Parničenje pred tagutskim zakonima (fetva šejha El-Makdisija)

1517
Vracanje prava pred tagutskim sudom

Administracija Puta vjernika je u mnogo navrata dobijala pitanja o stavu šejha El-Makdisija o parničenju pred tagutskim (neislamskim) sudom i propisu onoga ko se parniči pred takvim sudom. Zbog toga smo odlučili da prevedemo jednu od njegovih fetvi o ovoj meseli.

 

ukrasna-linijaPitanje:

Draga braćo, kakav je propis parničenja u općim sudnicama, znajući da sam ja ubijeđen da to nije dozvoljeno, jer je Uzvišeni rekao: „Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe kako žele da im se pred tagutom – lažnim sudijom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?!“, ali ovdje je pitanje da je moj roditelj iznajmio svoju kuću nekom čovjeku, i sada dotični neće da plaća kiriju, a niti želi da izađe iz te kuće. Jedino riješenje koje trenutno postoji je da se podigne optužba protiv dotičnog kako bi izašao iz te kuće? Čekamo na vaš odgovor, Allah vas nagradio!

Pitalac: El-Muhenned

Odgovor šejha Ebu Muhammeda el-Makdisija:

Prije nego odgovorimo na ovo pitanje, želimo dodati još par sličnih pitanja koja se tiču iste teme.

Prvo pitanje je od Ebu Ibrahima, a glasi:

Ja sam iz balkanskih zemalja, i hvala Allahu Koji nam je podario spoznaju tevhida. O šejhu, ovdje kod nas ima određenih momaka koji slijede čovjeka zvanog Ebu Muhammed, a koji se nalazi u Austriji. Ovaj Ebu Muhammed je u kontaktu sa poznatim (gulatom) Ebu Merjemom iz Kuvajta. Ova dva lika tekfire šejhove džihada, i skoro sve mudžahide. Također, po pitanju vraćanja prava putem parničenja pred sekularnim (tagutskim) zakonima, oni tekfire svakog ko to dozvoli, pa čak i onoga ko takvog ne tekfiri! Šta više, oni tekfire šejha Ejmena Zavahirija, šejha Usamu, tebe i šejha Ebu Basira! Molimo vas da nam pojasnite ovu meselu?

Drugo pitanje je od El-Mugire a glasi:

Da li je dozvoljena prijava (određenog slučaja) tagutskoj policiji koji se veže za ono u čemu oni sude po šerijatu?

Postoji još mnogo drugih sličnih pitanja koja se vežu na ovu temu, a mi ćemo se zadovoljiti ovim što smo spomenuli, te će mo ukratko odgovoriti na njih, pa kažemo:
Hvala Allahu, i neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika, a zatim:

Muslimanu nije dozvoljeno da se, svojevoljno, parniči u sudnicama u kojima se sudi po laičkim (tagutskim) zakonima, makar izgubio cijeli dunjaluk, i ovo je stav pronicljivih učenjaka.

To, zbog toga što je parničenje pred tagutom vjerovanje u njega i uzimanje istog za štićenika. Rekao je Uzvišeni: „Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe kako žele da im se pred tagutom – lažnim sudijom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan samo želi da ih u veliku zabludu navede“.

Šejh Abdur-Rahman bin Hasen Alu šejh je o govoru Uzvišenog rekao sljedeće: „Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha…“, to zbog toga što je parničenje pred tagutom vjerovanje u njega.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, je rekao: ‘Od prijateljevanja sa nevjernicima, zbog kojeg je Allah ukorio ehlul-kitabije i licemjere, je i vjerovanje u nešto od onoga na čemu se oni (nevjernici) nalaze od kufra, ili parničenje pred njima (nevjernicima) mimo Allahova zakona, rekao je Uzvišeni Allah: „Zar ne vidiš one kojima je dat udio u Knjizi kako u magiju i taguta – šejtana vjeruju…“

Dok je šejh Sulejman bin Sehman, rekao: “Ako ovo parničenje predstavlja kufr, a spor je samo zbog dunjaluka, pa kako ti može biti dozvoljeno da učiniš kufr zbog toga?!! Doista, insan neće vjerovati sve dok mu Allah i Njegov Poslanik ne budu najdraži od svega ostalog, i dok mu Vjerovjesnik ne bude draži od njegovog djeteta, roditelja i svih ljudi općenito. Kada bi ti cijeli dunjaluk propao, ne bi ti bilo dozvoljeno da se parničin pred tagutom zbog toga, i kada bi te neko na to prinudio te dao ti izbora da biraš između toga da se parničiš pred tagutom ili da cijeli dunjaluk izgubiš, bila bi ti obaveza da od svega odustaneš samo kako se ne bi parničio pred tagutom.”

