Postupak Allahova Poslanika prema nevjernicima i licemjerima od kada je poslan pa sve do svoje smrti

671


Prvo što mu je Uzvišeni Gospodar objavio bilo je da uči u ime svoga Gospodara, koji ga je stvorio i to je bio početak njegovoga vjerovjesništva. Zatim mu je Allah, dželle šanuhu, objavio:

“O ti, pokriveni, ustani i opominji.” (El-Muddessir,1-2)

Time je postao poslanik. Naredio mu je da opomene svoje bližnje, svoje pleme, Arape koji su bili blizu njih, a zatim sve Arape, i na kraju, cijeli svijet.

Deset godina i nešto je opominjao bez borbe. Naređeno mu je strpljenje, a zatim mu je dopuštena hidžra.

Onda mu je naređeno da se bori i to prvo protiv onih koji se bore protiv njega, a zatim da se bori protiv svih mušrika dok ne bude zavladala Allahova vjera.

Nakon što je naređena borba, Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, se našao sa tri vrste kafira: prvi, sa kojima je sklopio mir; drugi, sa kojima se borio; i treći, koji su bili pod zaštitom muslimana, zimije.

Allah, dželle šanuhu, mu je naredio da se pridržava sporazuma postignutog sa nevjernicima sve dok ga se oni pridržavaju, a ako se boji da će ga prekršiti, onda neka ih obavijesti o raskidanju sporazuma.

Naređeno mu je da se bori protiv onih koji prekrše sporazum, a sura Et-Tavbe ukazuje na ove tri vrste nevjernika.

Uzvišeni Allah mu je naredio da se bori protiv sljedbenika Knjige sve dok ne plate džizju, i da se bori protiv nevjernika i licemjera. Protiv nevjernika se borio mačem, a protiv licemjera dokazom.

Naređeno mu je da odbaci sporazume sa nevjernicima, te ih je podijelio u tri grupe:

-jedni, koji krše sporazum i protiv kojih mu je naređena borba;

-drugi, s kojima je sklopio privremeni sporazum kojeg nisu prekršili, pa mu je naređeno da ga izvrši do ugovorenoga roka;

-treći, s kojima ima vremenski neodređen sporazum, ili ga uopće nema, i oni se nisu borili protiv Poslanika, sallalahu alejhi ve sellm. Naređeno mu je da ovima mora dati rok od četiri mjeseca, pa kada rok istekne – da se bori protiv njih, kao što je spomenuto u Kur’anu:

“Kada prođu sveti mjeseci…” (Et-Tewbe, 5)

Početak tih mjeseci se računa od desetoga dana mjeseca zu-l-hidždžeta, a završava se desetoga rebiu-l-ahira na dan kada je proglas izrečen. To nisu oni mjeseci koji se spominju u ajetu:

“A četiri su sveta.” (Et-Tewbe, 36)

oko kojih nije imao dogovor sa nevjernicima, jer oni ne slijede jedan za drugim.

Uzvišeni Allah mu je naredio da se bori protiv nevjernika nakon isteka ugovora. Onima sa kojima nije imao ugovor, ili je imao vremenski neograničen ugovor dao je rok od četiri mjeseca. Naređeno mu je da se pridržava sporazuma do ugovorenoga roka, pa su svi nevjernici prihvatili islam prije isteka toga roka.

Zimijama je naredio davanje džizje, tako da je sada bilo tri grupe nevjernika:

-oni koji su ratovali,

-oni koji su sklopili sporazum i

-nemuslimani pod zaštitom muslimana, zimije.

Oni koji su imali sporazum s muslimanima prešli su na islam, tako da su ostale dvije grupe nevjernika: oni koji su ratovali i zimije, pa se cijelo čovječanstvo podijelilo na tri dijela: muslimani, neutralni i oni koji su strahovali, ratovali.

Što se tiče postupanja sa munaficima, Poslaniku, sallalahu alejhi ve sellem, je naređeno da ih prihvati onakve kakvim se pokazuju, da se protiv njih bori dokazima i da ih se kloni. Obraćao im se grubim i teškim riječima i zabranio da im se klanja dženaza i posjećuju grobovi. Allah, dželle šanuhu, je obavijestio Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, da je svejedno bude li tražio oprost za njih ili ne, jer im Allah, dželle šanuhu, neće nikada oprostiti.

Autor: Ibn Kajjim el-Dževzije, rahimehullah

Izvor: ‘Opskrba za ahiret’, str. 251-253.

SHARE