POŽAR

634

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Šejh prebaci nogu preko noge, pritegnu svoj turban, okrenu se studentima koji su nestrpljivo sjedili oko njega i reče:

“Gdje smo stali u jučerašnjoj lekciji, sine?”

“Stali smo na mjestu gdje je pisac izjavio: ‘Džemat je onaj ko je na istini pa makar bio sam.’”

“Da, da. Također sam vam rekao da je naš džemat na istini, a onaj ko se razlikuje od nas izašao je iz džemata, uveo je bid'ate (novotarije u vjeri), krenuo je putem nevjernika, i…”


Odjednom se začu jako kucanje na vratima…

Šejh zaustavi svoj govor, okrenu se jednom od studenata, a ovaj ode da otvori vrata…

Pred vratima je stajao čovjek čupave glave i crnog lica. Glasno je uzvikivao:

“O, šejh… O, šejh… Gori Adilova kuća!”

Šejh se ne ustajući okrenu u pravcu glasa i reče:

“Kakve to veze ima sa mnom?”

“Željeli bismo da nam Vi i vaši studenti pomognete…“

“A da li želite da i popravimo ono što je oštećeno zbog Adilove nepažnje?“

“O, šejh, kuća je puna žena i djece!“

„Adil je uzrok tome. To je rezultat njegove nepažnje…“

Šejh dade znak studentu koji je otvorio vrata, a ovaj odmah zalupi vrata ispred čovjekovog nosa.

Kada je student sjeo, šejh nastavi sa svojom lekcijom rekavši:

“I neka znate, sinovi moji, da onaj ko govori protiv našeg džemata je u zabludi, zao je, i čini bid'ate.“

Jedan od studenata ga upita:

“Čak i ako pripada ehli sunnetu?”

“Zar je moguće da još niste razumjeli? Kako može onaj ko govori protiv našeg džemata biti pripadnik ehli sunneta? On je novotar. U stvari, on je gori od novotara jer obmanjuje ljude…”

Njegov govor je ponovo prekinut kucanjem koje je bilo glasnije od prethodnog…

Jedan od studenata otvori vrata na kojima se pojavi isti čovjek od prije:

“O, šejh…vatra je stigla do Salihove kuće!”

“Salih… Je li ti to misliš na onog novotara?“

“O, šejh… požurimo da spasimo one koji su u njegovoj kući, a onda ga možete posavjetovati.”

Šejh reče:

“Tog novotara je brzo stigla Allahova kazna.”

Šejh signalizira onome koji je otvorio vrata da ih zatvori, a onda nastavi rekavši:

“Pogledajte kako je Allah brzo kaznio tog zlog novotara jer je on od onih koji se kriju pod plaštom ehli sunneta. Međutim, Allah ga je razotkrio kada je počeo da govori o našem blagoslovljenom džematu. Allah mu je povećao kaznu, pa mu je kao rezultat toga izgorjela kuća!“

Jedan od šejhovih studenata reče:

“O, šejh… ja znam Saliha. Nisam primijetio da je učinio bilo kakvu novotariju!”

“To je zato što još nisi dobro upoznat sa naukom džerha i tebdi’a[1] (za objašnjenje pogleaj fusnotu na kraju teksta, op.PV.). To me je natjeralo da ti kažem da je onaj ko se krije iza sunneta mnogo opasniji od novotara koji otvoreno čini svoje novotarije. Ja sam toga čovjeka vidio mnogo puta u mesdžidu. Nikada se nije okrenuo prema meni niti me je pozdravio. On me izbjegava.”

“Je li to novotarija?”

“Da, da. Da je bio iz našeg blagoslovljenog džemata, on bi nas pozdravio!”

Šejh prekinu svoj govor po treći put jer su se vrata otvorila, a na njima se pojavi isti čovjek koji je dozivao u pomoć:

“O, šejh…vatra je došla do mesdžida!“

Šejh se okrenu prema njemu i reče:

“Pretpostavljao sam da će se to desiti jer se mesdžid nije zaštitio od novotara koji su klanjali u njemu. A ti si nas, čovječe, previše uznemiravao, zato nam više ne dolazi!”

“O, šejh…mesdžid!“

“Čak i ako je mesdžid… Uzrok svemu ovome je Adil. On je odgovoran za sve.”

Šejh dade signal onome ko je otvorio vrata da ih zatvori, pa nastavi:

“Pogledajte zlo koje čine novotari, la havle ve la kuvvete illa billah (nema snage niti moći osim sa Allahom). Čak ni mesdžid nije bio zaštićen (od njega).“

„O, šejh… zašto im ne pomognemo da ugase vatru u mesdžidu?”

