Podjela sabura prema snazi suprostavljanja silama strasti

670

Ko god pronevjeri od Allaha Uzvišenog datu vlast i podčini je Njegovom neprijatelju, Allah Uzvišeni će ga poniziti i nadrediti mu neprijatelja koji je trebao da bude pod njegovom dominacijom, vlašću i primatom. Taj čovjek liči na onoga ko se predao svom najgorem neprijatelju koji će na najgori način sa njim postupati, a u stvari je mogao biti vladar tog neprijatelja na kojem iskaljuje svoju srdžbu.


Vjerski nagon prema nagonu strasti može imati tri odnosa snaga:  

PRVI: Da nagon vjere ima primat nad nagonom strasti. Ovo se može postići samo stalnim strpljenjem. Oni koji stignu na ovaj stepen pobjednici su i na ovom i budućem svijetu. Oni su ti koji kažu: “Naš Gospodar je Allah i zatim ustraju u tome.” (Fussilet:30)

A prilikom uzimanja duše meleki kažu:

“Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu a i na onom…” (Fussilet:30,31)

Oni su zaradili blizinu Allaha Uzvišenog svojim saburom. Oni su ti koji se bore radi Allaha Uzvišenog svim silama. Njima je On za uzvrat podario uputu.

DRUGI: Da primat i prevaga pripadnu porivu strasti i da to potpuno savlada poriv vjere. Taj se nesretnik predaje prokletom šejtanu i njegovoj sviti prokletnika i oni ga vode kuda žele. On tada ima dvije mogućnosti:

– da bude jedan od njihovih vojnika i sljedbenika i to je stanje nemoćnog i slabog čovjeka

– druga mogućnost je da šejtan prokleti bude njegov vojnik. Ovo je stanje jakog griješnika,vođe novotara koji ima svoje sljedbenike. U tom smislu jedan pjesnik kaže:

Bio sam čovjek iz Iblisove vojske,

Ali sam napredovao tako da je Iblis postao moj vojnik.

Tako prokleti Iblis sa svojom armijom prokletnika postaje jedan od vojnika pomoćnika tog čovjeka. To su ljudi koje je savladala nesreća i koji su prodali vječna ahiretska uživanja za varljiva naslađivanja prolaznog i prokletog dunjaluka. U to stanje dospjeli su nakon što su bankrotirali u strpljenju. Oni se nalaze u teškoj muci, u glibu nesreće, lošem stanju i u nemilosti su neprijatelja. Saveznici ovakvih ljudi su spletkarenje, prevare, prazna nadanja, samoobmana, odgađanje poslova, prevelika očekivanja i precjenjivanje trenutnog nad vječnim. O ovima Poslanik sallallahu alejhi we sellem kaže:

“Nemoćan je onaj koji slijedi svoja nahođenja i ima prema Allahu velika nadanja.” (Ibn Madže, Knjiga o zuhdu)

Ovakvih ljudi ima nekoliko vrsta.

Neki od njih bore se protiv Allaha Uzvišenog i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, oni nastoje uništiti ono što Poslanik, sallallahu alejhi we sellem govori, oni odvraćaju od Allahovog puta i žele ga iskriviti i izopačiti kako bi ljude od njega odvratili.

Druga vrsta se okreće od onoga što Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, govori i prepušta se dunjaluku i njegovim uživanjima. Neki od ovih su munafici, dvoličnjaci, licemjeri koji žele izvući korist i iz nevjerovanja i iz islama. Zatim, tu su raskalašeni ljudi koji samo traže zabavu i koji su prepušteni igri i nemaru. Neki ljudi iz ove skupine na nečiji savjet kažu: “Krajnje mi je potrebno pokajanje, ali je to nemoguće za mene jer nemam nade u Allahov oprost.” Neki pak kažu: “Allhu nije potreban moj namaz niti moj post. Ja se ne mogu spasiti svojim djelima, a Allah puno prasta i milostiv je.” A neki od njih kažu da je ostavljanje grijeha podcjenjivanje Allahove milosti i oprosta. Neki kažu: “Kako mi može pomoći dobročinstvo kad sam previše griješio. Šta koristi davljeniku što će spasiti prst, kad mu je cijelo tijelo potopljeno.” Neki kažu da će se pokajati: “Kad dođe smrtni čas, pokajat ću se i tevba će mi biti primljena.” Mnogo je tipova ovakvih, obmanutih ljudi koji su pali u ruke svojim strastima. Oni svoj razum koriste samo kada treba da smisle kakvu smicalicu kojom će zadovoljiti svoju strast. Njihov je razum sa šejtanom prokletim poput zarobljenika kod nevjernika koji ga tjera da gaji svinje, cijedi vino i nosi krst.

Ti ljudi zlostavljaju svoj mozak, kao što bi vjernik bio zlostavljan kad bi ga zarobili i predali nevjernicima kao roba.

Ono što se posebno mora razmotriti i otvorenog srca proanalizirati je sljedeće: Ovom zavaranom čovjeku koji je pogazio vlast, kojom ga je Allah Uzvišeni osnažio, podigao i počastio, zatim je predao Njegovom najmrskijem neprijatelju da se sa njom služi i raspolaže.

Allah Uzvišeni mu je nadredio ono sa čime je trebao da vlada.Tako je takav čovjek podređen njegovoj vlasti i upravi. Šejtan sa njim upravlja kako hoće i smije mu se zajedno sa svojim vojnicima i istomisljenicima.

