Pet godina od šehadeta Šamilja Basajeva, rahimehullah (+Intervju)

537

Vojni emir kavkaskih mudžahida, Šamilj ebu Idris Basajev, postigao je šehadet, inšaAllah, u spontanoj eksploziji ekslozivom napunjenog teretnog vozila kojim se vozio, 10. jula 2006. godine, u oblasti sela Ekaževo u Ingušetiji.

Šamilj Basajev, rahimehullah, je jedan od najharizmatičnijih vođa mudžahida današnjice. Bio je začetnik ideje o proglašenju Kavkaskog Emirata – šerijatske države koja će objediniti sve kavkaske zemlje i narode. Kavkaski Emirat je proglašen 31. oktobra 2007. godine, a prvi, i još uvijek aktuelni, emir Kavkaskog Emirata je Doka Umarov.  

Šamilj Basajev, rahimehullah, je, bez sumnje, jedan od najomiljenijih vođa mudžahida. Bio je strah i trepet za ruske okupatore, koji su njegov šehadet doživjeli kao svoju najveću pobjedu u novijoj historiji.

Šamilj Basajev je autor Knjige mudžahida, čiji je prvi dio preveden na bosanski jezik (prijevod možete pročitati ovdje).

O životnom putu, djelovanju i idejama ovog heroja ummeta možete više pročitati u intervjuu koji slijedi:

Posjetilac (džihadskog web sajta koji je objavio ovaj intervju): Koliko ima godina komandant Šamil Basajev? Je li oženjen? Ako jeste, koliko ima djece?

Šamil Basajev: Imam 37 godina i oženjen sam sa sestrom iz provincije Abhazija (muslimanska oblast koja je vodila uspješnu borbu za nezavisnost od sovjetske republike Džordžije). Imam jednog sina i tri kćeri. Također sam se oženio sa još jednom sestrom upravo prije početka ovog najnovijeg rata, ali sa njom još nemam djece. Imam jednog brata koji se zove Shirwani. On je veoma poznati komandant i bori se uz mene u ovom ratu.

Studirao sam u Moskvi i tamo sam ispunio moju vojnu obavezu (u sovjetskoj armiji), nakon čega sam postao poslovni čovjek sa sjedištem u tom gradu. Poslije sam imao čast da se borim protiv Rusa i krstaša kada sam se pridružio svojoj braći u regiji Abhazija. Ponovo sam se borio protiv krstaša kada sam učestvovao u borbama širom azerijske provincije Karabah. Nakon revolucije 1991. (koja je dovela do raspada Sovjetskog Saveza) vratio sam se u Čečeniju i formirao nekoliko jedinica koje su bile obučene u Afganistanu i onda poslane da se pridruže mudžahidima u Tadžikistanu. Ipak, situacija u Čečeniji se veoma brzo razvijala, i predsjednik Dževher Dudajev je objavio nezavisnost Čečenije, tako da se moja aktivnost fokusirala na Čečeniju gdje sam osnovao sopstvenu jedinicu mudžahida koju sam vodio u napadu na glavni štab ruske vojne tajne službe u Groznom. Kada su borbe (tokom rata 1994-1996) postale intenzivnije, dobio sam komandu nad borbenim frontom u Vedenu. Također sam vodio veoma poznatu i uspješnu operaciju na ruski grad Budunesk. Pri kraju prvog rata, komandovao sam sa 11000 mudžahida tokom opsade ruskih snaga u Groznom. Ova akcija je prisilila Ruse da popuste zahtjevima mudžahida i da se povuku iz Čečenije.

Posjetilac: Kakva će biti situacija mudžahida u planinama, posebno zbog zlih i opasnih napada neprijateljske avijacije, i drugih snaga koje koriste oružja velike razorne moći?

Šamil Basajev: Naša situacija u planinama je bolja nego što je bila u Groznom i naše pozicije su još utvrđenije nego u glavnom gradu. Siguran sam da bombardovanja čiji smo mi bili cilj u Groznom, nije doživio niko ko se već susretao sa torturom konvencionalnog oružja tokom zadnjih sto godina. Molimo Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji su pravi vjernici i da nas zaštiti, jer je On obećao:

“Allah štiti one koji vjeruju.”

Poslanik, neka je mir i spas na njega, potvrdio je: “On (Allah) će vama (vjernicima) biti dovoljan, On sve vidi i On sve zna.”

Posjetilac: U raznim informativnim medijima je izvješteno da je povlačenje mudžahida iz Groznog pobjeda za ruske snage i sadašnjeg ruskog predsjednika Putina. Također je pomenuto da je sa povlačenjem ostavljeno civilno stanovništvo nezaštićeno pred osvetničkim napadima ruskih vojnika. Kakvi su tvoji komentari?

