjer tome jeste mesela o kojoj smo govorili, mesela pomaganja nevjernika protiv vjernika. Šerijatski tekstovi su kufr u ovoj meseli vezali za pomaganje i nisu uslovili vjerovanje. Stoga kada Zijad dođe i potom uslovljava i kaže: ako je to uradio zbog toga što je zadovoljan njihovom vjerom, zadovoljan njihovim kufrom itd., onda to znači da je, nažalost, upao u prljavu osnovu irdža'a, jer je zadovoljstvo kufrom samo po sebi kufr pa makar i osoba ne pomagala kafira protiv muslimana.
Isti je slučaj i sa ovom meselom o kojoj govorimo, Allah je kufr onoga ko bez prisile i negiranja sjedi sa nevjernicima dok čine kufr i širk ili se ismijavaju sa vjerom, vezao za samo sjedenje a ne za ubjeđenje, a Zijad kaže kako je uslov da time budeš zadovoljan, te ako nisi time zadovoljan onda nije kufr. Subhanallah, pa kakve fajde ovdje ima ovaj uslov „da budeš zadovoljan“, kad je samo zadovoljstvo kufrom – kufr samo po sebi, pa makar čovjek i ne sjedio sa onima koji čine kufr i ismijavaju se sa vjerom?!!
Isti je slučaj i sa drugim uvjetom kojeg je Zijad spomenuo, ili „drugim tumačenjem“, kako on kaže, a to je „ako si na uvjerenju onoga ko se ismijava“. Kažem opet: Subhanel Melik (neka je slavljen Gospodar), pa ako si na uvjerenju onoga ko se ismijava onda si kafir pa makar nikad ne sjeo sa njim!!!
Ako bi tako generalno išli tom osnovom, ne bi za nikog ko upadne u kufr mogli reć da je kafir osim za onoga ko to uradi iz inata. Ne bi mogli protekfiriti onoga ko učini sedždu kipu ako kaže da je kip batil i da mrzi svaku vjeru mimo islama ali da je to uradio jer su mu nevjernici ponudili posao ili imetak ako to uradi. Ne bi isto tako mogli protekfiriti onoga ko opsuje Allaha ili Poslanika ako nakon psovke kaže da on mrzi kufr i da vjeruje u Allaha i Poslanika, ali da je to uradio zato što su mu nevjernici obećali veliku svotu imetka. Ne bi isto tako mogli protekfirit onoga ko kaže Isa je Božiji sin ako nakon toga kaže da vjeruje da je Isa Allahov Poslanik ali je to rekao ne iz uvjerenja već zbog toga što su mi kafiri obećali da će mu napravit kuću ako to kaže, i tako redom…
To je ta osnova irdža'a o kojoj govori šejh Ali Hudajr a u koju su danas mnogi, svjesno ili nesvjesno upali, od kojih je i Zijad. Allaha molim da ga vrati istini, a njemu savjetujem da dobro istraži ovu meselu kako ne bi zagovarao osnovu irdža'a, a da toga možda nije ni svjestan, i kako druge koji su na akidi ehli sunneta ne bi lažno i bespravno optuživao da su tekfirovci, haridžije i tome slično.
Na kraju ove mesele kažem da Zijad opet nije vodio računa o emanetu prenošenja naših riječi jer je uzeo samo prvi dio našeg govora a to je da je sjedenje u parlamentu kufr i taj govorj je pripisao nama a izostavio ono što ga pojašnjava, a to je da sjedenje u parlamentu biva kufrom onda kada se u parlamentu čini kufr bez negiranja onima koji čine kufr. Ukoliko im, pak, negira ili ustane sa takvog mjesta, takav nije nevjernik.
Kaže šejh Ali Hudajr u članku „Propis parlamenta i parlamentaraca“, kojeg smo još davno preveli, govoreći o trećem stanju onih koji uđu u parlament: “Ukoliko uđe u parlament bez polaganja zakletve, bez propisivanja zakona, i bez saučestvovanja u propisivanju zakona, već, naprotiv, odbija takve zakone i glasa protiv njih, onda takva osoba griješi, u zabludi je i oprečan je uputi Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, u reformama, promjenama, i uspostavljanju islamske države.”
Međutim, Zijad je nažalost uzeo samo prvi dio naših riječi ostavivši svjesno ili nesvjesno ono što dolazi nakon njih, a što ih pojašnjava i čini ispravnim. Da li ovakav postupak dolikuje osobi koja stiče islamsko znanje i koja je najpreča da bude pravedna s obzirom da nosi zvanje šerijatskog kadije?
Doista je ovaj naš primjer sa Zijadom poput primjera osobe koja je drugoj osobi proučila suru El-Maun, u kojoj između ostalog stoji: “Teško li se klanjačima, koji namaz svoj kako treba ne izvršavaju”, pa je ova druga osoba otišla i počela u sav glas vikati kako fulan i fulan govori: Teško li se klanjačima!
Druga mesela koju je Zijad spomenuo a koja se veže za parlament jeste mesela zaklinjanja na poštivanje zakona koji je oprečan Šerijatu. Nakon što je Zijad napomenuo naš stav po tom pitanju, tj. da je zaklinjanje na poštivanje zakona oprečno Šerijatu, kaže: „Ispravno tumačenje ovog da same te riječi, same po sebi, ne izvode čovjeka iz islama nego se gleda stanje što je to rekao. Ako je to rekao sa uvjerenjem da je taj statut odnosno da je taj ustav i zakonik, da je ispravan, istina i bolji od Šerijata, tad je učinio kufr. Ako je to rekao iz razloga da bi ušao u parlament da bi učinio hajra, da bi provuko što više islama onda to nije djelo kufra.“ Na kraju ovog citata Zijad je kao i uvjek, kako neko ne bi posumnjao u ovaj njegov stav, dodao kako je to stav učenjaka i da to „oni“ tako tumače, i kao i obično Zijad nije spomenuo ime ni jednog učenjaka niti ijedan njihov citat.
Pogledajte draga braćo kako Zijad i ovdje ponovo ide osnovom irdža'a. Ponovo djelo kufra veže za uvjerenje pa kaže: „Ako je to rekao sa uvjerenjem da je taj statut odnosno da je taj ustav i zakonik, da je ispravan, istina i bolji od Šerijata tad je učinio kufr.“ Subhanallah, kakve fajde ima ovdje ovaj uslov da vjeruje da je i zakonik oprečan Šerijatu ispravan ili bolji od Šerijata, kada je onaj koji nosi ovakvo uvjerenje kafir pa makar se nikada ni jednog momenta ne zakleo na njegovo poštivanje.
Kaže šejh Ali el-Hudajr, kojeg Zijad kao što rekoh smatra velikim učenjakom u akidi, govoreći o drugoj kategoriji onih koji uđu u parlament: „Ukoliko uđe u parlament i zakune se na poštivanje kafirskog zakona znajući pri tom da u zakonu ima stvari oprečnih Šerijatu, onda je takav kafir i murted, bez obzira uradio to iz zbilje ili nečeg drugog i bez obzira da li to uradio smatrajući takav postupak maslehom ili zbog nečeg drugog. Takav je kufr uradio dobrovoljno (tj. nije bio prisiljen) svjesno i namjerno. Primjer takve osobe je poput primjera onoga ko se zakune na poštivanje Lata i Uzata ili onoga ko se zakune na poštivanje kurejšijskih zakona u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Iz članka Propis parlamenta i parlamentaraca)
Izvor: www.stazomislama.com