Stoga, obaveza je svakog muslimana da se potpuno kloni od tagutskih sudnica, te da se odrekne njihovih zakona i onih koji to slijede, zato što je to od kufra u taguta, a koje predstavlja rukn (stub) tevhida. Muslimanu nije dozvoljeno da se pred njima parniči zbog dunjaluka; jer dunjaluk nije opravdanje za nevjernovanje u Allaha a vjerovanje u taguta.
Ako neko kaže: Zaista će ovakav propis ljudima pričinjavati poteškoće i probleme! mi mu odgovaramo: Istinu si rekao; ali ta poteškoća je rezultat nestanka Allahovog šerijata, te sprovođenja tagutskog zakona, rekao je Uzvišeni: „A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti“.

Prema tome, riješenje i izbavljenje iz ovog teškog života, te uklanjanje poteškoća, biva samo u hladu Allahova šerijata koji čuva prava i pribavlja nužne stvari, a ne u hladu tagutskog zakona koji sve to opovrgava i ruši, a detaljnije o ovoj temi pogledaj našu knjigu „Kešfun-nikab an šeriatil-gab“…

Ovo je rješenje, a nije rješenje odlazak tim tagutskim sudnicama radi parničenja pred njihovim zakonima, te oslanjanja na iste i popuštanja u tome, naprotiv, ovo je pravi helak (propast) i jasan gubitak.

Ovako uvijek odgovaramo kada budemo upitani o parničenju pred tagutskim zakonima, i nikada nismo rekli suprotno tome, niti je ikad od nas izdata fetva o dozvoli parničenja pred tagutom; jer osnova u našoj davi je poziv na ostvarivanje tevhida kroz borbu protiv taguta i odricanje od širka i njegovih sljedbenika.

Pored toga, mi ne tekfirimo običan svijet od muslimana kao što ih tekfire neki od onih o kojima je upitano od gulata, zbog toga što oni (muslimani) uzimaju fetve od šejhova koji dozvoljavaju parničenje pred tagutskim zakonima radi vraćanja njihovih prava u stanju nepostojanja Allahovog zakona na zemlji niti islamske vlasti; ovo je sasvim nešto drugo, i mi na zagovaramo ovakvo mišljenje kao što je to slučaj sa gulatima koji nemaju milosti prema stvorenjima, niti pridaju pažnju općoj potlačenosti koja je danas prisutna u islamskom ummetu, a koja je uzrok postojanja nužde i ikraha, kao što oni ne razumiju da se u ovim pitanjima treba praviti razlika tako da ima stvari koje mogu biti prepreka od prepreke tekfira, i stvari koje ne mogu biti prepreke u tekfiru a to se ubraja u furu’uš-šeriah (ogranci u šerijatu a ne osnove) u koje se neznalica ili onaj ko pogrešno protumači opravdava, kao što je opravdan ashab Hatib u svom pogrešnom tumačenju onda kada je pomislio da je, napad kurejšija na njegovu porodicu, od darure (nužde) ili opravdanja koje mu dozvoljava da otkrije Poslanikovu (vojnu) tajnu, uz čvrsto ubijeđenje da će Allah pomoći Svoga Poslanika i da ovo djelo (Hatiba) neće nikakve štete nanijeti muslimanima… Kao što oni ne prave razlike između parničara kada se parniče pred tagutskim sudom ili administrativnim zakonom, za sve njih oni izriču isti propis (tj. da su svi oni kafiri), čak ne prave razlike između onih koji krivo tumače pa kažu da je parničenje pred tagutom dozvoljeno u onim pitanjima koja su u skladu sa Allahovim zakonom, kao što je to spomenuto u jedno od gore navedena pitanja… Sve spomenuto, gulati ne uzimaju u obzir kada spuštaju propis i tekfire parničare od običnih ljudi, zato što je tekfir kod njih ko napiti se vode, pa se zato lahko upuštaju u to!

Ali, što se tiče nas, mi kažemo da je parničenje pred tagutom kufr, i mi tekfirimo onoga ko se pred njim parniči, ako je taj od onih koji imaju snagu i moć i nije pod vlast šerijata, jer su oni istinski razlog u rušenju Allahovog šerijata i uspotavljanju tagutskog zakona.

