“Sjećam se do treće granate. Prijašnje dvije su ubile mog starijeg brata i ranile neke ljude koji su krvarili. Treća granata ih je sve ubila” – priča dječak uzdišući teško. “Moj brat koji je jako puno krvario, umro je pred mojim očima. Moj drugi brat Ismail je takođe iskrvario do smrti. Moja majka i moj najmlađi brat … nema ih, otišli su … Četiri brata, moja majka, moj babo….Allah im oprostio i podario smiraj!”
Ahmed Samuni, koji je četiri dana stajao pored mrtvih tijela majke i njegove braće, svjedoči o, kako mnogi tvrde, užasnom masakru. Za ovog dječaka od 16 godina je teško da riječima opiše užas koji je preživio, ali po izrazu njegova lica se može zaključiti koliki je to bio užas.
“Sjećam se do treće granate. Prijašnje dvije su ubile mog starijeg brata i ranile neke ljude, koji su krvarili. Treća granata ih je sve ubila” – priča dječak uzdišući teško. “Moj brat koji je jako puno krvario, umro je pred mojim očima. Moj drugi brat Ismail je takođe iskrvario do smrti. Moja majka i moj najmlađi brat … nema ih, otišli su … Četiri brata, moja majka, moj babo….Allah im oprostio i podario smiraj!”
Sedmog januara, medicinski radnici su konačno uspjeli da u bolnicu dovezu mrtve i ranjene koji su 4 dana bili zatvoreni u kući u blizini Zejtune. Prema izjavama preživjelih, djelimično surađujući sa Međunarodnim crvenim krstom i sa UN, izraelski vojnici su opkolili kuće, a zatim sve stanovnike tih kuća smjestili u jednu. Slijedećeg dana su granate, ispaljene od strane izraelskih vojnika, padale svuda okolo. Svjedoci kažu da je najmanje 30 članova Samuni familije ubijeno.
“Nas su stavili u kola hitne pomoći, ali u kući je još uvijek bilo ljudi, mrtvih i ranjenih” – kaže Ahmed.
“Krvarili smo 4 dana; bili smo gladni; sjećam se da sam svom bratu Isaku dao da jede paradajz, prije nego je umro.”
Al Džeira je potražila vozača ambulantnih kola koji je spasio Ahmeda. Ekipi Crvenog krsta je bio onemogućen pristup u taj dio četiri dana od dana kada su izraleski vojnici gađali kuću.
“Tog dana kad smo konačno dobili dozvolu, izraelski vojnici su nam rekli da ostavimo vozilo 2 km od kuće” – kaže bolničar Muhammed el Helbi – “Pa smo pješačili i svud okolo smo mogli vidjeti buldožere. Na krovovima kuća pored kojih smo prolazili su stajali izraelski vojnici. Ušli smo unutra i čuli vrisak iz jedne sobe. U sobi je bilo 15 ljudi, dva mrtva tijela, ostali su sjedili okolo. To je bila samo jedna soba.“
Šestogodišnji Abdullah je takođe bio zatvoren u kući zajedno sa Ahmedom, okružen mrtvim tijelima rođaka i amidža. Preplašen i izbezumljen jedva je uspjevao da govori. Kaže da su imali samo paradajz da jedu. Kad smo ga pitali šta je sa njegovom porodicom, rekao je, svi su bili tu, ispred mene, mrtvi. Sve što je mogao da uradi je da ih samo posmatra.
Abdullahov otac je uspio da pobjegne prvog dana okruženja kuće, i četiri dana je mislio da je njegov sin mrtav.
“Nisam znao šta da radim, i još uvijek ne znam …pogledajte ga… toliko je bolestan i svi su užasno preplašeni…” – kaže Abdullahov otac.
“Cjelo vrijeme samo plače. Rame mu je povrjeđeno i inficirano, a on ne može da podnese miris rane, pa plače kad god pogleda i pomiriše ranu. I njegova noga… pogledajte. Htio bih da ga odvedem iz Gaze na liječenje i želio bih da se mogu vratiti u kuću da pokupim tjela moje porodice i sahranim ih.”
Al Džezira je pokušala da dođe do kuće u Zejtuni, ali je bilo previše opasno. Najbliže što iko može prići je na oko 1 km od kuće. I novinari i bolničari moraju dobiti dozvolu od izraelskih vojnika da bi ušli u tu oblast.
Zejtuna je samo jedno od područja u kojem se nalaze israelske pješadijske trupe. Crveni krst kaže da ima još puno kuća u drugim oblastima u kojima ima mrtvih i ranjenih. Bolničar Read el Heiki, koji je učestvovao u spašavanju, kaže da se u okolini mogao osjetiti miris mrtvih tjela i krvi. “Vidjeli smo mrtva tjela kako leže po ulicama, najmanje 9 tijela” – izjavio je za Al Džeziru.
“Ušli smo samo u 5 kuća, i siguran sam da ima još kuća i po drugim oblastima u kojima ima mrtvih. Ali, izraelski vojnici nam ne dozvoljavaju da idemo dalje.”
UN kaže da je, prema priči o onom što se desilo porodici Samuni, počinjeno mnogo ratnih zločina. Međutim, Mark Regev, glasnogovornik Vlade Izraela, poriče da su njihovi vojnici premjestili porodice u jednu kuću, i kaže da je ta priča samo Hamasova propaganda. “Upozoravam vas da budete pažljivi, jer znamo kakav je režim Hamasa i da ovakvim pričama žele širiti svoju propagandu” – rekao je Regev. “Mi nemamo potvrde o ovom događaju, nismo upoznati s tim.”
Humanitarne organizacije su zatražile da pokrenu istragu, ali dok se procedura oko toga odvija, Izrael zabranjuje pristup djelovima koji su još gore pogođeni ratom.
Bojimo se da su Abdullahova i Ahmedova priča samo početak onog što su Izraelićani uradili i što rade stanovnicima Gaze.
Izvor: Al Džezira i agencije
Prevod: El wela wel bera
Evo još nekoliko fotografija ubijenih članova familije Samuni:
Moguće povezani članci:
Tužna priča starice koja je preživjela masakr u Banijasu: Moja kćerka mi je govorila o Džennetu dok je umirala
Takva je darežljivost tvoga Gospodara: Dirljiva priča o mladiću koji je uhapšen u džamiji u koju se vratio nakon 12 godina provedenih u tamnici
Sirija: Alevije počinile još jedan masakr u Damasku (VIDEO)
Priča američkog konvertita: Odrasla sam misleći da je religija besmislena