Šamil Basajev: Uspješno povlačenje iz glavnog grada je bila pobjeda za mudžahide. Uspjeli smo da se probijemo kroz tri sloja ruskih opsadnih linija koje su sadržavale skoro 100000 vojnika. Proboj kroz ovoliku masu ruskih snaga podržanih sa velikim brojem borbenih aviona, helikoptera, artiljerije i vozila je pobjeda, a posebno zbog toga što je neprijatelj imao dovoljno vremena da uspostavi kompletnu opsadu nad svakim dijelom grada. Naše uspješno povlačenje je šamar po licu ruske vojne komande koja je tvrdila da neće dozvoliti da bilo ko od mudžahida izađe iz grada, i da će ubiti ili zarobiti sve do jednog mudžahida. Ruska vojna komanda se čak hvalisala da ni muha ne može izletjeti iz Groznog. Pa kako smo mi uspjeli da se u velikom broju probijemo kroz ove linije, i da pri tome izvedemo uspješne akcije u kojima smo nanijeli velike gubitke ruskim vojnicima u selima na jugu Groznog? Uprkos ovom ponižavajućem porazu, Rusi još uvijek oglašavaju pobjedu, pa tako vam Allaha, recite mi u čemu je ta njihova pobjeda bila?

Sadašnji predsjednik Rusije (Putin, op.prev.), svjesno i namjerno iskrivljuje činjenice sa, što je specijalnost špijuna, uvođenjem zabrane izvještavanja o borbama u Čečeniji. Da je u Čečeniji stvarno bilo ikakvih pobjeda, on bi dozvolio nezavisnim novinarima da izvijeste o njima. Međutim, Putin zna da bi nezavisni mediji brzo otkrili jadno stanje poraženih ruskih snaga. Zbog toga je uveo zabranu o izvještavanju i aktivno drži novinare pod pritiskom (da ne izvještavaju o pravom i istinitom stanju).

Što se tiče izjave koja sugerira da su sa povlačenjem mudžahida pogođeni i povrijeđeni civili, kažemo da je ovo sramna izjava koja uopšte ne odgovara istini. Neka svako zna da je glavni cilj našeg povlačenja očuvanje života civila, i podizanje opsade koja je vršena nad njima. Ruska armija, koja je aktivno uzimala civile za metu, jedina je koju treba okrivljivati za nanošenje patnji nedužnima. Rusi su oni koji su civile pretvorili u mete njihovog divljaštva, i niko (od svjetske zajednice) nije ukazao na to. Rusi ubijaju nedužne i onda šire lažne optužbe da su mudžahidi krivci za te masakre! Ruska osvetoljubivost protiv čečenskog naroda nije rezultat borbe mudžahida protiv Rusije, nego je zbog toga što su Čečeni muslimani i islam čečenskog naroda je razlog plamteće mržnje carista, boljševika i komunista. Osveta Rusa nad civilnim stanovništvom nije započela sa povlačenjem mudžahida iz Groznog, ona je započela još prije 4 vijeka. Svako ko želi saznati istinu treba da se malo pozabavi sa historijom pa će pronaći koliko dugo se već Rusi svete nad muslimanima Čečenije.

Posjetilac: Vaše povlačenje iz Groznog je uspjeh po svim vojnim standardima. Ipak, da li osjećate da je ono bilo ipak malo ishitreno i preuranjeno?

Šamil Basajev: Nije bilo preuranjeno. Čak suprotno, ostali smo u glavnom gradu čitav mjesec dana duže nego što je bilo prvobitno dogovoreno. Planirali smo da napustimo Grozni 25-og ramazana, ali smo ostali i duže od toga, nadmašujući sve rokove koje su Rusi postavili da će zauzeti grad.

Posjetilac: Htjeli bismo saznati o situaciji komandanta Hattaba. Nismo o njemu već duže čitali nikakve vijesti, pa molimo Allaha, dž.š., da ga sačuva zdravog.

Šamil Basajev: Komandant Hattab je nedavno bio sa mnom. U dobrom je stanju, živ i zdrav. Činim Allahu, dž.š., dovu da ga očuva čvrstim i podari mu pobjedu.

Posjetilac: Da li su mudžahidi Čečenije izvukli pouku iz afganistanskog džihada? Zašto su plodovi ovoga slavnoga džihada bili protraćeni kada su se iskreni mudžahidi koncentrisali samo na oružanu borbu, a ne na druge aspekte džihada, posebno na samodisciplinu i obrazovanje?

