Pritvrđeni sunneti u propisima novorođenčeta

230
islamske teme vrata

Pitanje: Koji je stepen vjerodostojnosti hadisa o učenju ezana na uho novorođenčeta, do nas je doprla vijest da ga vi smatrate slabim? I koji su to pritvrđeni sunneti kada su u pitanju propisi koji se vežu za novorođenče?

Odgovor: Hadis koji se prenosi o učenju ezana na uho novorođenog djeteta nije pritvrđen (tj, vjerodostojan).

Prenosi ga Ebu Davud u svom sunenu pod brojem (5105), i Tirmizi (1514) putem Asima ibn Ubejdullaha ibn Ebi Rafi’a, od svoga oca da je rekao: “Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je proučio ezan koji se uči za namaz, na uho Hasana ibn Alija, kada ga je Fatima rodila”.

Rekao je Ebu Isa: “Ovaj hadis je hasen-sahih, ali ovo je problematično, zato što se Asim od Ubejdullaha izdvojio sa prenošenjem ovog hadisa, a većina poznavaoca hadisa je stava da je on slab prenosilac.

Rekao je Ibn Ujejne: “Šejhovi su se čuvali (pazili,bojali) hadisa koji prenosi Asim ibn Ubejdullah”.

Rekao je Ali ibn el-Medini: Čuo sam Abdu-Rahmana ibn el-Mehdija da sa žestinom negira hadis Asima ibn Ubejdullaha.

Rekao je Ebu Hatim: “On je munkerul-hadis1, i njegovi hadisi su ispreturani, i nema hadisa kojeg on prenosi a da se može na njega osloniti”.

Rekao je en-Nesai: “Nije nam poznato da Malik prenosi hadis od slabog prenosilaca, koji je poznat po svojoj slabosti osim od Asima ibn Ubejdullaha, Malik je od njega preneo jedan hadis”.

Stoga Tirmizijeva ocjena ovog hadisa vjerodostojnim je njegov idžtihad, sa kojim se niko od učenjaka nije složio, zato što imami ove discipline i ove nauke, koji su se brinuli od detaljnoj spoznaji prenosilaca i lanaca hadisa, prigovarali su Asimu i nisu smatrali vjerodostojnim ono što on prenosi.

Sličan ovom hadisu se prenosi i hadis od Ibn Abbasa, prenosi ga Bejheki u “Šuabu-iman” (ogranci imana) (6/390) putem Hasen ibn Amra ibn Sejfa, od Kasima ibn Mutajiba, od Mensura ibn Safijje, od Ebi Ma’beda, od ibn Abbasa: “Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ezan na uho Hasena ibn Alija na dan kada se rodio, pa je ezan proučio u njegovo desno uho a ikamet u lijevo uho”.

Ovaj lanac prenosilaca je veće i jače slabosti od prethodnog, a Hasena ibn Amra imam Buharija smatra lašcem, dok je Hakim ebu Ahmed rekao da se njegov hadis treba ostaviti.

U ovom poglavlju ne prenosi se ništa vjerodostojno, pa shodno tome, učenje ezana u uho novorođenčeta nije pohvalno.

A šerijatski propisi od vadžiba, menduba2, harama, mekruha se ne grade osim na vjerodostojnim dokazima i pritvrđenim hadisima.

Onaj koji je postavio pitanje je tražio pojašnjenje pritvđenih sunneta koji se vežu za propise novorođenčeta koji se praktikuju sedmog dana nakon njegovog rađenja.

Najvjerodostojnije što se prenosi o ovome je akika i brijanje glave. Vjerodostojno se prenosi od Semure da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Svako djete je zalog svoje akike, koja se za njega kolje sedmog dana po njegovom rođenju i brija se njegova glava i nadjeva mu se ime”, prenosi ga Ahmed i sakupljači (autori) sunena putem Katadea, on od Hasena el-Basrija, i od Semure, a lanac mu je vjerodostojan. Hasen je ovaj hadis čuo od Semure.

Rekao je Buhari u svom Sahihu (Knjiga o akiki), poglavlje: Otklanjanje ezijeta sa djeteta u akiki. Pričao mi je Abdullah ibn ebi Esved, pričao nam je Kurejš ibn Enes, od Habiba el-Šehida da je rekao: naredio mi je ibn Sirin da pitam Hasena od koga je čuo hadis o akiki? Pa sam ga pitao, te je odgovorio: od Semure ibn Džunduba”.

Većina učenjaka je stava da se za muško djete kolju dvije ovce, a za žensko jedna.

Spomenuo je Jusuf ibn Mahek da su oni ušli kod Hafse bint Abdir-Rahman te su je upitali o akiki, pa ih je obavijestila da je nju Aiša obavijestila da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da za muško djete treba zaklati dvije ispravne ovce, a za žensko jednu. Bilježi ga Tirmizi (1513) i kaže da je hasen-sahih.

Većina učenjaka je stava da se akika kolje sedmi dan po rođenju, a ako tad nije u mogućnosti da zakolje onda četrnaesti dan, a ako ni tada nemogne onda dvadeset prvi dan.

O ovome (klanju akike na 14. i 21. dan, op.PV) je došla predaja Aiše, radijellahu anha, koju bilježi Hakim u “Mustedreku” (4/238) a njegova vjerodostojnost je diskutabilna. Rekao je imam el-Badži u svom djelu “el-Munteka (3/101) preneo je Ibn Habib od ibn Vehba a on od Malika da je rekao: onaj ko ne zakolje akiku za svoje dijete sedmi dan po rođenju, neka zakolje u drugoj sedmici, a ako i to ne učini neka zakolje u trećoj, ako pak i tada ne uradi, prošlo je vrokeme akike.

Također, i Ibn Habib prenosi od Malika da se akika ne može zaklati mimo sedmog dana. Ovo je ispravnije od prethodnog mišljenja3, zato što je akika vezana za sedmi dan, i nije ispravno niti prije uraditi niti kasnije. Ovo se može uporediti sa pritvrđenim namaskim sunetima, pa ako im prođe vrijeme iz opravdanog razloga propisano je njihovo naklanjavanje, ali ako se izostave iz nemarnosti sve dok ne prođe njihovo vrijeme onda ih nije propisano klanjati.

I zato, govor o klanju akike prije sedmog dana je kao govor o njenom odgađanju, a ako se desi da dijete preseli prije sedmog dana, za njega se ne kolje akika. A Allah najbolje zna.

Autor: Sulejman Ibn Nasir el-‘Ulvan
Izvor: www.ilmway.com/site/maqdis/MS_19530.html
Prijevod: Put vjernika

Slab i odbačen hadis (prenosilac hadisa)

2 Op.“mendub“ je ono što Zakonodavac traži da se čini, blažom, nekategoričkom naredbom, za čije se praktikovanje nagrađuje a za neizvršavanje ne kažnjava.

3 Op. Ovo je stvar prema kojoj se mnoga braća danas olahko odnose, pa ne kolju akike za svoje sinove i kćerke sedmi dan po rođenju, nego ovo odgađaju bez valjanog šerijatskog razloga te kolju mjesec, dva, pa i više, nakon rođenja djeteta, a iz govora šejha Sulejmana vidimo da je ovo neispravna stvar. Pa ako s akikom ne smijemo požurivati (tj, zaklati prije sedmog dana), isto tako je ne možemo odgađati nakon sedmog dana, a Allah najbolje zna.