Pismo šejhul-islama stanovnicima Haleba (II dio)

Popularno na sajtu

Godine 699. (hidžretske) kada su tatari pristigli u Haleb, i kada je vojska Misra (Egipta) napustila Haleb a vojska Šama i dalje ostala prisutna, šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, je napisao pismo stanovnicima Haleba. Ovo je drugi dio tog pisma u kojem stoji sljedeće:

linija

Znajte – Allah vas popravio – da je, iz više izvora, pritvrđeno da je Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, rekao: „Stalno će jedna grupa iz mog ummeta biti na istini i boriti se za nju, neće im štetiti oni koji im se ne pridruže, sve dok ne dođe Allahova odredba a oni budu takvi“9, također se spominje da su oni u Šamu.

Ova fitna (iskušenje) nekad može podijeliti ljude na tri tabora:

Prvi: taifa mensura (potpomognuta skupina), a to su mudžahidi koji se bore protiv tog naroda (tj. Tatara) koji čini nered na zemlji.

Drugi: taifa muhalifa (neprijateljska strana), a to je upravo taj narod (Tatari) i oni koji se njima pripoje, od kukavica i propalica koji se pripisuju islamu.

I treći tabor: taifa muhzila (dvoličnjaci), a to su oni koji druge ostavljaju na cjedilu i koji ne vode džihad protiv tog naroda (tj. Tatara), iako je njihov islam validan. Stoga, neka svaki čovjek vidi hoće li biti iz prvog, drugog ili trećeg tabora, zbog toga što četvrti ne postoji!

I znajte da je u džihadu dobro i za dunjaluk i za ahiret, a u ostavljanju istog je propast i na dunjaluku i na ahiretu, rekao je Uzvišeni Allah:

„Reci: ‘Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra?“)10, tj. ili pomoć i pobjeda, ili šehadet i Džennet. Pa ko bude poživio od mudžahida, taj je plemenit i imat će lijepu nagradu i na dunjaluku i na ahiretu. A ko od njih preseli ili bude ubijen, ući će u Džennet. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao:

„Šehid će kod Allaha imati šest odlika: biće mu oprošteni grijesi s prvom kaplju krvi, biće mu pokazano njegovo mjesto u Džennetu, biće sačuvan od kaburske patnje, biće siguran od najvećeg užasa, biće mu na glavu stavljena kruna dostojanstva, a jedan njen dragulj je bolji od ovoga svijeta i onoga što je na njemu, biće oženjen sa sedamdeset i dvije hurije i moći će se zauzeti za sedamdeset svojih rođaka“11. I rekao je: „Zaista u Džennetu ima stotinu stupnjeva, koje je Allah pripremio za mudžahide na Njegovom putu. Između svaka dva stupnja razdaljina je koliko između nebesa i zemlje“12, znači ovo je visina od pedeset hiljada godina u Džennetu samo za mudžahide. I rekao je: „Mudžahid na Allahovom putu je poput onoga koji posti i klanja i koji ne malaksava od namaza i posta“13.

Neki je čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Uputi me na djelo koje je ravno borbi (na Allahovom putu)! „Nema takvog djela“ – odgovori Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. „Možeš li ti, kad borac krene u borbu, da uđeš u svoju džamiju i klanjaš neprekidno i da postiš a da ne mrsiš?“ – upitao je. A ko je taj koji to može? – reče ovaj14. Svi ovi hadisi se nalaze u dva Sahiha i drugim zbirkama.

Također, učenjaci su složni – koliko je meni poznato – na tome da od dobrovoljnih dijela (nafila) nema ništa bolje od džihada. On je bolji od hadždža, bolji je od dobrovoljnog posta, i bolji je od dobrovoljnog namaza.

I stražarenje na Allahovom putu je bolje od boravljenja (radi ibadeta) u Mekki, Medini i Bejtul-makdisu; čak je o tome Ebu Hurejre, radijellahu anhu, rekao: ‘Da jednu noć stražarim na Allahovom putu mi je draže nego da ibadetim cijeli lejletul-kadr pored el-hadžerul-esveda (crnog kamena)’. Znači on je odabrao i dao prednost stražarenju jedne noći nad činjenje ibadeta u najboljoj noći na najboljem mjestu, i zbog toga su Vjerovjesnik i njegovi ashabi boravili u Medini mimo Mekke, a između ostalog i zato što su bili murabiti (stražari) u Medini.

