Pokretni džemat Jusufa Barčića, rahimehullah

993

Međutim, i pored navedenog, pokretni džemat Jusufa Barčića je „duboko“ razočarao manipulantsko-trgovačko-plaćeničku politiku hodžinske vjerske zajednice jer je taj džemat i pored silnih prevara na njegov račun ustrajao u dostavljanju islamske akide (vjerovanja).


Odveć je jasno da je prošlost nijemi svjedok događaja o kojima će se pričati i pisati. To će učiniti oni koji ne mogu dozvoliti da istina padne u zaborav. To će ispisati oni koji svakodnevno nastoje da istina ostane istinita, a da laž bude pregažena i potisnuta. To će učiniti oni koji žele da se istina okiti krunom ponosa i da sjaj te krune obasja sve one koji je žele ugledati. Tada će sigurno poniženi ostati oni što su duboko ogrezli u svoje niske strasti. Zar ne vide da ih je njihova strast razboljela. Oni boluju od virusa kibra tj. oholosti.

Ovo istinito kazivanje je svjedočenje jednog vremena čiji sam sudionik bio i ja. Ovo je pokušaj očuvanja dijela koja itekako moramo upamtiti jer nam dolaze od čovjeka koji je cijeli svoj život posvetio dawi1 kako bi pred Uzvišenim Gospodarom opravdao smisao postojanja na dunjaluku:

„Džinnove i ljude sam stvorio samo zato da Mi robuju.“2

To je bio čovjek kome je Uzvišeni Allah podario uputu i on se svim snagama trudio da znanje islama ne ostane skriveno u njegovim prsima. Uzvišeni Allah najbolje zna da je taj čovjek zaista imao obilno znanje i nije škrtario u dostavljanju istog.

Naslov i događaji ovog kazivanja kojeg upravo ispisujem nisu nikako slučajni. Sve se odvija u pozamašnom vremenskom periodu i treba nam desetine pera kako bi bili u stanju da od ovih redaka čak ispišemo i jednu knjigu u kojoj bi temeljito opisali život i djelo ovog čovjeka.

Puno mi je riječi potrebno kako bih bio u stanju opisati snagu i elan sa kojima je raspolagao ovaj čovjek. On je bio otjelotvoreni uzor prvih muslimanskih naraštaja tj. selefa o kojima toliko govorimo i čitamo.

On je šejh Jusuf Salih Barčić, hafiz, pobožnjak, čuvar tradicije Muhammeda, sallAllahu alejhi we selleme, dokazani borac protiv novotarija i nepokolebljivi dokaz sunneta3 na bosanskom govornom području.

Spavao je veoma rijetko. Objedovao bi samo kada bi već bio iscrpljen od gladi. Bio je oštrog i pronicljivog pogleda. Odlikovao se izvrsnom samokontrolom koja je bila propraćena smirenošću pravog Allahovog roba. Uzvišenog Allaha je spominjao čak i kada bi razgovarao sa ljudima. Bio je ukras sijela na kojima je prisustvovao. Jedna od njegovih osobina je bila i njegova postojana spremnost da na sva pitanja i situacije brzo i otresito ponudi potrebni odgovor. Ljudi koji su ga mrzili zbog onoga što se o njemu govorilo, kada bi ga susreli i vidjeli o kakvom se čovjeku ustvari radi, ta, takvima nije puno trebalo a već bi ga zavoljeli iskrenom bratskom ljubavlju.

Takav je bio Jusuf Salih Barčić, rahimehullah.

U svrhu lakšeg razumijevanja onoga o čemu pišem, ja ću, inšaAllah, događaje poredati hronološkim redom.


Varalice i obmanjivači su ljudima govorili kako je Jusufov cilj bio sticanje popularnosti i samodokazivanje! Tako su to imputirali u mozgove onih koji ne poznaju srž islamske dawe. Naprotiv, dobro je poznato kako je on jedino htio oživiti sunnet time što bi se džamijama i mesdžidima povratila njihova istinska uloga tj. da se cjelokupni život muslimanske zajednice planira unutar Allahovih kuća i ništa drugo osim toga. Bio je svjestan da će na tom putu naići na veliki otpor i zato je odlučno krenuo do kraja. Ljudima je svakodnevno dostavljao znanje koje je preuzeo od poznatih imena u islamskom svijetu poput šejha Ibn Baza, rahimehullah.

Jusuf ni za trenutak nije vodio računa za svoj život. Jednostavno, on se nije obazirao na samog sebe kada je u pitanju bila vjera Uzvišenog Gospodara.

