Podjela sirijskog kolača: Amerikancima sirijska nafta, Rusima prirodni gas

176
kurdi_nafta_polje

Piše: Mohamed Knas

Sirijske demokratske snage, koje podržava međunarodna koalicija, a čiju okosnicu čine Kurdske Jedinice za narodnu zaštitu, saopćile su prije nekoliko dana da su osvojile naftno polje Al-Omar na periferiji  Deir al-Zoura u munjevitoj ofanzivi protiv organizacije Islamska država Iraka i Levant, kako su je opisali.

SDF-ovo širenje kontrole nad naftnim poljima u Siriji pokrenulo je mnoštvo pitanja o tome pokušavaju li Kurdi na ovaj način upotpuniti elemente neophodne za uspostavljanje države utemeljene na etničkoj pripadnosti o kojoj već dugo sanjaju?

Također, može li se reći da se sada pod kontrolom SDF-ovih snaga nalazi “Korisna Sirija”, koju je sirijski režim pokušavao uspostaviti preuzimanjem kontrole nad naftnim i gasnim poljima te pomorskim i zračnim putevima u Siriji? Prema tome, da li ćemo uskoro biti svjedoci izbijanja sukoba između SDF-a i snaga sirijskog režima zbog naftnih polja?

Podjela sirijskog kolača

Iyad al-Hajji, istraživač iz oblasti ekonomije, za Al Jazeeru kaže kako je naftno polje Al-Omar najveće i najproduktivnije naftno polje u Siriji. Prema njegovim riječima, SDF sada kontrolira 90 posto sirijske nafte, nakon što je osvojeno i polje Koniko, na periferiji Deir al-Zoura, koje se smatra drugim po veličini u Siriji. On kaže da SDF, u osnovi, kontrolira glavne izvore vode i električne energije u Siriji, najveću sirijsku branu i da ima izlaz na tok rijeke Eufrat od Jarabulusa, na sirijsko-turskoj granici, do mjesta Khsham, na periferiji Deir al-Zoura.

Posmatrano sa političko-ekonomskog aspekta, ne može se sa sigurnošću reći da su ti resursi dovoljni za uspostavljanje države, sve dok se ne potvrdi njihova tehnička ispravnost, pogotovo ako se uzme u obzir da je ISIL uništio i oštetio pojedina naftna postrojenja.

Po svemu sudeći, već postoje dogovori o podjeli sirijskog ekonomskog kolača među državama. Tako bi nafta trebala pripasti Zapadu, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama, imajući na umu investicije kompanija Shell i Total u Deir al-Zouru i Raqqi. Gas bi, pak, pripao Rusima, jer sirijski režim drži pod svojom kontrolom najveći dio gasa i gasnih polja, uključujući i polja Shaer i Jazal na periferiji istočnog Homsa u sirijskoj pustinji.

Otvorene sve mogućnosti

Vojni stručnjak Fayez Al-Asmar za Al Jazeeru kaže kako je mala vjerovatnoća da će izbiti sukobi između sirijskog režima i SDF-a te smatra kako neće biti rata između ove dvije strane zbog nafte. On naglašava da je postignut dogovor između Rusa i SDF-a vezano za kontrolu naftnih resursa. Pojašnjava da je do toga došlo na sastanku u Qamishliju, na kojem su prisustvovale obje strane. Ali Mamlouk je predstavljao sirijski režim na ovom sastanku, dok je drugu stranu predstavljao Sipan Hemo, komandant YPG-a.

Al-Asmar ne odbacuje mogućnost da će kurdske snage predati polja Koniko i Al-Omar Rusiji, ili da će SAD pokušati preuzeti dominaciju nad ovim poljima s ciljem vršenja pritiska na sirijski režim kako bi pristao na političko rješenje, ili, u najmanju ruku, da ga spriječi da nametne svoju viziju rješenja. On kaže da sirijski režim nije poduzeo ništa nakon što su snage SDF-a preuzele kontrolu nad poljem Al-Omar, iako se nalazio na svega tri kilometra udaljenosti, što je još jedan pokazatelj da do sukoba najvjerovatnije neće doći.

Kako se bliži trenutak uništenja grupe ISIL, sve su mogućnosti otvorene u odnosima između snaga sirijskog režima i SDF-a, a onda će sirijski narod moći pratiti napetosti i sukobe između Rusije i SAD, koji će uslijediti nakon toga.

Izvor: Al Jazeera

SHARE