A ribat znači bdijenje na mjestu sa kojeg strahuješ od (napada) svoga neprijatelja, i sa kojeg ti njega zastrašuješ, pa ko na takvom mjestu bude boravio sa nijjetom odbijanja neprijatelja, taj je murabit, a djela se cijene prema namjerama.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Jedan dan bdijenja na granici na Allahovom putu bolji je od hiljadu dana“15, bilježe ga autori sunena i smatraju ga vjerodostojnim. Muslim bilježi u svom Sahihu predaju od Selmana, radijellahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Bdijenje jedan dan i noć na Allahovom putu je bolje od mjesec dana posta i klanjanja. Ako umre u tom stanju stalno će mu se pisati sevapi tog bdijenja, biće opskrbljen i sačuvan od iskušenja“16, tj. od Munkera i Nekira.

Znači ovo je nagrada za ribat, a šta tek reći za džihad?! Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Neće se sastati prašina iz borbe na Allahovome putu i dim džehennemske vatre u lice jednog čovjeka nikada“17, i rekao je: „Ko upraši svoje noge na Allahovom putu, Allah će ga sačuvati džehennemske vatre“18, i ovo je po pitanju prašine koja dotakne lice i stopala, a šta tek reći za ono što je daleko teće od toga, poput snijega, hladnoće i blata?!

Zbog toga je Uzvišeni Allah ukorio munafike koji su se opravdavali raznim preprekama, kao što je vrućina i hladnoća, pa je Uzvišeni rekao: „Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod kuća svojih – mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i jedni drugima su govorili: ‘Ne krećite u boj po vrućini’, reci : ‘Džehennemska vatra još je vrelija!’ Samo da su oni shvatali?!“)19. Isto važi i za one koji govore: “Ne krećite u boj po hladnoći“, pa im se odgovara: ‘Džehennemska vatra je još hladnija’, kao što se to bilježi u dva Sahiha da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: rekao: „Džehennem se potužio svome Gospodaru govoreći: ‘Gospodaru moj, sam sebe jedem’, i Allah mu je dozvolio dva oduška: jedan u zimu, a drugi u toku ljeta, a to je najveća žega koju osjetite ljeti, i najveća hladnoća koju osjetite zimi“20, pa vjernik svojim strpljenjem na žegi i hladnoći na Allahovom putu zaštićuje se džehennemske žege i hladnoće, dok munafik bježi od dunjalučke žege i hladnoće sve dok ne upadne u džehennemsku žegu i hladnoću.

I znajte – Allah vas popravio – da pobjeda pripada vjernicima a konačnica bogobojaznima, i da je Allah sa onima koji dobra djela čine. Dok, što se tiče ovih drugih (tj. Tatara) oni su pobijeđeni i srozani. Uzivšeni Allah će nas protiv njih pomoći, i zbog nas im se osvetiti, i nema snage niti moći osim s Allahom Uzvišenim i Svevišnim. Pa radujte se Allahovoj pomoći i lijepom završetku od Njega Uzvišenog: „Ne klonite duhom, i ne žalostite se! Vi ćete pobijediti, ako vjernici budete”21, i ovu stvar smo već iskusili te smo u nju ubijeđeni, i hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Rekao je Uzvišeni:

„O vi koji vjerujete, hoćete l i da vam ukažem na trgovinu, koja će vas iz patnje bolne spasiti? U Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite – to vam je, da znate, bolje. On će vam grijehe vaše oprostiti i uvesti vas u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, i u divne dvorove u vrtovima Adna; to je uspjeh veliki. A dat će vam i drugu blagodat koju volite: Allahovu pomoć i skoru pobjedu! Zato obraduj vjernike! O vi koji vjerujete, budite pomagači Allahovi, kao što je rekao Isa, sin Merjemin, prisnim sljedbenicima: “Ko su moji pomagači u pozivanju Allahu?” Prisni sljedbenici odgovoriše: “Mi smo Allahovi pomagači!” Onda je jedna skupina iz potomaka lsrailovih povjerovala, a druga skupina uznevjerovala! Pa smo one koji su vjerovali protiv njihovih neprijatelja osnažili pa su postali nadmoćni“.22