Šamil Basajev: Da, profitirali smo od studiranja afganistanskog džihada, posebno nakon što su nam komandanti Hattab, Jakub el-Gamidi, njegov zamjenik Ebu Welid el-Gamidi, Ebu Džafer el-Jemeni, Hakim el-Medini i Ebu Bekr Akida (neka se Allah smiluje ovoj zadnjoj dvojici) objasnili detalje onoga što se desilo u Afganistanu. Studirali smo razne dimenzije i razvoj situacije i znamo šta se desilo. Također smo izvukli pouke iz našeg sopstvenog džihada u prvom ratu (1994-1996) i to je samo po sebi dovoljno. Molimo Allaha, dž.š., da nam ukaže na istinu i da nas učini od onih koji je slijede. Znajte braćo moja draga, da mi nismo ostavili po strani obrazovanje i lični odgoj. Također nije tajna da najveći usponi Allahovih robova bivaju tokom džihada, gdje jedan Allahov rob u potpunosti saznaje šta znači iskrenost, oslonac na Allaha, strah od Allaha, ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha – što su sve temelji naše vjere i ideologije koja će nas voditi do pobjede. Štaviše, škola džihada je škola Poslanika, s.a.v.s., u kojoj je on odgojio njegove ashabe, i gdje je on spojio teoretsko sa praktičnim obrazovanjem. To je upravo ono što mi želimo postići, a ljudi čija je vizija ograničena samo na teoretske principe koji se ne sprovode u praksu, neće nikad uspjeti. Vjerujem da je ovo fundamentalna istina koju niko ne može poreći.

Posjetilac: Da li postoje ikakvi planovi za osnivanje čečenske države koja će ispunjavati zakonske i finansijske težnje?

Šamil Basajev: Za sada ne postoje planovi koji bi mogli biti sprovedeni u ovom trenutku. Ipak, ima nadi i težnji, i da bismo u njima uspjeli, potrebna nam je velika finansijska pomoć i prisutnost islamskih učenjaka. Svi naši planovi moraju biti isplanirani na osnovu dostupnih sredstava, nakon čega bismo uspostavili mehanizam koji je potreban za izgrađivanje moderne države. Planiranje planova ne uzima dosta vremena, ono što uzima puno vremena je uvjeravanje naše braće u islamskom svijetu da smo mi (u Čečeniji) dio ovoga ummeta, i da zaslužujemo podršku svih muslimana svijeta. Ako nas ummet ne podržava sada dok bivamo istrebljivani, pa kako možemo očekivati da će naša braća i sestre biti uz nas kad budemo ponovo izgrađivali ovu zemlju?

Posjetilac: Komandante Šamil, kakva su tvoja očekivanja u vezi nadolazećih faza ovoga konflikta? Zar ne bi bilo pogodnije da se “isključe” glave koje stoje iza ovoga rata?

Šamil Basajev: Spremni smo na sve u ovome ratu. Ima mnogo stvari koje očekujemo i formulisali smo odgovarajući odgovor na svaku od njih. Međutim, ono što nikako nismo očekivali je nijema šutnja i tišina islamskog svijeta tokom ovoga istrebljivačkog rata kojeg su započele ruske snage pred očima i ušima svijeta, i uz podršku nevjerničkog Zapada. Ovo sa čim smo suočeni je 20 puta gore nego torture naše braće na Kosovu, tokom čijeg konflikta je čitav svijet osuđivao akcije Srba, a muslimani izražavali apsolutnu podršku i simpatiju za Kosovare. Naša situacija je puno teža, naš neprijatelj puno jači i naši civilni gubici su mnogo veći nego civilni gubici na Kosovu. Štaviše, Čečenija je nezavisna država, dok se na Kosovo gledalo kao na dio unutrašnje afere i konflikta. Mi možemo razumjeti da nevjerničke snage mjere njihove akcije po njihovom interesu, ali šta je sa islamskim zemljama? Na osnovu koje skale oni mjere i vrednuju probleme i pitanja ummeta, probleme i pitanja ljudi koji kažu: ‘Naš Gospodar je Allah’?!

Posjetilac: Čuli smo da komandanti mudžahida lično predvode njihove trupe u borbama. Nesumnjivo je to veliki čin hrabrosti koji inspiriše i pojačava odlučnost mudžahida. Međutim, gubitak komandanta je nešto krupno i ne može biti nadoknađeno sa stotinu vojnika. Zašto onda ne čuvate i ne štitite komandante, uključujući i tebe samoga?

Šamil Basajev: Svi mudžahidi su jednaki na bojnom polju. Komandant mudžahida ima dušu i vojnik mudžahid ima dušu. Određeno nam je da je gubimo tokom ovoga džihada. Da znamo da će gubitak komandanta spriječiti nastavak džihada, mi ih onda ne bismo slali u borbu. Međutim, potpuno smo svjesni da su sva braća komandanti i da imamo puno sposobnih mudžahida koji mogu predvoditi druge u borbama. Ne brinite se o toj stvari. Da vas Allah nagradi.

Posjetilac: Čuli smo da se jedan broj hrabrih mudžahida žrtvovao da bi očistili miniranu stazu za njihovu braću. Zar nije bilo drugih metoda za ispunjavanje tog zadatka, naprimjer korištenje pasa, ili specijalno izrađenih vozila, umjesto da se žrtvuju životi mudžahida u tu svrhu?

Šamil Basajev: Da, postoje druge metode i mi smo u prošlosti očistili minska polja ispunjena sa hiljadama mina. Međutim, tokom povlačenja iz glavnog grada nismo imali vremena za korištenje tih metoda.

Posjetilac: Zašto niste očistili stazu povlačenja mudžahida od mina?

Šamil Basajev: Stazu povlačenja smo čistili nekoliko puta, međutim svaki put bi nakon toga bila ponovo minirana. Ono što nas je pogodilo tokom povlačenja nisu bile obične mine nego “leptir” mine koje bivaju izbačene iz aviona. Ove mine se ne moraju ukopavati u zemlju i poprimaju boju zemljišta.

Posjetilac: Koliko su istiniti ruski izvještaji o Selman Radujevu?

Šamil Basajev: Ne znam na koje izvještaje mislite, ali ruskih laži je puno. Mogu vam reći da je komandant Selman Radujev ušao u grad Gudermes na dan Bajrama i uništio ruski vojni komandni centar nakon čega se povukao u planine.

Posjetilac: Da li komandant Šamil Basajev, da ga Allah zaštiti, može nastaviti sa borbom nakon povrede koju je zadobio?

Šamil Basajev: Da, mogu se boriti, samo će rana trebati neko vrijeme da potpuno zacijeli. Mnoga braća se bore bez jedne od njihovih nogu. Moja situacija nije tako teška kao njihova, jer sam samo izgubio stopalo, a ne čitavu nogu. Nedostatak jednog stopala neće umanjiti moju sposobnost da trčim, inša’Allah.

Posjetilac: Čuli smo o neslaganju među komandantima mudžahida i bojimo se ponavljanja onoga što se desilo u Afganistanu. Molimo vas za pojašnjenje situacije.

Šamil Basajev: Nalazim da su ti izvještaji čudni. Nismo naišli na tako nešto o čemu braća izvan Čečenije govore. Ima različitih mišljenja, ali ona obuhvataju raznolike poglede, a ne sukobljavajuće pozicije. Da nije ove raznolikosti onda ne bismo mogli ni profitirati (od kombinovanih misli i ideja). To je ono zbog čega smo primijenili princip Šure – konsultovanja – tako da se možemo dogovoriti na zajednički stav. I hvala Allahu, dž.š., to je i postignuto.

Posjetilac: Talibanski ministar vanjskih poslova je objavio da afganistanska vlada stavlja njene kapacitete u službu mudžahida Čečenije. Kako se mogu iskoristiti dobrobiti ovog stava?

Šamil Basajev: Najveća dobrobit ovoga je priznavanje Čečenije kao nezavisne države i otvaranje naše ambasade u Kabulu. Nadam se da će druge muslimanske zemlje slijediti ovu odluku koja je nastala iz razumijevanja naših teškoća koje prolazimo tokom neprijateljske agresije.

Posjetilac: Imate li planove za otvaranje puta (za ulazak mudžahida) u Čečeniju?

Šamil Basajev: Put je otvoren, ali je veoma težak. Imamo planove za izvođenje operacije kojom ćemo očistiti granične regije od ruskih snaga.

Posjetilac: Koliki je broj stranih mudžahida u Čečeniji?

Šamil Basajev: Broj stranih mudžahida u Čečeniji je veoma mali. Izbjegavanje Arapa da se pridruže ovom džihadu baca tamnu mrlju na njih; na njihovom jeziku je Kur’an objavljen i njihovim jezikom je govorio poslanik Muhammed, neka je mir i spas na njega; u njihovoj zemlji je on bio Poslanik i oni su potomci njegovih ashaba; njihove žene su ostale neplodne rađajući mudžahide koji su branili naslijeđe svoga Poslanika i svojih predaka. Uistinu je njihov postupak čudna stvar!