Ko god pronevjeri od Allaha Uzvišenog datu vlast i podčini je Njegovom neprijatelju, Allah Uzvišeni će ga poniziti i nadrediti mu neprijatelja koji je trebao da bude pod njegovom dominacijom, vlašću i primatom. Taj čovjek liči na onoga ko se predao svom najgorem neprijatelju koji će na najgori način sa njim postupati, a u stvari je mogao biti vladar tog neprijatelja na kojem iskaljuje svoju srdžbu. A kad se čovjek prestao boriti protiv tog neprijatelja i pružati mu otpor, Allah Uzvišeni ga je nadredio njemu kao kaznu. Allah Uzvišeni kaže:

“Kad hoćeš da učiš Kur'an zatraži kod Allaha zaštitu od šejtana prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast samo nad onima koji ga za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju.” (En-Nahl: 98-100)

Neko može kazati: “Ovdje je kazano da on posjeduje vlast nad svojim sljedbenicima. Zašto je onda ta vlast negirana u ajetima:

“I kada bude sve riješeno šejtan ce reći – Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali.“ (Ibrahim, 22)

“I Iblis se uvjerio da je o njemu ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekoliko vjernika nad kojima nikakve vlasti nije imao: Mi smo htjeli da ukažemo na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja.” (Sebe’, 20-21)

Odgovor na ovu sumnju glasi: vlast koju on posjeduje nije ona vlast koja je negirana u ovim ajetima.To se može objasniti sa dva aspekta:

PRVI: Prava je vlast kad je neko nadmoćan nad nekim, tako da se može poigravati sa njim, raditi sa njim šta hoće zato što se ta žrtva pokorila i predala.

A vlast koja je negirana ovim ajetima jeste sila argumenata. Iblis nije nad ljudima imao nikakvu vlast osim što ih je pozivao pa su ga oni poslušali ne tražeći nikakve argumente niti dokaze.

DRUGI: Uzvišeni Allah nije šejtanu dao nikakvu vlast nad njima. Oni su ga sami nadredili sebi tako što su mu se pokorili i uvrstili se u njegove vojnike i istomišljenike.

Šejtan ih nije savladao svojom snagom, jer je njegova spletka slaba.

Oni su savladani svojom voljom i izborom. Ovim se ajetima želi reći da će onom ko se usudi da svoga najvjernijeg prijatelja, druga i savjetnika, zajedno sa njegovom djecom i bližnjima preda najljućim neprijateljima – kazna biti to da će sam biti predat tom neprijatelju.

TREĆI: Stalna borba između ove dvije sile. Nekada pobjeđuje jedna a nekada druga. Pobjede su nekada jače a nekada slabije. Ovo je stanje većine vjernika koji su pomiješali dobra i loša djela.

Na Sudnjem danu vršit će se vaganje ova tri stanja:

1. Neki će ljudi ući u Džennet a neće ući u Džehennem.

2. Neki ce ući u Džehennem a neće ući u Džennet.

3. Neki će ući u Džehennem pa će poslije toga preći u Džennet.

Na sličan način ljudi se bore protiv bolesti. Neki uspijevaju svojim imunološkim sistemom savladati bolest i uništiti je. Neki su ljudi slabijeg imunološkog sistema i bolest ih savlada. A neki se ljudi bore sa bolešću i čas pobijede oni a čas pobijedi bolest.

Ima ljudi koji sabure sa teškoćama i naporima.Ima i onih kojima strpljenje ne predstavlja nikakav napor. Prva skupina liči na čovjeka koji se bori sa snažnim protivnikom i može ga savladati samo umorom i teškoćom. Druga je skupina kao onaj koji se bori protiv slabog čovjeka i savlada ga bez napora. Ovakva je i borba između vojske Milostivoga i vojske šejtana prokletog. Onaj ko savlada vojsku prokletog šejtana taj je savladao i samog prokletnika šejtana.

Abdullah Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže:

“Jedan čovjek srete džina i pohrva se sanjim, ali ga čovjek sa lahkoćom savlada.

‘Zašto si tako slab?’ upita ga čovjek. ‘Ja sam od jačih džina’, odgovori mu on.

‘Je li to Omer Ibn Hattab?’, upitaše ashabi. Ko bi drugi mogao biti?'“, odgovori Ibn Mesud.

Neki su ashabi rekli: “Doista vjernik obara (umara) šejtana kao što vi obarate vaše kamile na putu.”

Ibn Ebu ed-Dunja navodi da je jedan od selefa rekao:

“Srete šejtan šejtana i reče: – Zašto si tako slab?A on mu odgovori: – Ja sam uz čovjeka koji kad jede spominje Allaha i ja ne mogu jesti sa njim. Kad pije spominje Allaha i ja ne mogu piti sa njim. Kad ulazi u kuću spominje Allaha pa ja moram ostati napolju. Eto sad znaš zašto sam slab.

Na to mu njegov drug reče: – Ja sam sa čovjekom koji kad jede ne spominje Allaha pa ja jedem sa njim. Kad pije ne spominje Allaha pa ja pijem sa njim. Kad ulazi u kuću ne spominje Allaha pa ja uđem sa njim. Kada opći sa svojom ženom ne spominje Allaha pa i ja općim sa njegovom ženom.”

Ko se navikne na sabur, neprijatelji ga se boje, a kome je sabur težak postaje plijen svojim neprijateljima koji imaju šansu da ga pobijede.

Da nam se Uzvišeni Allah smiluje.

Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

Iz knjige: „Knjiga uputa za strpljive i zahvalne“

SHARE