I znajte – Allah vas popravio – da je od najveće blagodati za onoga kome Allah želi dobro to da ga je proživio u ovom vremenu, u kojem Allah obnavlja din, i oživljava obilježja muslimana, te stanja vjernika i mudžahida, kako bi sličio prvim muslimanima od muhadžira i ensarija. Pa ko u ovom vaktu uspostavi taj ibadet (tj. džihad), on je od onih koji njih slijede čineći dobra djela, oni s kojima je Allah zadovoljan a i s Kojim su oni zadovoljni, i kojima je pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. Stoga, vjernici trebaju zahvaljivati Uzvišenom Allahu na ovo iskušenje, koje je u stvarnosti velika blagodat od Njega Uzvišenog. I ova fitna (iskušenje) čija je nutrina nesaglediva blagodat, tako mi Allaha, kada bi prvaci od muhadžira i ensarija, poput Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije i drugih, bili prisutni u ovom vremenu, od njihovih najboljih djela bilo bi vođenje džihada protiv tog zlikovačkog naroda.

Pridruživanje ovakvim gazijama ne propušta osim onaj čija je (istinska) trgovina propala, i koji ne drži do sebe, i koji je sam sebi uskratio posjedovanje velikog udjela na dunjaluku i ahiretu, izuzev ako je od onih koje je Allah Uzvišeni opravdao, poput bolesnog, siromašnog, slijepog i dr, u suprotnom, onaj ko posjeduje imetak a nije u stanju da vodi džihad svojim tijelom onda neka učestvuje svojim imetkom. U dva Sahiha stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko opremi gaziju (ratnika) na Allahov put – kao da i sam učestvuje u toj borbi, a ko zamijeni ratnika na Božijem putu u nekom dobru (izdržavanju porodice), i on kao da je učestvovao u borbi“23. Onaj ko je u stanju da vodi džihad svojim tijelom, ali je siromašan, neka od imetka muslimana uzme ono s čime će se opremiti za borbu, svejedno bilo to što je uzeo od zekata, ili rodbinskog imetka, ili bejtul-mala, ili mimo toga, pa čak i da je čovjek svojim rukama stekao haram imetak i nije u mogućnosti da ga vrati njegovim pravim vlasnicima zbog nepoznavanja istih, ili da kod sebe čuva polog (depozit), zalog, pozajmicu, a čije vlasnike, iz određenih razloga, ne poznaje, neka ovakav imetak udijeli na Allahovom putu, jer je, u dotičnoj situaciji, samo to pravo mjesto za udjeljivanje istog.

I onaj u koga je mnoštvo grijeha, pa najveći lijek mu je džihad, jer, uistinu, Uzvišeni Allah će mu oprostiti njegove grijehe, kao što je o tome obavijestio u Svojoj Knjizi rekavši: „On će vam grijehe vaše oprostiti“24. I onaj ko želi da se pokaje i otarasi haram imetka a nije u stanju da ga vrati njegovim pravim vlasnicima, pa neka ga, u njihovo ime, udjeli na Allahovom putu, jer je to lijep način da se otarasi takvog imetka, te će uz to imati i nagradu za džihad.

Isto tako, onaj ko želi da mu Allah oprosti grijehe zbog pozivanja na džahilijet i nacionalizama, neka krene u džihad, jer oni koji se srde u ime plemena ili mimo toga, poput plemena Kajs, i plemena Hilal, i plemena Esd, ili zemlje Jemen ili slično tome, pa ko od njih bude ubijen, i ubica i ubijeni će biti u Vatru, zbog toga što u sahih predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Kada se dvojica muslimana sabljama naoružana međusobno sukobe, u Vatru će i ubica i ubijeni“. Neko upita: ‘Allahov Poslaniče! Ubica (treba), a zašto ubijeni?’, te odgovori Poslanik: „Pa i on je nastojao ubiti svog druga“25. I rekao je: „Ko se bude borio pod zastavom zablude, srdeći se radi nacionalizma ili poziva ka nacionalizmu ili bude pomagao nacionalizam pa tako pogine, poginut će na džahilijjetski način“26. I rekao je: Ko se pripisuje džahilijetskim pripisivanjem, recite mu da zagrize penis svoga oca, i nemojte okolisati (tj. korištenjem drugim riječima)”.27 Ashab Ubejj bin K’ab je čuo nekog čovjeka kako se poziva na svoje pleme, pa mu je rekao: ‘Zagrizi penis svoga oca’, na što mu čovjek uzvrati: ‘O Ebul-Munzire, ti ne govoriš ružno?!’, a Ubejj mu odgovori: ‘Ovo nam je naredio Allahov Poslanik’.28

