Primjeri žena mudžahida današnjice

658

I kada je zakazani sastanak sa njenim Gospodarom došao, klanjala je obavezni namaz, proučila nešto iz Kur'ana, oprostila se od roditelja i rodbine i sjela u kamion napunjen eksplozivom a zatim ga zabila u neprijateljsku bazu, raznijela je u komadiće i srela se sa svojim Gospodarom kao šehida.


Možda ćeš, draga sestro u Islamu, kada čuješ ove riječi pomisliti da su one produkt mašte i bajke drevnih naroda. Ali, kada shvatiš da među ženama današnjice postoje primjeri žena iz prošlosti, onda ćeš povjerovati da su priče o ženama prethodnicama istinite.

Među primjerima žena mudžahida današnjice je šahida (inšaAllah):

Hava Barajev

Bila je mlada, tačnije u cvatu svoje mladosti. Njena bol se povećala onog dana kada su nevjernici okupirali njenu zemlju i potlačili njen narod. Nastojala je na sve moguće načine da pomogne mudžahide u borbi protiv nevjernika. Nakon što je čula propis o dozvoljenosti šehidskih operacija, shvatila je da je to bio način na koji će ona pomoći mudžahide. Spremala se   i težila ka ovakvoj jednoj operaciji.

Njen rođak sa očeve strane, koji je bio jedan od mudžahida na frontu, bio je sebeb (uzrok) da Hava ostvari tu želju. Podsticala je svoga rođaka da pripremi jednu šehidsku operaciju gdje bi ona mogla žrtvovati svoj život i poniziti nevjernike.

Poslije Havinog pritiska, njen rođak je obezbijedio kamion pun eksploziva i pripremio Havu za taj zadatak. I kada je zakazani sastanak sa njenim Gospodarom došao, klanjala je obavezni namaz, proučila nešto iz Kur'ana, oprostila se od roditelja i rodbine i sjela u kamion napunjen eksplozivom a zatim ga zabila ga u neprijateljsku bazu, raznijela je u komadiće i srela se sa svojim Gospodarom kao šehida. Mi je smatramo šehidom a Allah je najbolje poznaje.

Također, jedan od primjera žena ovog vremena koje žude za pobjedom vjere islama i rade na tome je:

Umm Umar el-Makkijah

Starica koja je dala zakletvu Allahu, subhanehu we te'ala, da će pomoći afganistanski džihad sa čime god bude mogla, što  je i uradila poslavši svoga sina u njega. Ostala je u Mekki, bodreći druge žene slične njoj, radeći za džihad do te mjere da je čak i hranu koju bi spremala slala na linije fronta u Afganistan. Jednog dana je bila pozvana da posjeti Afganistan kako bi se srela i upoznala za ženama kao i sa ensarijama (pomagačima) mudžahida. Po njenom dolasku, insistirala je da ode na prvu liniju fronta. Mudžahidi su je odvraćali od toga jer je to bilo veoma opasno, ali uzalud, ova majka je dala zakletvu Allahu da će iz svoga oružja pucati na neprijatelje.

Braća su udovoljila njenom zahtjevu; Umm Ammar je sa svojim sinom sjela u vojni kamion i otišla na prvu liniju fronta kako bi se u ime Allaha suočila sa neprijateljem i pucala na njega iz svog oružja.

Njena želja se ispunila – ustala je i iz minobacača ispalila raketu u pravcu neprijateljskih linija. Čekala je sve dok na njenu raketu nije uzvraćeno, što je bila potvrda da je njen pogodak u neprijteljske redove bio uspješan, hvala Allahu.

Hladnoća u prsima je otišla i njen osjećaj osvete je popustio, a njena nagrada je čeka kod Allaha, inšaAllah.

Sljedeći primjer dosta je sličan primjeru Esme i Umm Sa'd kao i primjeru drugih a radi se o:

Umm Surakah

Ona je lično odvela svoga sina u afganistanski džihad. Kada je njen sin šehidio (poginuo), braća nisu znala kako da je obavijeste o njegovoj pogibiji, pa su zamolili šejha Abdullaha Azzama, rahmetullahi alejhi, da to uradi, kako bi to olakšalo njenu tugu i bol. Šejh je nazvao i prenio radosnu vijest, tješivši ovu majku i podstičući je na strpljenje. Ove riječi su njoj bile bespotrebne i evo šta je odgovorila šejhu: “Hvala Allahu za Surakinu smrt, za jednu sedmicu ću poslati njegovog brata da udopuni njegovo mjesto, inšaAllah!”

Ovakvo ponašanje nas podsjeća na ponašanje naših časnih predhodnika.

Još jedan od primjera sličnih primjeru Safije, radijAllahu anha, je:

Umm Gandafar

Ovo je bila žena koja nije znala ni čitati ni pisati. Jednom je prisustovala jednom skupu na kome je jedna žena pričala o vrlinama džihada, o vrlinama šehadeta (pogibije na Allahovom putu), o deredžama šehida, i o tome kako će on činiti šefa'at (zauzimati se)  na Sudnjem danu za svoje roditelje (da uđu u Džennet).

Umm Gandafar je ovo čula i to joj se urezalo duboko u srce i misli. Otišla je kući i pozvala njenog jedinog sina. Ponudila mu je da ide u džihad u Afganistan, da se bori i preseli kao šehid kako bi se na Sudnjem danu mogao zauzimati za svoje roditelje. Osjetila je da njen sin odbija njenu ponudu pa je ustala i počela da ga udara govoreći: “U džihad ima da ideš, ko će se zauzimati za mene na Sudnjem danu?” Gafandar je odgovorio: “Ništa mi drugo nije preostalo nego da se spremim, pa sam otišao da kažem majci lijepu vijest.” Upitala me je: “Koliko misliš ostati?” “Od četiri do šest mjeseci,” odgovorio sam, na što me je moja majka ponovo počela udarati. “Zar samo četiri do šest mjeseci za Allaha? Ostani dokle god ti Allah Uzvišeni ne podari jedno od dvoga: šehadet ili pobjedu.”

Eto cijenjena sestro, kako ima primjernih žena u našem vremenu. Šta bi bilo kada bi sve žene muslimanke bile ovakve? Misliš li da bi tada neprijatelj preuzeo vlast nad našim zemljama, našim ženama i našom djecom?

Iz knjige: “Žena u džihadu” od šejha i šehida Jusufa ibn Saliha el-Ujejrija, rahmetullahi alejh.
Prevod za www.putvjernika.com: Emetullah

SHARE