Događaji pred Carevom džamijom

Već sam rekao kako je šejh Jusuf ciljano radio na projektu obnavljanja uloge mesdžida u životu muslimana. U tom pravcu ostvareni su i kontakti sa određenim ličnostima unutar Islamske zajednice u cilju postizanja dogovora o nesmetanom održavanju predavanja unutar mesdžida i džamija. Obećanje je dato i to u korist ove dawe, međutim, kasnije će se ispostaviti kako je to bila samo perfidna igra i klopka „vjersko-prosvjetnih referenata“ hodžinske vjerske zajednice. To se odvijalo na način da smo u direktnom dogovoru sa njima dobijali njihovu podršku a u javnosti „niko nije imao pojma“ o čemu je to šejh Jusuf govorio!!!

Tako je pokretni džemat Jusufa Barčića, zajedno sa njim, na svojoj koži osjetio intrigantnost i sposobnost manipulacije od strane „svešteničkog“ profila „muslimanskih“ dinosaurusa koji su vješto preživjeli vrijeme komunističke duhovne degradacije!!! Ja ovdje neću raspravljati o tome kako im je to uspijelo.


Međutim, i pored navedenog, pokretni džemat Jusufa Barčića je „duboko“ razočarao manipulantsko-trgovačko-plaćeničku politiku hodžinske vjerske zajednice jer je taj džemat i pored silnih prevara na njegov račun ustrajao u dostavljanju islamske akide (vjerovanja). Tako je na vidjelo izašla kristalno jasna slika o sunnetu Poslanika, sallAllahu alejhi we selleme, dok je istovremeno u potpunosti osujećena politika institucionaliziranih „dušebrižnika“.

Uvidjevši nemoć njihovih „vjersko-prosvjetnih referenata“ koji su bili itekako nesposobni i nezgrapni pred pojavom ovog pokretnog džemata, novotari unutar hodžinske vjerske zajednice ponovo dokazuju svoju „superiornost“ i sposobnost da manipulacijom kupe mozak onih što su za sebe tvrdili da su najinteligentniji vjersko-intelektualni izabranici iz redova bošnjačke populacije.

Ti su ljudi imali duge brade i kratke hlače, ali, gle’ čuda, jednostavno su se prodali! Ni traga ni glasa njihovoj pameti i mudrosti! Oni su se uz blagoslov najvećeg među njima tiho ušunjali u institucije vjerske zajednice gdje su se udobno smjestili u rezidenciju iste s jedinim i „blagoslovljenim“ zadatkom: pomiriti ono što se pomiriti ne može!!!

I dok su iz „petnih žila“ naprezali svoje mozgove kako da to urade, odjednom im je pao kamen sa srca! Jusuf je mrtav! On je poginuo u saobraćajnom udesu! Iznenada Jusuf više nije problem. On je sada svima drag i svi ga odjednom vole.

Međutim, o tome drugi put, inšaAllah.

Vratimo se sada događajima pred Carevom džamijom u Sarajevu. Nikada nisam mogao zamisliti da se toliko toga može desiti za tako kratko vrijeme.

Vrata džamije su zatvorena. U vazduhu se osjeća miris scenarija dobro uvježbane mašinerije koja je diplomirala na „fakultetima Titovih univerziteta“. Primjetno je prisustvo policijskih specijalaca. Tu su i civilni obavještajci, a također i novinari sa nekih televizijskih stanica čija je uloga „uljepšavanje“ dočeka Jusufovog pokretnog džemata. Tako će „vjersko-prosvjetni referenti“ putem tagutskih sredstava „odbraniti istinu“! Kur'an im nije dovoljan za odbranu istine, a kako bi im i bio kada im služi samo za dunjalučki profit.

Na prozorima zgrade vjerske institucije krajevi paravana se polahko pomijeraju, a kako i ne bi kada je najbezbjednije posmatrati bitku sa komandnog mjesta i odatle „dirigovati orkestrom“.

Uvodna uvertira u sukob je bio bezobrazni odnos novinara prema šejhu Jusufu koji su poput kakvih bijesnih kokoši konstantno nešto zapitkivali. Tada Jusuf, rahimehullah, na njemu svojstven način novinare uči ahlaku Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i govori im o kulturi konverzacije a i o tome da, kada neko pita, drugi šute i sve tako dok upitani ne završi sa odgovorom. Okružen šejtanskim slugama, tim istim novinarima koji ga dano-noćno sataniziraju u očima javnosti, on ih ipak podučava islamskoj etici .

Kada nam je postalo jasno da nam džamija neće biti otvorena jer je i klanjanje namaza u njoj postalo upitno zbog gorućeg sukoba, krenuli smo putem Baš-Čaršije kako bi obavili namaz u jednoj od tamošnjih džamija.