Značenje Poslanikovog govora: “Ko se pripisuje džahilijetskim pripisivanjem”, jeste pozivati se na, pripisivati se nekom prilikom poziva, poput riječi: ‘O pripadnici plemena Kajs!’, ili: ‘O Jemenci!’, ili ‘O pripadnici plemena Hilal!’, pa onaj ko se srdi radi svojih zemljaka, ili svog mezheba, ili svog tarikata, ili svoje rodbine, ili svojih prijatelja mimo drugih, takav kod sebe ima jedan od ogranaka nifaka (licemjerstva), sve dok vjernici ne budu onakvi kako im je to Uzvišeni Allah naredio, a to je da se sve čvrsto drže za Allahovo uže, Njegovu Knjigu i i sunnet Njegova Poslanika.

Pa, zaista je njihova knjiga jedna, i vjera jedna, i vjerovjesnik jedan, i Gospodar jedan, nema drugog boga mimo Njega Uzvišenog, Njemu pripada sva hvala na početku i na kraju, Njemu pripada sva vlast, i Njemu ćete se vratiti.

Rekao je Uzvišeni Allah:
“O vi koj i vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani! Svi se čvrsto držite za Allahovo uže, i ne razjedinjujte se! l sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On sjedinio srca vaša i postali ste, Njegovom milošću, braća! l bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio. Tako vam Allah objašnjava ajete i znakove Svoje da biste se ispravnim putem uputili. I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su uspjeli. l ne budite kao oni koji su se razjedinili i razišli, nakon što su im Jasni dokazi već došli! Njima pripada patnja velika. Na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti”29, rekao je Ibn Abbas, radijellahu anhuma: ‘Pobijeljet će lica ehlis-sunneta vel-džemata, a pocrnjet će lica sljedbenika razdora i bidata’.

Prema tome, Allaha vam, čvrsto se držite džemata i ujedinjenja na pokornosti Allahu i Njegovu Poslaniku, i džihada na Njegovom putu; Uzvišeni Allah će vaša srca spojiti, i vaše grijehe vam oprostiti, i postići ćete dobro ovoga i onoga svijeta.

Allah pomogao i nas i vas u činjenju dobrih djela i obožavanju Njega, i udaljio nas i vas od puta griješenja, i podario nama i vama dobro na dunjaluku i ahiretu, i sačuvao nas i vas od džehennemske kazne, i učinio nas i vas od onih s kojima je On zadovoljan i kojima je pripremio džennetske ljepote, doista, On može sve, i dovoljan nam je On Uzvišeni kao pomagač i zaštitnik.

I sva hvala pripada Uzvišenom Alahu, neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

Napisao: Ibnu Tejmijje, rahimehullah
(Medžmu'ul-fetava, 28/226)

Fusnote:

9 Buhari (3116), Muslim (1920).
10 Et-Tevba: 52.
11 Tirmizi (1663), Ibn Madže (2799), Albani je rekao da je sahih.
12 Buhari (7423), Nesai (3132).
13 Buhari (2787), Muslim (1878), Tirmizi (1619).
14 Buhari (2785), Muslim (1878).
15 Tirmizi (1667), Nesai (3169), Albani je rekao da je sahih.
16 Muslim (1913), Tirmizi (1665),
17 Ibn Madže (2774), Nesai (3111), Albani je rekao da je sahih.
18 Buhari (907).
19 Et-Tevba: 81.
20Buhari (3260), Muslim (617).
21 Ali-‘lmran: 139.
22 Es-Saff: 10-14.
23 Buhari (2843), Muslim (1895).
24 Es-Saff: 12.
25Buhari (31), Muslim (2888).
26 Muslim (1848, 1850).
27 Ahmed u Musnedu (21236), Ibn Ebi Šejbe u Musannefu (37182), Buhari u El-Edebul-mufredu (963), Albani je rekao da je sahih.
28 Ahmed u Musnedu (21236).
29 Ali-‘lmran: 102-106.

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz