Primjeri istinskog vjerovanja u naređivanju dobra i odvraćanju od zla


1. Sufjan es-Sevri i Ebu Dža’fer el-Mensur

Es-Sevri kaže: “Na Mini sam uveden kod Ebu Dža’fera i rekao mu:

– Boj se Allaha! Dospio si na ovaj položaj i postao to što jesi zahvaljujući sabljama muhadžira i ensarija, a njihova djeca od gladi umiru. Omer1 je išao na hadž i nije potrošio više od petnaest dinara i pod drvetom je spavao.

– Ti želiš da budem jednak tebi?

– Nemoj biti kao ja, ali budi ispod onog na čemu si sada a iznad onoga na čemu sam ja.

– Izlazi!”2

Ovo je primjer istinskog vjerovanja jednog od muslimanskih autoriteta (imama) iz vremena tabiina, primjera prvaka među poznavaocima hadisa, vođe vjernika (mu’mina) i imana pobožnih – Sufjana b. Seida es-Sevrija. Ima li iko da je dostojniji takvih primjera od ovih vrijednih velikana? Sufjan es-Sevri je bio jedan od najžešćih pobornika neodlaženja kod vladara, i jedan od njihovih najoštrijih kritičara.

Dža’afer el-Mensur je za vrijeme obavljanja tavafa3 oko Kabe sreo Sufjana es-Sevrija, koji ga tada nije poznavao. Dža’fer ga udari po ramenima govoreći mu:

– Poznaješ li me?

– Ne, ali si me zgrabio onako kako to rade silnici!

Na te riječi mu Džaferov čuvar reče: “Ovo je vladar vjernika (halifa)”.

Dža’fer mu reče:

– Šta te sprječava da nam dođeš?

– Allah nam je to zabranio riječima:

وَلَا تَرۡكَنُوٓاْ إِلَى ٱلَّذِينَ ظَلَمُواْ فَتَمَسَّكُمُ ٱلنَّارُ

“I ne približavajte se onima koji nepravedno postupaju pa da vas vatra prži.” (Hud, 113)

Jednog dana je otišao El-Mehdiju i žestoko ga kritizirao. El-Mehdijev ministar mu reče: “Pretjerao si, zar se sa vladarom vjernika tako razgovara?” Sufjan mu reče: “Šuti, Faraona je Hamam upropastio!”

Nakon što je Sufjan otišao od vladara, Ebu-Ubejdullah reče: “Vladaru vjernika, dozvoli mi da ga pogubim!?” “Šuti”, reče mu, “na zemlji osim njega nije ostao niko koga bi se postidio.”

Prvi muslimani su govorili: “Ljudi će te voljeti onoliko koliko ti voliš Allaha, poštovat će te onoliko koliko se ti bojiš Allaha, posvetit će pažnju izvršavanju tvojih potreba i poslova onoliko koliko se ti posvetiš Allahu.”

2. Šejhul-islam Ibn Tejmijje i tatarski kralj Kāzān

Ibn Kesir kaže: “Priča se o hrabrosti šejhul-islama Ibn Tejmijje kada je rekao Kāzānovom prevodiocu da mu prevede sljedeće: ‘Tvrdiš da si musliman, pored sebe imaš mujezina, kadiju i imama, a i šejha – kako čujem – pa si nas opet napao i okupirao našu zemlju. Zasšto? Tvoj otac i djed Hulago su bili nemuslimani, pa nisu okupirali muslimanske zemlje, nego su se borili protiv našeg naroda. Ti si se s nama dogovorio, pa si nas prevario, rekao, pa nam slagao.”

Ibn Kesir kaže: “Bilo je vrlo žustrih polemika izmešu Kāzāna, Kutlšaha i Polaja u kojima je Ibn Tejmijje bojeći se jedino Allaha, dželle šanuhu, hrabro branio istinu.”

Ibn Kesir kaže: “Ljudi ga pozvaše za sofru, za kojom su svi, osim Ibn Tejmije, jeli Upitaše ga:

– Zar nećeš sa nama?

– Kako ću jesti sa vama kad je sva hrana od ovaca koje ste pokrali ljudima i ispekli na drvima koje ste posjekli od ljudi?

Nakon toga, Kāzān zatraži od njega da prouči dovu, u kojoj on zamoli s riječima: ‘Gospodaru naš, ukoliko je ovaj Tvoj rob dostojan hvale i ako se bori da Tvoja riječ bude gornja i da vjera pripada samo Allahu – pomozi ga i učini da vlada zemljom i ljudima. Ali ako on to čini zbog vlastitog ugleda i slave, žudeći za dunjalukom i da njegova riječ bude gornja, a da islam i njegovi sljedbenici budu poniženi – ponizi ga, uzdrmaj ga, uništi ga i trag mu zatari!’

Kāzān je podignutih ruku aminovao na ovu dovu. Mi smo kupili svoju odjeću da je krv ne upršće, ako naredi da ga pogube. Nakon što smo izašli od kralja Kāzāna, vrhoni kadija Nedžmuddin Sasri i drugi mu rekoše:

– Umalo da nas upropastiš! I sebe, kada ne upropasti! Tako nam Allaha, mi ti dalje nećemo biti u društvu.

– I ja, također, tako mi Allaha, više neću biti u vašem društvu.

Jedan dio nas nastavi put sa njim prema Damasku, a drugi su zaostali uz ličnu svitu i prijatelje Sasrijeve. Ovaj događaj se brzo pročuo među Kāzānovim vojskovođama, te oni požuriše za njim (Ibn Tejmijjom op.PV.), gledajući u njega i tražeći bereket njegove dove. Tako mi Allaha, bio sam očevidac kada je stigao u Damask u pratnji tri stotine konjanika. A oni što su odbili da budu u društvu sa njim, njih je grupa Tatara presrela i sve ih pobila.”4

Iz knjige: Primjeri istinskog vjerovanja

Autor: Dr. Ahmed Ferid

Fusnote:

1 Halifa Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, emirul-mu’minin (vođa pravovjernih)

2 Ibn Ebi Hatim, Mukaddimetul džerhi vet-ta’dili (1/106)

3 Tavaf – islamski obred kružnog obilaska oko Kabe

4 El-bidaje ven-nihaje (14/89)