Praktični primjeri ismijavanja sa vjerom – djela koje vodi u kufr

793
Islam art image

Obaveza svakog čovjeka je da veliča svoga Gospodara, ‘azze ve dželle, i da poštuje Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poštivanjem koje samo njemu dolikuje i da, također, poštuje vjeru koju je objavio i propisao Uzvišeni Allah.

Ismijavanje s Allahom, Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i vjerom poništava obavezno uvažavanje i veličanje istog, kao što smo prethodno pojasnili(u prethodnom djelu knjige, op. PV). Opet vidimo da je izrugivanje mnogo rašireno među ljudima danas. Neki od ljudi izgovaraju riječi koje u sebi sadrže ismijavanje i ne pridaju im nikakve pažnje. Oni nisu svjesni da zbog samo jedne riječi mogu počiniti nevjerstvo.

Neki od primjera ismijavanja i izrugivanja

Abdullah, sin Imama Ahmeda, rahimehullah, rekao je:

„Upitao sam oca o osobi koja kaže nekome: ‘O, sine tog i tog, i ti i onaj ko te stvorio’, pa je moj otac odgovorio: ‘Taj je čovjek otpadnik od islama!’ Upitao sam: ‘Zaslužuje li da mu se sabljom udari po vratu?’ ‘Da! Sabljom će mu se udariti po vratu !’ – odgovori.“[1]

Šejh Ali El-Kari, rahimehullah, rekao je:

„U djelu El-Muhit spominje se sljedeće: ako bi neko sjeo na uzvišeno mjesto, a drugi mu postavljali šerijatska pitanja, s ciljem izrugivanja, i radi toga se smijali; svi bi postali nevjernici zbog omalovažavanja šerijata.“ [2]

U djelu Ez-Zahirije spominju se sljedeći primjeri izrugivanja:

„Ako bi neko rekao za osobu da je manja od sure Kevser počinio bi nevjerstvo zato sto se tim činom izrugivao suri. Također, ako bi rekao onome koji bolesniku na samrti uči suru Ja-sin: ‘Stavljaš je kao zalogaje u usta mrtvaca’, počinio bi nevjerstvo zato što je omalovažio suru.“ [3]

Od savremenih primjera ismijavanja s islamskim vjerovanjem jeste članak koji je objavio časopis „El-Enba“[4], u kojem je prikazana slika skupine polugolih glumaca koji su zajedno, stiješnjeni, ušli u bure. Iznad slike je velikim slovima napisan naslov „Proživljeni u buretu!“, a ispod slilke komentar na kraju kojeg stoji: „Općenito, ovo je takmičenje divno i zabavno. Slično je Danu proživljenja.“ [5]

Sličan tome je slučaj koji se desio na jednom od univerziteta u regiji Perzijskog zaljeva. Dvije studentice, koje se pripisuju jednoj od demokratskih partija, obukle su hidžab, nikab i abaju i tako ušle u kafeteriju na Ekonomskom fakultetu. Počele su povišenim glasom razgovarati s nekoliko studenata, privlačeći pažnju drugima, a zatim su otkrile svoje potkoljenice i druge dijelove tijela. To odvratno djelo uradile su javno, pred svim studentima. Nakon toga su skinule hidžab u potpunosti i izašle pred muškarce u farmericama, bez imalo stida, želeći upotpuniti svoje ismijavanje s islamskim pokrivanjem. [6]

Jednom prilikom neki mi je čovjek spomenuo skupinu ljudi koji su se okupili radi objeda. Kad je jelo bilo stavljena na trpezu, prekinuli su s razgovorom i pozabavili se hranom. Tada je jedan od prisutnih, da nas Allah sačuva, rekao:

„…i pred Milostivim će se glasovi stišati i ti ćeš samo šapat čuti.“ [7]

Ovo je očito izrugivanje i ismijavanje. Glasovi će se stišati radi Milostivog, a ne radi hrane.

Primjer toga je i osoba koja je vidjela čovjeka s puštenom bradom i potkraćenim brkovima, pa mu je rekla: „Kad si već takav, zašto onda ne obriješ i obrve?“ Ovo je, da nas Allah sačuva, također izrugivanje.

Mnogi ljudi, kad vide nekoga da je potkratio odjeću(nogavice), pokazuju prema njemu rukom, izrugujući se. Drugi se ismijavaju s bradom ili hidžabom ili naređivanjem na dobro (da’vom) ili namazom ili hadždžom. Sta tek reći za one čiji govor jasno upućuje na izrugivanje i omalovažavanje, da nas Allah sačuva?

Musliman je obavezan biti na oprezu, dobro se paziti i kloniti se ovakvih i sličnih postupaka. Ujedno neka opominje i upozorava svoju braću po vjeri kako bi se i oni spasili.

Također neka se svako dobro pripazi sijela i skupova na kojima se dešavaju neki od vidova izrugivanja i ismijavanja s Allahom ili Poslanikom, sallallahu .alejhi ve sellem, a prethodno smo spomenuli kakav propis važi za onoga koji sjedi zajedno s takvima.

(Opasnost ismijavanja sa vjerom – Abdullah b Abdur-Rahman es-S’ad)

[1] Mesa’ilu Ahmed bi rivajeti Abdullah, str. 431.

[2] Vidi: El-istihzau bid-din, Ahmed El-Kureši, str. 492.

[3] Vidi: isto, str. 410.

[4] Medželletul-mudžteme’a, br. 496, str. 7; 3. 10. 1400. h. g.

[5] Vidi: El-istihzau bid-din, str. 322.

[6] Vidi: El-istihzau bid-din, str. 326-325, Medželletul-mudžteme’a, br. 618; 13. 7. 1403. h.g.

[7] Prijevod značenja, Ta-ha, 108.