Dok, kada su u pitanju oni od muslimana koji su potlačeni i nemaju snagu i moć, mi ne zamjeramo i ne negiramo onom ko njihov postupak nazove i opiše kao parničenje pred tagutom, kako bi zastrašivao i udaljavao od toga, čak šta više, ne negiramo ni onima koji to opisuju kao djelo kufra, ali je razlika između toga da se za neko djelo kaže kufr i između toga da se za počinioca tog djela kaže kafir i ovo je opće poznato; zato mi ne tekfirimo počinioca koji nema snagu i moć, sve dok se kod njega ne ispune uvjeti i uklone prepreke (tekfira).

Shodno tome, mi ne tekfirimo običan svijet od muslimana, koji su potlačeni u ovom našem vremenu, zbog njihovog parničenja u tagutskim sudnicama, iz razloga što oni to čine u vremenu nepostojanja Allahovog zakona na zemlji i islamske vlasti, i ovakva situacija nije povod zbog kojeg su objavljeni ajeti u kojima se tekfiri onaj koji se parniči pred tagutom, pa se zbog toga ovo stanje i situacija moraju uzeti u obzir. Također, iz razloga postojanja opće potlačenosti i slabosti koji su razlog za ikrah (jedna od prepreke tekfira), i zbog postojanja te’vila (pogrešnog tumačenja) kod njih (muslimana) u ovim pitanjima, za dodatno pojašnjenje ove mesele, vrati se na našu knjigu „Selasinija“.

I mi smatramo da onaj ko požuruje sa tekfirenjem ove vrste parničara od muslimana, bez da uzima u obzir stvari koje su spomenute, smatramo da je od ekstremnih tekfirovaca koji su skrenuli sa pravog puta i odbacili samilost prema stvorenjima.

Šta više, neki od tih gulata tekfire samo zbog toga ako čovjek dojavi policiji slučaj o otetom novcu, ili ukradenom automobilu, ili izgubljenom djetetu! Znači, oni tekfire svakog onog ko se pojavi i uđe u policijsku stanicu, i miješaju između mesele tehakuma (parničenja) i mesele istinsara (traženja pomoći) na koju sam ukazao u svojoj knjizi „Selasiniji“.

Pored toga što sam podrobno pojasnio ovu meselu, i odgovorio onima koji ne prave razliku između ove dvije mesele, i da nije dozvoljeno niti ispravno te dvije stvari stavljati u isti koš (tj. pod isti propis), i da gulati sve redom tekfire ne praveći razlike u tome, a niti uzimajući u obzir pravila, uvjete i prepreke takfira; pored svega navedenog jedan od gore spomenutih u pitanju, mi ponovo odgovara i tvrdi da sam ja taj koji ne pravi rezliku između ove dvije vrste (parničara), i ovo ja stvarno smiješno i začuđujuće! Zato, savjetujem pitaoca da se vrati na „Selasiniju“ i pročita je.

Rezime mog odgovora je: da naš zadatak i briga nije da mi odobravamo ovo stanje ili da dopuštamo miješanje i sudjelovanje u njegovom batilu, naprotiv, naš zadatak i briga je da radimo na mijenjanje i odstranivanje batila radi uspostave Allahovog zakona na zemlji, i zato mi nikad ne izdajemo fetve u kojima se dozvoljava svojevoljno parničenje pred tagutskim zakonima, ma šta god bilo u pitanju, jer osnova naše dave je odricanje od ovih tagutskih zakona i sudnica te poziv na napuštanje i udaljavanje od istih, i pored toga mi ne tekfirimo onoga ko nam se suprotstavi uzimajući i slijedeći fetve šejhova koji to dozvoljavaju, pa se tako parniči pred tagutom u vremenu potlačenosti zbog nepostojanja Allahovog zakona i vlasti na zemlji. Analogno tome, preče je da ne tekfirimo onoga ko traži pomoć od policije ili nekog drugog, kako bi odagnao od sebe zulum koji mu je učinjen, bilo da je u pitanju njegova čast, duša ili imetak, ako nije u stanju osim da ga na taj način ukloni zbog stanja potlačenosti. Čak, ako bi on to učinio radi zastrašivanja zulumćara ne bi li mu vratio njegovo pravo, praveći se kao da će ga tužiti ako mu na vrati njegovo pravo, zatim nakon što postigne cilj i povrati svoje pravo poništi optužnicu i ne parniči se sa njim pred tagutom, ako bi ovako postupio zbog darure (nužde), on ne bi imao grijeh za to, dokle god se ovaj zulumćar ne može zaustaviti osim sa sultanom (vlasti), i dokle god mazlum istinski ne ode da se sa njim parniči pred tagutskim zakonom, naprotiv, on poništi žalbu prije nego ona dođe do tagutskih sudnica, svejedno vratio on svoje pravo ili ne.