Svakako vam je jasno da je za nama krenula sva ona mašinerija tagutske špijunske službe.

I pored nagomilanih problema i sukoba koji je trajao, Jusuf je smogao snage da održi ders i svi su to mogli čuti. U jednom trenutku prilazi jedan dedo obliven suzama tiho šapnuvši Jusufu: „Jusufe, pazi se sine ovi su opasni, mogli bi ti glave doći, ali, ne daj Istinu i dobro je se drži!“ Čovjek se tiho poselami i onako bez obaziranja ode u nepoznatom pravcu.

Upitali smo ko je starac koji nam se obrati i rekoše da je to stari hadžija koji je u komunizmu na svojim leđima osjetio „brigu“ te zajednice koja se borila za očuvanje bratstva i jedinstva i suživot sa svima osim sa onima koji nisu htjeli da budu lojalni građani Titove države.

Nakon izvjesnog vremena, Jusuf i ja polako krećemo preko Miljacke. Tada je on izgovorio riječi koje su me pogodile k'o maljem u glavu! Oči su mu bile prepune suza dok je govorio: „La, la, brate! Wallahi, teško svakom onom koji danas nije pomogao dawu Muhammeda, sallAllahu alejhi we selleme! Da'ije sjede kod svojih kuća i čekaju ishod na dnevniku!? Wallahi biće upitani zbog ovog!“

Da braćo moja! Danas ga svi vole! Da'ije sa bosanskog govornog područja danas savjetuju slušanje njegovih dersova. Internet sajtovi su prepuni njegovih predavanja. Međutim, jedno morate priznati, a vi ste svjesni toga: vi niste podržavali Jusufa za vrijeme njegovog života!

Prihvatili ste ga sada, a on mrtav! Objavljujete njegove dersove a bili ste protiv njegove dawe za vrijeme njegovog života! Ako ste iskreni u tome kada savjetujete slušanje njegovih dersova, zašto ga niste podržali dok je bio živ? Zašto niste stali u isti saff sa njim? Ili je to za vas samo pitanje grižnje savjesti i sada na taj način sebi olakšavate breme koje ste sami sebi natovarili?

Ja mnoge od vas lično poznajem. Na vašim predavanjima sam učio Allahovu vjeru. Vi ste dolazili nama da nam govorite o islamu. Kao što smo mi vas poznavali, vi ste još bolje poznavali Jusufa, rahimehullah. Zar vam nije predlagao da se podijelite u Fahdovoj džamiji s nijjetom oživljavanja islamskih predavanja. On vam je predložio: jedan čošak fikh, drugi hadis, treći akida, četvrti tefsir. Zar nije bilo tako? Ali naprotiv! Vi ste pokrenuli vaše vojnike koje ste zadužili da ga sputavaju i da ga ne podržavaju. Na kraju ste ga proglasili nepoželjnim.

Vi ste putem vašeg političkog magazina SAFF vašoj maćehi, hodžinskoj vjerskoj zajednici, dali do znanja da se odričete Jusufa. Ta vaša politika odricanja svega pozitivnog u dawi putem vašeg političkog magazina se nastavlja i dan danas.

Vi se dobro sjećate vaše fetve nakon Jusufovog prvog dersa u Maglaju. Zar niste rekli da je sa Jusufa, rahimehullah, „dignuto pero“4!

Allahu naš, posvjedoči!

Zar ga niste optužili da unosi razdor među muslimane!? Zar niste javno objavljivali njegove slike kako bi ljude „upozorili“ na tog čovjeka!? Vi dobro znate da se tako postupa sa kriminalcima i zlikovcima.

Vi ste ti koji su započeli fitnu tekfira kod ljudi koji nisu shvatali to šerijatsko pravilo. To ste učinili time što ste zloupotrijebili Jusufov ders u Kaknju kada je on govorio o izborima. Njegovo izlaganje ste vješto podmetnuli među ljude i tada su neki mladići požurili da protekfire učenjake koji su dozvolili glasanje i time ste sebe postavili u poziciju „istinoljubivih“ i „vjerodostojnih“ dostavljača vjere! Tako ste dokazali naivnima da ste vi u pravu a drugi u krivu. To isto radite i danas!

Sram vas i stid bilo!

Jusuf je mrtav! On vam sada ništa ne može halaliti! Sklonite njegove dersove sa vaših sajtova i sajtova vaših istomišljenika!

Allahom se kunemo da ga vi niste podržavali za vrijeme njegovog života!

