Priče iz Sirije: Svjetlo iz Homsa

Prošle noći smo iskušani nestankom električne energije dok su dvije (medicinske) operacije trajale. Neki od medicinskih volontera su zavrištali u mraku tražeći da se upali svjetlo. Mudžahidi koji su čuvali bolnicu su otrčali da pokušaju upaliti generator.

Ali na nesreću, generatori su ostali bez goriva. U međuvremenu doktor iz Norveške je vidio osvjetljeno područje u neposrednoj daljini. I onda je doktor naredio da se operacijski krevet i oprema za hitne slučajeve odnesu tamo. Niko nije znao odakle svijetlo dolazi.

Od starca, koji je bio slijep, koji je učio Kur’an dok je gledao svog rođaka čije su noge bile amputirane, područje je tako svijetlilo kao što osvjetli pun mjesec, uprkos odsutnosti svjetla sa njegove lijeve i desne strane koje su bile u potpunoj tami.

Svjetlost je mogla obuhvatiti dva operacijska stola i dovoljno prostora za medicinsko osoblje koje je bilo tu. Slijepac je bio iz Homsa. U jednom danu je mogao proučiti cijeli Kur’an. Svaki dan je učio cijeli Kur’an. SubhanAllah.

Još čudnije je bilo kada smo zatrebali električnu energiju za mašine koje su trebale struju nakon operacije. Jedan od prekidača je izgledao kao da je upaljen. Jedna od medicinskih sestara, koja je bila sa Maldiva koja je (u trenutku) zaboravila da nema struje odmah je spojila utikač i upalila prekidač.

Ali Allahovom voljom oprema je proradila. Sve dok operacija nije završena, bili smo zbunjeni. Tek poslije operacije smo se počeli čuditi, kako je oprema mogla raditi i kako je područje moglo tako svijetliti.

Premnogo neobičnih stvari se desilo ovdje. Ovo je možda razlog zašto doktori koji su ostali ovdje, nisu htijeli da napuste ovo mjesto, iako su imali udoban život u svojim domovinama. Kao što je mudžahid iz Bosne rekao: “Kao da se džennetski vrtovi već mogu vidjeti ovde”.

Kada sam prvi puta došao ovdje, Homs je bio već užasno uništen, ali osjećaj ugodnosti je ušao u dušu, tako prelijepo.

Prošle noći, bila je jedna djevojčica, njeno ime je Sumeja. Ona je sedam godina stara. Upitala je jednu volonterku, “zašto plačeš?” Volonterka joj je rekla zbog toga što je tužna jer ona nema više roditelja. Sumeja je ogovorila: “Griješiš. Allah zna da su moj otac i moja majka još živi, oni su sretni i počašćeni.”

Dragi prijatelji, Allah želi da pokaže da je Kur’an svjetlo. Čak i na ovom svijetu Allah je to pokazao, a da ne spominjem budući svijet.

Autor: Dr. Razmin Gazali – Doktor koji volontira u Siriji

Izvor: Prisoner of Joy

Priprema: Put vjernika

SHARE