Ovdje napominjemo muslimane na opasnost i kobnost parničenja pred nečim drugim mimo Allahova zakona, i da je to od jasnog kufra, i napominjemo ih na obaveznost izdvajanja Uzvišenog Allaha u sudstvu i zakonodavstvu, jer je, pridruživanje suparnika Allahu u njegovom sudu, od pridruživanja suparnika Allahu u ibadetu.

Kao što oporučujemo našoj braći da ne požuruju u tekfirenju potlačenih muslimana koji nemaju snagu i moć i koji ne odbijaju pokoristi se šerijatu, i da uzimaju u obzir stanje potlačenosti, te uvjete i prepreke tekfira, i da se klone tekfirenja na osnovu dvosmislenih govora, te tekfirenja na osnovu onoga što proizilazi iz govora i djela, i drugih stvari koje su od prepreke u tekfiru.

I upozoravamo ih na to da se ne obmanjuju govorima i šubhama gulata koji su duboko zaglibili u ovim stvarima, i koji ne poznaju istinu niti imaju milosti prema ljudima, i da se ne obmanjuju time što oni (gulati) uvijek govore o tagutima, te mnogo prenose i citiraju govore imama Nedžda bez da to ispravno i na šerijatski način shvataju, sve dok to ne koriste po pravilima ehli sunneta, i sve dok ne uzmu u obzir uvjete i prepreke tekfira, a od njih su i oni o kojima je upitano, poput El-Mahlefa (Ebu Merjem) i Dijaud-din el-Kudsija (Ebu Džemil), i slični njima koji jako često prenose i spominju citate imama Nedžda, bez promatranja razloga njihovih govora, te spoznaje njihovog cilja tim govorima.

I zato ih vidiš kako oni shvataju iz govora imama Nedžda ono što sami imami nisu ciljali a niti se iz toga može takvo nešto shvatiti, i tako tekfire na osnovu zablude, pa su otišli do te mjere da su neki od njih protekfirili određene vođe muslimana, počev od šejha Mula Omera, šejha Usamu bin Ladena, i drugih.

I ovo je kod nas potvrđeno od samog Dijaud-dina El-Kudsija koji je bio u Afganistanu još na samom početku krstaškog pohoda, i naš brat Ebu Musab Ez-Zarkavi se sa njim dogovorio i odredio vrijeme i datum sastanka kako bi – uz par braće – sa njim raspravljao o njegovim gulatskim idejama te njegovom tekfirenju svih muslimana općenito. I tako, noć prije dogovorenog sastanka, ovaj lik je pokupio svoje prnje i pobjegao iz Afganistana te se vratio u Jordan, i ovdje kod nas, u gradu Ez-Zarka, se udružio sa nekolicinom gulata; pa kada su ga upitali šta on misli o džihadu u Afganistanu, i zašto se vratio u periodu u kojem su svi ostali počeli naglo odlaziti kako bi se suprotstavili krstaškom pohodu, on je opravdao i odobrio svoje bježanje (sa bojnog polja) pod tvrdnjom da su talibani i vođe džihada nevjernici, i da nije dozvoljeno boriti se uz njih (protiv neprijatelja), počev od Mula Omera, šejha Usamu, šejha Zavahirija i drugih. Ovo nam od njega prenosi i potvrđuje osoba koja je prisustvovala tom medžlisu (sijelu), a koju je Uzvišeni Allah zatim uputio.

Što se tiče Ebu Merjema, mi nismo direktno čuli od njega, niti od onoga koji od njega prenose, da on tekfiri talibane i vođe džihada kao što to čini ovaj koji je gore spomenut, ali smo to čuli od naše braće iz Kuvajta, i pročitali smo o tome na internetu od onih koji su mu odgovarali na njegove šubhe i zablude. Također, mi smo pročitali njegove opće govore u kojima tekfiri uopćenito sve one koji se parniče pred tagutom, u ovom našem vremenu u kojem nije prisutan Allahov šerijat, i sve to bez pravljenja razlike i podrobnog pojašnjenja. Isto tako, on općenito tekfiri svakog učesnika na izborima bez podrobnog pojašnjenja, stoga je obaveza ukazivati i upozoravati na ova dva čovjeka, njihove knjige i ideje.

A Uzvišeni Allah najbolje zna.

Napisao: Ebu Muhammed Asim Berkavi el-Makdisi
Izvor: http://r-warsh.com/vb/showthread.php?t=238092
Prijevod: Put vjernika