Vi ste ti koji dobro znaju iskoristiti nevolju drugog i da na kraju to preinačite u vašu „mudrost“ i „pronicljivost“! Ne zaboravite riječi našeg i vašeg Gospodara:

„…kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili…“5

Napominjem da su ove riječi upućene samo jednoj skupini ljudi koji će se itekako prepoznati i neka me ostali čitaoci ne razumiju pogrešno. Ja samo govorim o licemjerstvu te skupine jer ne mogu prešutjeti njihovu nepravdu.

Ja njih pitam: ukoliko sutra neko od naših da'ija „plati“ glavom zbog ove dawe, hoćete li i njihove dersove poput Jusufovih objavljivati na vašim sajtovima i sajtovima vaših istomišljenika!?

Naravno da hoćete! Srca su vam još uvijek ista. Niste promijenili svoje stavove jer je jasno kako se svojski trudite da naše da'ije blatite na svakom koraku!

Kunem se Svemogućim Allahom, laži koje sam jučer slušao o Jusufu od ljudi koji ga nikada nisu vidjeli, iste te laži danas čujem o našim da'ijama i to ponovo od ljudi koji ih nikada nisu vidjeli.

Vi ste jučer imali priliku da podržite Jusufa. Imali ste dovoljno vremena za to. Pa niste valjda cijelo vrijeme bili na nekom pustom ostrvu gdje niste imali pojma šta se to u Bosni događa!!

Ja ovo namjerno govorim i ne žalim mjesta u ovim recima jer vi ponavljate vašu historiju. To je onaj isti mozak, ista pamet, isto (ne)razmišljanje. Scenario je potpuno isti samo što ste ga ovog puta drugačije „spakovali“. Čak su i imena režisera ista!

Da se vratimo našem kazivanju.

U trenutku kada smo sa Jusufom, rahimehullah, prelazili most preko rijeke Miljacke, u momentu neke naše nemarnosti o tome ko i zašto nas prati, odjednom je Uzvišeni Allah dao te smo iz džepa jednog od „naših“ pratilaca čuli glas kako Jusuf ponovo prolazi Miljacku. To je bio glas toki-vokija kojeg je čuo jedan naš brat, jedan iz redova Jusufovog pokretnog džemata. Tada nam je taj brat u detalje dao fizički opis tih špijuna.

Od tog časa počinje prava potjera za nama a ni dan danas mi nije jasno šta su htjeli jer ništa nisu poduzimali protiv nas. Samo su nas uhodili i to do duboko u noć. Jusuf mi je tada rekao da sjednem na zadnjem sjedištu auta i da ih postojano pratim. Vjerovatno su samo htjeli da nas zaplaše, pa eto im, nisu uspjeli i neće nikad uspijeti jer će uvijek biti skupina vjernika koja će do Sudnjeg dana biti potpomognuta od strane Gospodara svih ljudi!

On Uzvišeni je Gospodar i onih koji posjeduju državne policije, vojske, parlamente i sve popratne državne elemente. Samo Njemu Uzvišenom je poznato ono što vidimo i ono što ne vidimo.

Blago onome ko samo Njemu Uzvišenom robuje, a ne robuje strahu od policije i kojekakvih špijunskih službi koje mu diktiraju akidu kako i čime se iman povećava i smanjuje!!!

Jusuf, rahimehullah, se nije puno obazirao na fenomen tagutskog uhođenja ove dawe. To je njemu, a i meni, samo ulilo još više snage za rad na putu dostavljanja Allahove, dželle šenuhu, vjere.

Mi znamo da su nas uhodili samo zbog našeg vjerovanja u Allaha, Silnog i Moćnog. Duboko smo bili ubijeđeni da uzrok njihovog uhođenja nije neko naše „kriminalno“ djelo već samo naše ispovijedanje vjere Jedinom i Jedinstvenom Gospodaru Sudnjeg dana kada će oni itekako zažaliti zbog njihovog gubitničkog trošenja tagutsko-državnog imetka.

Nisu ništa postigli samo su bez ikakve koristi benzin trošili.

„Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju pobijeđeni biti…“6

Slijedi, inšaAllah, nastavak: Događaji u Barčićima

 

Napisao: Ebu Amina

Fusnote:

1. dawa (dava, da'va) – pozivanje u islam, islamsko misionarstvo

2. Kur'an, Ez-Zarijat/56

3. sunnet – praksa Allahovog poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, tj. ono što je Poslanik govorio, radio ili prešutno odobrio.

4. “dignuto pero” je metafora kojom se želi reći da čovjek nije šerijatski obveznik tj. da nije uračunljiv (nije normalan) jer takvome meleki ne zapisuju njegova djela.

5. Kur'an, Ali-Imran/188

6. Kur'an, El-Enfal/36