Šejh pročisti svoje grlo i reče:

“Moj sine, oni koji vjeruju u gašenje vatre su mješovita skupina ljudi. Neki od njih su novotari, neki su griješnici, a naš džemat je slobodan od njih. A ako bi smo im pomogli, zadesilo bi nas neko zlo.“

Šejh se okrenu prema jednom od svojih studenata i reče:

“Čitaj, barakAllahu fik (neka je Allahov blagoslov nad tobom)!”

Upravo prije nego što poče čitati, glasna buka ih je uplašila, pa svi, uključujući i njihovog šejha, pohrliše na vrata…

Nisu ih otvorili niti su istrčali vani…

…sve dotle dok nisu ugledali zidove svoje kuće (mesdžida) kako se ruše ispred njihovih očiju…

A vatra se odatle širila u svim pravcima…

Napisao: šejh Nasir bin Hamad elFahd

Povezan članak: Sažetak zabluda medhalijevaca (modernih murdžija)


[1] Autor u ovom tekstu na sarkastičan način ismijava shvatanja sekte medhalija (neomurdžija), čija je najvažnija karakteristika preuveličano i ekstremno razumijevanje džerha i tebdi’a.

Džerh je nauka potcjenjivanja prenosilaca zbog nedostataka ili mahana u njihovoj povjerljivosti. Ovo je bilo praktikovano od strane učenjaka, da bi se znalo od koga hadis može biti prihvaćen, a od koga treba biti odbačen. Oni su ga također koristili i u kasnijim generacijama u smislu – od koga znanje može biti uzimano.
Tebdi’ je proglašavanje nekoga novotarom. Ovaj ekstremizam je najjasniji u njihovom lošem primenjivanju principa ”ko god novotara ne proglasi novotarom – onda je on sam novotar”. Tako su oni pogrešno primjenili ovaj princip, kao što su haridžijske grupe pogrešno primjenile ispravan princip ”ko god kafira ne proglasi kafirom – onda je on sam kafir”.
Početna tačka za prosječnog i tipičnog medhalijevca – laika ili učenjaka – je Sejjid Kutb. Ko god njega ne proglasi novotarom, onda je on sam novotar. Ko god ne proglasi novotarom onoga koji se ustegao od tebdi’ (proglašavanja novotarom) Sejjida Kutba, on je također novotar, itd., sve dok niko ne bude ostavljen na Zemlji, izuzev pripadnika ove frakcije.

Medahila (medhalije, medhalijevaci, rabijevci) ima svugdje po arapskom svijetu, a najviše u tzv. Saudijskoj Arabiji, Jordanu u zemljama Arapskog zaljeva, … Što se tiče naših krajeva, medahile imaju svoje sljedbenike u Albaniji, na Kosovu, Bosni (sljedbenici nekih bh. studenata i daija koji su u Medini potpali pod uticaj saudijskih šejhova medhalijevaca)…

Medhalijevci (pripadnici skupine o kojoj je ovdje riječ) su od manje ekstremnih murdžija po pitanju definicije kufra, imana i tekfira, pa oni najčešće uključuju djela u iman, ali samo kao uslov potpunosti (kompletnosti) imana. Tako je, po njima, onaj koji ne čini nikakva djela islama – ipak musliman, jedino je njegov iman nekompletan, jer nema djela. A ako čovjek učini djelo kufra, po njima ne postaje kafir, jer su djela samo uslov kompletnosti imana. Oni među njima, koji su najpravedniji i najbliži Istini, priznaju da postoje djela kufra koja, ako se počine, izvode počinioca iz vjere islama. Međutim, postavili su novotarski uslov za ovaj tekfir (proglašavanje počinioca djela kufra – kafirom). Ovaj uslov je – da počinilac djela kufra nije kafir sve dok ne ohalali to djelo kufra koje čini, pa makar ne postojao nijedan šerijatski ispravan preventivni faktor tekfira (tj., makar se ustanovilo da je počinilac tog djela znao da činjenje tog djela izvodi iz vjere, da nije na činjenje tog djela bio prisiljen, da nije imao nikakav te’wil (pogrešno tumačenje šeri’atskog teksta), da je te riječi (djelo) izgovorio (uradio) sa namjerom onoga što govori (nije mu se ’’omaklo’’), itd, op. PV.