U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Neka su na vas Allahov mir, milost i blagoslov!
Ovo pismo je upućeno sestrama koje rade na Allahovom putu i majkama, sestrama, suprugama i kćerkama šehida.
Ovo pismo je upućeno i sestrama koje su učinile hidžret na Allahovom putu, tj. napustile su rodnu zemlju kako bi zaštitile svoju vjeru i svoju čast.
Ovo pismo su vam napisala vaša braća mudžahidi koji se bore na Allahovom putu u Čečeniji.
Naše drage sestre, Allah, dželle-šanuhu, nam je svjedok da zbog džihada i obaveza prema Njemu nemamo vremena da se brinemo o vama. Veoma teško je živjeti daleko od kuće, ali smo izabrali ovaj put jer on vodi ka izgradnji islamske države i blagodatima Dženneta.
Allah, dželle-šanuhu, kaže:
“Propisana vam je borba, a to vam je mrsko!…” (El-Bekare, 2:216)
Naše drage sestre, povedite mnogo računa o svojoj vjeri islamu i akaidu (islamskom vjerovanju). Ne zaboravite da niste napustili svoju rodnu zemlju zbog ovosvjetskih materijalnih dobara. Imajte na umu da je ovaj svijet prolazan, a ahiret je vječan.
Allah, dželle-šanuhu, kaže:
“Sve što je na njoj (Zemlji) prolazno je.” (Er-Rahman, 55:26)
Allah, dželle-šanuhu, kaže:
“Zar nisi vidio one kojima je rečeno: ‘K sebi ruke svoje, već namaz obavljajte i zekat dajite!’ A kada im bi propisana borba, odjednom se grupa njih poboja ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i rekoše: ‘Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nam to do određenog vremena odgodio!’ Reci: ‘Uživanje na ovome svijetu je sitno, a onaj svijet je bolji za bogobojazne!’ A nikome se od vas nikakva nepravda učiniti neće!” (En-Nisa’, 4:77)
O žene mudžahida, bojte se Allaha i povedite mnogo računa o vašoj vjeri, časti i islamskom načinu odijevanja, te odgajajte svoju djecu na ispravnom putu.
Allah, dželle-šanuhu, kaže:
“Svaka duša (osoba) zalog je onoga što je stekla.” (El-Muddessir, 74:38)
Imajte na umu da vam to što ste žene mudžahida ne garantuje Džennet.
Sjetite se riječi Allaha, dželle-šanuhu:
“I reći će: ‘Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima ognja bili!'” (Al-Mulk, 67:10)
A kada Sudnji dan dođe, ući ćete u Džennet zajedno sa poslanicima, šehidima i iskrenim i dobrim Allahovim robovima. Oni su, uistinu, najbolje društvo.
Naše drage sestre, Allah, dželle-šanuhu, vam je naredio da nosite hidžab jer to predstavlja čast i dostojanstvo za ženu muslimanku.
Allah, dželle-šanuhu, kaže:
“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i Milostiv je.” (El-Ahzab, 33:59)
Allah, dželle-šanuhu, kaže:
“A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (En-Nur, 24:31)
O žene muslimana, naročito žene mudžahida, budite uvijek pažljive i na oprezu. Ne dozvolite da vas Allahovi neprijatelji hinjski prevare. Oni pokušavaju da vas skrenu sa pravog puta. Allahovi neprijatelji znaju vrlo dobro da postoji mogućnost da se pokvari cijela zajednica ako uspiju da skrenu sa pravog puta samo jednu ženu muslimanku.
Ako samo jedna muslimanka skrene sa pravog puta, onda će se njena cijela porodica pokvariti. U tom slučaju će se samo licemjeri i Allahovi neprijatelji odgajati u takvoj porodici.
Međutim, ako se samo jedna žena vrati islamu, onda će se jedna cijela porodica vratiti islamu. U toj porodici muslimana će se odgojiti pravi lavovi (mudžahidi) koji će uzdrmati gradove nevjernika. Historija je pokazala da su žene muslimanke te koje su rađale i odgajale heroje islamskog ummeta.
Ovo je priča o Safiji bint Abdulmuttalib, neka je Allah zadovoljan sa njom, tetki Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je bila među prvima koji su prihvatili islam. Ona je sestra nenadmašivog heroja, poznatijeg pod nadimkom “Allahov Lav”, Hamze ibn Abdulmuttaliba, neustrašivog borca na Allahovom putu, i majka Zubejra ibn Avama, ashaba kojem je još za života obećan Džennet. Historija bilježi da je Safija bint Abdulmuttalib, neka je Allah zadovoljan sa njom, bila prva muslimanka koja je, braneći Allahovu vjeru (islam), ubila nevjernika. Ona je svijetli primjer žene muslimanke. Odlikovala se oštroumnošću, snalažljivošću, odlučnošću i hrabrošću.
Njen sin Zubejr, neka je Allah zadovoljan sa njim, bio je blizak sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i bio je njegov pomagač. Safija ga je othranila u bijedi i teškoći. Ona ga je odgajala u duhu džihada kao ratnika i konjanika, a njegovu igru je zamijenila šiljenjem strijela i zatezanjem lukova. Učila ga je disciplini i istrajnošću. Testirala ga je na razne načine. Stavljala ga je u različite situacije, iscenirajući različite opasnosti, te je posmatrala njegovo reagovanje i snalaženje. Kada bi vidjela da je ustuknuo, žestoko bi ga izružila, a ponekad i istukla. Jedan od Zubejrovih amidža joj je jedanput rekao: “Ko još tako udara dijete? To nisu udarci majke nego udarci onoga koji mrzi!” Ona mu je na to odgovorila stihom:
“Ko god kaže da ga mrzim, slagao je. Ja ga tučem da postane pametan i pronicljiv, da poražava neprijatelja i da donosi plijen.”
Slijedi priča o Esmi bint Ebu Bekr, neka je Allah zadovoljan sa njom. Ona je također među prvima primila islam. Ostat će zapamćena u historiji po svojoj razboritosti, promišljenosti, čistoj odlučnosti i čvrstini imana u posljednjem susretu sa svojim sinom Abdullahom. Esma, neka je Allah zadovoljan sa njom, je odgojila svog sina Abdullaha u skladu sa islamom i u duhu džihada. Ona ga je savjetovala i podučavala sve dok nije postao ugledan kao i njegov otac Zubejr. Abdullah je, neposredno pred svoju smrt, navratio kod svoje majke. Kada je vidjela da on ima pancir na sebi, rekla mu je: “Ovo nije odjeća onoga ko želi šehadet, o Abdullahu. Skini ga sa sebe.”
Abdullah joj je odgovorio:
“Ja ga ne nosim na sebi zato što se bojim smrti. Bojim se da će se neprijatelji na meni iživljavati.” A onda je njegova hrabra i vjerna majka rekla: “Nema razloga da se čovjek boji nečega poslije smrti jer zaklanoj ovci ne smeta zguljivanje kože.”
Skinuo je Abdullah svoj pancir i pritegao svoje hlače, a zatim je otišao u bitku u kojoj je i šehidio, neka je Allah zadovoljan sa njim i njegovom majkom.
Ako i dalje bude takvih nepokolebljivih muslimanki među nama, onda ćemo imati i heroja koji će štititi islam i koji će nam donijeti pobjedu.
O žene muslimana, budite obazrive na podle intrige neprijatelja islama koji, uz pomoć fitneluka (smutnje), pokušavaju da pokvare muslimanke. TV programi su prepuni emisija koje su zabranjene islamom i moralnim pravilima ponašanja.
Pokušajte da ne napuštate svoje domove jer Allah, dželle-šanuhu, kaže:
“U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.” (El-Ahzab, 33:33)
Ne sjedajte blizu stranaca, ne sastajte se sa onima koji vam nisu mahrem (otac, braća, sinovi, amidža, itd.), i ne komunicirajte sa ljudima koji vam nisu najbliži rođaci.
Sjetite se svojih odgovornosti na ovom svijetu: obožavanje samo Allaha, dželle-šanuhu, i volite džihad na Njegovom putu. Ne zaboravite da su žene ashaba voljele džihad i da su se borile u njemu.
Safijja bint Abdulmuttalib, neka je Allah zadovoljan sa njom, je učestvovala u Bici na Uhudu. Ona je prenosila vodu, napajala žedne, previjala ranjenike, oštrila strijele i opravljala lukove. Bila je tu zajedno sa svojim bratom Hamzom (“Allahovim Lavom”) i sinom Zubejrom, neka je Allah zadovoljan sa njima. Nakon što je njen brat Hamza šehidio u toj bici, ona je zamolila Allaha, dželle-šanuhu, da mu oprosti, pa je dodala: “Sve je ovo radi Allaha, dželle-šanuhu. Zadovoljna sam Allahovom odredbom.”
Imala je preko 60 godina, neka je Allah zadovoljan sa njom, za vrijeme Bitke na Hendeku. Svi (muški) stanovnici Medine su otišli da bi učestvovali u bici protiv nevjernika koji su okružili grad. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao ugovor o primirju sa Jevrejima koji su živjeli na jednoj strani Medine. Prema tom ugovoru, Jevreji nisu smjeli da budu podli i da izdaju muslimane.
Kada je napad nevjernika protiv muslimana postao jači, Jevreji su odlučili da prekinu ugovor kako bi zarobili žene i djecu muslimana. U to vrijeme su muslimani sklonili svoje žene i djecu u tvđavu Hassana ibn Sabita, neka je Allah zadovoljan sa njima. Safija, neka je Allah zadovoljan sa njom, je u samo svitanje opazila sijenku kako se prikrada tvrđavi. Uspjela je da razazna nekog Jevreja kako se šulja oko zidina, osluškujući i špijunirajući ne bi li nešto saznao. Shvatila je da je to uhoda kojeg su poslali da sazna ima li u utvrđenju muškaraca koji bi branili one unutra, ili su tu samo žene i djeca. Ona pomisli: “Ako Jevreji saznaju da ovdje nema muškaraca, oni će zarobiti žene i djecu, a to bi bio poguban udarac za muslimane.”
Zato ona požuri pa stavi zar na glavu, stegnu svoju odjeću oko pasa, uze neki kolac i polahko se spusti do vrata tvrđave. Kada je Jevrej došao veoma blizu, snažno ga je udarila u glavu i srušila na zamlju, a onda je ponovila udarac nekoliko puta dok nije shvatila da ga je ubila. Zatim je hitro uzela nož koji je nosila sa sobom i odrubila glavu Jevreja, te je bacila sa vrha utvrđenja prema drugim Jevrejima. Kada su vidjeli glavu svoga druga, Jevreji rekoše: “Sada znamo da Muhammed nije ostavio ženu i djecu bez zaštite (straže).” Oni se onda brzo vratiše odakle su i došli.
Ovo je priča o Nusejbi bint Ka'b, koja je u historiji islama poznata pod nadimkom Ummu Ammare, neka je Allah zadovoljan sa njom. Ona je bila borac nad borcima. U Bici na Uhudu je bila među onima koji su u zadnjim momentima sakupili posljednje iskre snage i odlučno stali da svojim tijelima štite Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su se muslimani našli u mušričkom obruču. Ostavila je posao zbrinjavanja ranjenika i isukala sablju hitro mašući njome, odbijajući tako mušrike od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ummu Ammare je u Bici na Uhudu zadobila dvanaest rana, od kojih su bile rane od uboda kopljem i udarca sabljom. To su ožiljci džihada koje je nosila na svome tijelu do kraja života. To su ožiljci koje je ona željela i išla im u susret, znajući da će ti ožiljci svjedočiti za nju na Sudnjem danu.
Majke vjernika su uvijek išle u džihad na Allahovom putu. Ulijetale su u žarišta borbe i probijale se ispod usijanih sablji, noseći vodu da bi mudžahidi gasili žeđ.
Muslimanke su uvijek važile za vjernice sa puno strpljenja, tolerancije i hrabrosti. Davale su moralnu podršku i bodrile svoje muževe kada su vidjele da se zalažu za islam i muslimane. Podsticale su svoju djecu učenju islama i ljubavi za dobro. Bile su to plemenite i iskrene vjernice. Dijelile su sa svojim muževima sve životne tegobe i obavezu džihada. Bodrile su vjernike da ustraju, osaburaju i da budu uporni u održanju svoje vjere, podsjećajući ih na nagradu koja čeka vjernike na onome svijetu. Uvijek su gajile ogromnu želju za šehadetom – pogibijom na Allahovom putu.
Aiša, neka je Allah zadovoljan sa njom, je rekla: “Prošao je jedan, pa dva mjeseca, a vatra u peći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bila potpaljena.” Tada ju je neko upitao: “Pa kako ste preživjeli?” Ona je odgovorila: “Pijući vodu i jedući datule.”
