Postigao šehadet (poginuo) emir Daud, jedan od najiskusnijih komandanata kavkaskih mudžahida

951

Braća koja su do jučer gazila po ovom dunjalučkom životu po šumskim barama i hladnim šatorima, zagazili su u vječnost, i otišli od nas. Ostale su zjapeće ruševine kuća gdje su vodili svoju posljednju bitku protiv kafira, a njih više nema na ovom od Allaha prokletom svijetu.


Dagestanski džihadski web sajt „Guraba“ potvrdio je vijest o šehadetu (pogibiji) emira Davuda, jednog od najiskusnijih komandanata kavkaskih mudžahida.

Još od prvog rata (1994-1996), njegov san je bio da se bori rame uz rame sa svojom braćom protiv ruskih okupatora te da postane šehid na Allahovom putu. Od 1999 godine on je u džihadu na Allahovom putu, i bio je blizak mnogim emirima kavkaskih mudžahida.

U svojoj dugogodišnjoj borbi na Allahovom putu Davud je zadobio mnoge rane, ali nikada nije napustio zemlju džihada. Svaki puta bi bio liječen, a potom bi se ponovo digao na noge i nastavio svoj džihad. Davud je bio žestok protiv neprijatelja islama, a samilostan sa svojom braćom.

Nevjernici i otpadnici su osjećali veliki strah od njega, jer zbog njega su iznova i iznova trpili velike gubitke, posebno u borbama u Dagestanu i Ičkeriji te su zbog toga u nekoliko navrata pokušali da ga ubiju. Ali, Allahovom voljom, Davud bi preživio svaki put, digao se na svoje noge i nastavio da se bori. InšaAllah, da Allah ojača ovaj islamski ummet sa takvim ličnostima, u ovim teškim vremenima.

Kako bi ubili Davuda, nevjernici i njihove sluge otpadnici su osnovali posebnu “komisiju”, i zatvarali i mučili mnogu braću i sestre za koje su sumnjali da bi mogli biti povezani sa njime.

Allahovom voljom, nevjernici su bili u mogućnosti da napadnu mudžahide, i Allah je iz Svoje Milosti podario šehadet (inša Allah) šestorici mudžahida, među kojima je bio i emir Davud. Šta vjernik osjeća kada neko koga je poznavao ili čuo za njega, preseli smrću Allahovog ratnika?

Da, osjeća gorčinu zbog gubitka. Ali, da li je ta gorčina popraćena tugom? Ne! Nego su to suze radosnice za braću. Oni su ovaj dunjalučki život zdrobili svojim šakama, odbacili ga i prezreli. Očistili su svoja srca od svega što bi ih moglo odvratiti od postizanja vječnog života. I Allah Svemogući je ispunio Svoje obećanje dato svakome ko je spreman da proda svoj dunjalučki život za vječno uživanje.

Skinuli su koprenu dunjalučkog života, dok mi još uvijek nismo. Otišli su i nastanili se u srcima džennetskih ptica (prema hadisu Poslanika sallAllahu alejhi we sellem, duše šehida se nastanjuju u utrobama velikih džennetskih ptica, a zatim lete prostranstvima dženneta do Sudnjag dana, čijih strahota će šehidi biti pošteđeni, op.PV). Dok mi ne možemo da se oslobodimo okova ovog dunjaluka, njihove duše već lete ispod Allahovog Arša.

Braća koja su do jučer gazila po ovom dunjalučkom životu po šumskim barama i hladnim šatorima, zagazili su u vječnost, i otišli od nas. Ostale su zjapeće ruševine kuća gdje su vodili svoju posljednju bitku protiv kafira (mnoga braća su ubijena tako što su kafiri tenkovima i artiljerijom kukavički bombardovali kuće u kojima bi se mudžahidi našli, op.PV), a njih više nema na ovom od Allaha prokletom svijetu.

Braća odlaze, a naša srca se pune neizbježnom boli. Suze radosnice teku zbog njih i radi lijepe zavisti zbog njihove ahiretske nagrade.

Molimo Allaha da primi njihov šehadet i ugosti ih u perivojima džennetskim!

“To nije bio težak gubitak za nas; ovaj cjelokupni džihad, ova cjelokupna borba, nastavlja se samo zbog toga što nas Allah jača i podržava nas, ništa više ni manje nego zbog toga… Čak i ako postanemo šehidi, Allah će donijeti bolje ljude, bolje nego što smo mi bili, da oslobode ove zemje od nevjerstva i da Allahov zakon trijumfira na ovim prostorima.” (Said Ebu Saad o šehadetu Abdul-Aziza, emira Galgajčo provincije)

Na kraju, želimo reći našim neprijateljima da su od početka džihada na Kavkazu, mudžahidi gubili velike sinove džihada… a nevjernici bi svaki put „trubili“ da je gotovo sa mudžahidima.

Na televiziji pljuju po mudžahidima, pokušavajući na svaki mogući način da oslabe moral mudžahida i ljudi. Ali, tokom cijelog ovog vremena, to im nije pošlo za rukom, elhamdulillah! Da, ima gubitaka u džihadu i svaki put mi patimo zbog gubitka mudžahida, ali ovaj džihad se ne vodi zbog emira i komandanata, ovaj džihad se vodi da bi Allahova riječ bila gornja.

InšaAllah, Allah će džihadu na Kavkazu dati nove mudžahide, slične herojima poput emira Davuda, koji će pohrliti da pomognu svoju braću. Živi heroji nikada ne umiru. Njihova imena su pisana krvlju na stranicama historije džihada u Kavkaskom Emiratu.

Ebu Sejfullah

Izvor: Kavkaz centar

Prijevod i obrada: Put vjernika

SHARE