Posjetilac: Kakva su bila osjećanja mudžahida nakon povlačenja?

Šamil Basajev: Svi mudžahidi su bili zadovoljni sa ovom pobjedom. Uvidjeli su da je to bio rezultat planiranja mnogo mjeseci, a ne usamljeni napor od jednog dana i noći.

Posjetilac: Objavili ste da je vaše povlačenje bio taktički potez. Kakve su vaše namjere u nadolazećem periodu, i kakvi su kapaciteti za borbu protiv Rusa iz vaših planinskih baza?

Šamil Basajev: Mi ćemo se vratiti da oslobodimo sve gradove, inša’Allah. Do sada još nismo primijenili taktiku”napadni i povuci se” u punoj snazi. Bili smo primijenili uobičajene taktike koje uključuju branjenje statičnih linija i čeono suočavanje sa neprijateljem. Sada ćemo proširiti naše gerilske taktike koje ne uključuju branjenje statičnih lokacija, primjenom mobilnih udara protiv neprijatelja iza njegovih borbenih linija i u neočekivanim okolnostima. Ova taktika više odgovara našoj trenutnoj situaciji. Naši kapaciteti su enormni i dovoljni, i ne ovisimo ni o kom drugom osim o Allahu, dž.š.

Posjetilac: Izjave koje su date od komandanta Hattaba nas navode na osjećaj da postoji neslaganje sa predsjednikom Mashadovim. Ne bi li bilo bolje da se takve izjave ne daju kako ne bi bile zloupotrebljene od strane zabludjelih medija?

Šamil Basajev: Nisam stekao taj osjećaj koji ste vi imali. U svakom slučaju, niko od nas nije melek, mi smo ljudi, i neslaganje leži u ljudskoj naravi. Ja ovo ne opravdavam kada kažem da se ashabi Poslanika, s.a.v.s., nisu slagali u mišljenju u njegovom prisustvu, već ono što želim da razjasnim je da bez obzira koliko velika ljudska srca bila odana Allahu, to ih neće spriječiti u prevazilaženju nesuglasica uobičajenih za ljudsku prirodu. Mi ne posjedujemo ni stoti dio dobrote i bogobojaznosti ashaba, a čak i među njima je bilo neslaganja s vremena na vrijeme. Allah kaže:

“I ostali bi nesložni, osim onih kojima se tvoj Gospodar smiluje.”

Stoga ja molim Allaha da nam se smiluje i da nas učini od onih među kojima nema neslaganja. I kakvih god da ima mišljenja, mi smo svi pod naredbom predsjednika i pod njegovom komandom, i on je glavni i neprikosnoveni komandant mudžahida.

Posjetilac: Mnogi mladi muslimani žude da vam se pridruže u džihadu, posebno oni koji su se borili u Afganistanu i drugim mjestima. Da li planirate da pozovete lidere islamskih zemalja da pomognu ovoj braći da stignu do vas, naročito što mnogi od njih trebaju biti obučeni?

Šamil Basajev: Ako Allahov poziv i Njegova prijetnja nisu pokrenule srca tih ljudi, ne očekujte da će Šamil, koji je slab i siromah spram njegovog Gospodara, dobiti neki odaziv od njih. Allah Najuzvišeniji naređuje:

“Krećite u boj, bili slabi ili jaki, i borite se vašim životima i vašim imecima na Allahovom putu.”

Uprkos ovoj naredbi, niko se nije pokrenuo, osim onih kojima se Allah smilovao. A da im je Amerika zaprijetila, njihova bi srca zadrhtala od straha i ispunili bi njena naređenja doslovce, pa i više. Neka se zna da je odbrana muslimanske zemlje obaveza koja je odmah do imana. Oni koji izbjegavaju teškoću džihada i ne spremaju se za njega, neće dobiti nikakvu korist (na ovom svijetu), sve dok ne budu pojedeni (napadnuti i mučeni) na način na koji i mi bivamo mučeni. Molim Allaha, dž.š., da zaštiti nas i sve muslimane od svih nedaća.

I neka je mir i spas na Allahovog Poslanika.

Vaš brat Šamil Basajev

Odgovori Šamila Basajeva rahimehullah iz 2000. godine na pitanja posjetioca jedne kavkaske mudžahidske stranice.

(Intervju je napravljen u nedelju 20. februara 2000, u planinama na jugu Čečenije)

(Put vjernika)

SHARE