Muslimankama je obaveza da budu strpljive kako u velikim tako i u malim iskušenjima i da zahvaljuju Allahu, dželle-šanuhu, za ono što On, dželle-šanuhu, daje. Prenosi se od Ibn Abassa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“‘Predočen mi je Džehennem i vidio sam da su u njemu najbrojnije žene. One su nezahvalne.’ ‘Da li one niječu Allaha?’, upitan je. ‘One niječu’, rekao je on, ‘dobročinstvo (svoga) supruga. One su nezahvalne na dobročinstvu. Kada bi kojoj od njih cijelog života činio dobročinstvo, pa kasnije kod tebe vidi nešto sitno (što joj se ne sviđa), rekla bi: ‘Nisam od tebe nikad ni vidjela nekog dobra.'” (Buharija, hadis sahih, 1:28)
Muslimankama je dužnost da se trude da ne budu od tih nezahvalnih žena i da budu sretne sa onim što Allah, dželle-šanuhu, daje.
Allah, dželle-šanuhu, kaže:
“I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine.” (Hud, 11:115)
Allah, dželle-šanuhu, također kaže:
“Reci: ‘O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka dobro, a Allahova je zemlja prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.'” (Ez-Zumer, 39:10)
Muslimanke su zauzimale veoma važno mjesto u islamskom ummetu tokom cijele njegove historije. One su zauzimale značajno mjesto i u džihadu na Allahovom putu.
O žene mudžahida, bojte se Allaha, povedite mnogo računa o svojoj čednosti i ne zaboravite svoje odgovornosti na ovom svijetu. Ne zaboravite na snagu žene muslimanke koja može biti od ogromne pomoći džihadu i mudžahidima.
Ukratko navedene odgovornosti:
Obratite pažnju na načine na koje možete povećati svoj vjeru (iman) i obožavanje Allaha, dželle-šanuhu. Svaka žena bi trebala da se čvrsto drži islama. Trudite se da se družite sa onima koji obožavaju samo Allaha, dželle-šanuhu, i koji čine dobra djela. Posvetite mnogo pažnje odgajanju vaše djece u islamu i povećajte njihovu ljubav prema Allahu, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, islamu i džihadu. Učite ih Kur'anu i sunnetu. Pozivajte žene i djecu u islam koliko god je to moguće. Prikupljajte čak i beznačajne novčane pomoći za mudžahide, ranjenike, siročad i udovice. Pomozite mudžahide čak i sa čarapama, baterijskim lampama, kapama ili nečim drugim. Osnujte žensku grupu sa namjerom da se pomogne džihad i porodice šehida. Sašijte razne vrste odjevnih predmeta koji će biti poslati mudžahidima. Pružite pomoć na teritoriji džihada koliko god je to moguće. A ako ne možete pomoći džihad na bilo koji način, onda dovite Allahu, džell-šanuhu, i molite Ga da pomogne mudžahide. Budite uvijek pokorni Allahu, dželle-šanuhu, i odgajajte svoju djecu u duhu islama. Ne oponašajte nevjernike u odijevanju ili u bilo čemu drugom. Obavljajte namaz na vrijeme. Odlazite na spavanje ranije, pa ćete ustajati na sabah-namaz na vrijeme. Nemojte tračati i klevetati…
Budite sretne jer je Allahova pomoć blizu. Glavni dio je iza nas – nije nam još mnogo ostalo.
Allah, dželle-šanuhu, nam je obećao radosne vijesti:
“Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.” (En-Nur, 24:55)
Allah, dželle-šanuhu, također kaže:
“…Allahova pomoć je doista blizu!” (El-Bekare, 2:214)
Budite sretne jer džihad nije oslabljen.
Budite sretne kad god čujete da je izvedena neka šehidska operacija.
Želimo da vam poručimo da ćete se uskoro vratiti svojim kućama. Vratit ćete se, sa Allahovom dozvolom, časne i dostojanstvene.
Nećete se vratiti na rusku teritoriju, već ćete se vratiti u Islamsku Državu Čečeniju, inšaAllah.
Živjet ćete u hladu Kur'ana i islama i odgajat ćete mlade lavove u skladu sa Allahovom Knjigom.
Allah je najveći! Sva moć i vlast pripada samo Allahu, dželle-šanuhu.
Allahu ekber!!!
Vaša braća, mudžahidi Čečenije
Izvor: www.kavkazcenter.com
Prijevod i obrada: Put vjernika
Ključne riječi: {tortags,[new_id],1}
