Proglas Fronta Fethu Šam (Nusra) i opsežna analiza međupobunjeničkih sukoba u Siriji

1333
Borac pobunjeničke FSA skupine.
Foto ilustracija

Kako su izvijestili aktivisti i sirijski mediji u utorak, 23. januara 2017. godine sirijska džihadska skupina Front Fethu Šam (Džebhetun-nusra) pokrenula je opsežne operacije zauzimanja vojnih baza nekoliko pobunjeničkih skupina u provincijama Halep i Idlib. Situacija se iz dana u dan pogoršavala, a mediji su plasirali vijesti od kojih su mnoge bile lažne ili iskrivljene. Povodom pomenutih događaja oglasio se front Fethu Šam, ali su zvanični nalozi Fronta na socijalnim medijima ugašeni, što je otežalo muslimanima kreiranje realne slike o događajima.

Kako bi čitaocima približli događaje koji su se zadnjih dana dešavali u Siriji, i kako bi situaciju učinili što je moguće jasnijom, donosimo vam prijevod proglasa Fronta Fethu Šam uz komentar poznate sirijske publikacije Al-Maqalaat.

Nadalje je tekst proglasa ukomponovan u komentar dešavanja od Maqalaata publikacije. Tekst proglasa je istaknut podebljanim fontom, ostatak je komentar Al-Maqalaata, dok su naša objašnjenja data unutar zagrada.

*****

Svi su pročitali ili čuli o sukobu između Džebhetu Fethu Šaam (Džebhetun-nusra, DžFŠ) i prvenstveno Džejšul Mudžahidin, uz još nekoliko drugih grupa. Pokušaćemo istražiti ovu stvar u nekim detaljima vraćajući se na proglas objavljen od strane Džebhetu Feth Šaam (DžFŠ) po pitanju ovih događaja. Pogledamo li proglas DžFŠ možemo zaključiti da sveukupna poruka, slagali se mi ili ne, jeste njihova želja da zaštite pravac sirijske revolucije. Oni (DžFŠ) očito ne žude za moći i autoritetom i ne teže da izbrišu druge skupine. (Proglas DžFŠ) uglavnom dotiče političke pregovore koji traže predaju sirijske opozicije, i naglašava pad Halepa, scenarija koji se ne smije ponoviti.

Nakon pada Halepa svi pogledi su upereni na Idlib, tako da u stvari nije čudno da je DžFŠ poduzeo preventivne mjere kako bi ojačali slabe tačke koje bi mogle biti probijene. Pogledajamo izjavu DžFŠ po pitanju ovog sukoba. Izjava započinje sa:

“Poznato je svakome ko prati dešavanja i skrivene stvari da blagoslovljena sirijska revolucija prolazi kroz opasnu nizbrdicu koja prijeti njenom putu ka ostvarenju njenih ciljeva, a to je rušenje sirijskog režima i njegovih saveznika! Danas se vode jasni i očiti projekti pomirenja i primirja, i kuju se zavjere i planovi da se revolucija okrene ka pomirenju sa zločinačkim režimom i da mu se preda država nakon svega što je žrtvovano proteklih 6 godina! Na drugoj strani, iz Halepa smo dobili okrutnu pouku, ona nas mora opametiti i ne smijemo dozvoliti da se tako nešto ponovi. Neke skupine su se godinama sustezale od pružanja pomoći Halepu, njihovo učestvovanje u toj bici je bilo slabo naspram veličine i broja tih skupina na papiru. A linije njihovog ribata (fronta) su bile katastrofalne (prazne)!”

Jedna stvar koja je očita o kampanji jeste da je DžFŠ veoma kontrolirana i balansirana, gledajući na količinu žrtava. Očito je da nisu pokrenuli svoju kampanju zbog moći, nisu prisilili Džejšul Mudžahidin da se pridruže njima i izjavili su da nemaju namjeru da se bore, ubijaju ili zbrišu Džejšul Mudžahidin. Ovo objašnjava zašto nisu pokrenuli otvoreni napad protiv njih s teškim naoružanjem i šehidskim akcijama, za razliku od napada IDIŠa protiv skupina gdje su čak koristili kiselinu kako bi im spalili lica u Dejr Zuru i kemijskim bombardovanjem Marea, uz dodatak bezobzirnih samoubilačkih napada i krvavih obezglavljivanja. Ovaj napad ni na koji način nije usporediv.

Kada odlučite da se suprotstavite neredu morate odvagati koristi i štete tog suprotstavljanja, jer suprotstavljanje ne smije voditi većem neredu od onog kojem se pokušavaš suprotstaviti. I mora postojati balans mudrosti između mekoće i oštrine. Vidjeli smo kako IDIŠ nije uspio u ovome, ali su i druge skupine podbacile također. Džebhetu Fethu Šaam je ustvari grupa koja je bila i jest uspješna u vaganju između štete i koristi, i između oštrine i mekoće u suprotstavljanju neredu.

DžFŠ je mogla biti mnogo oštrija u svome napadu da su to htjeli, oni očito nisu izvukli sve iz svoga arsenala protiv svojih protivnika. Bila je to balansirana kampanja neutralizacije slična kampanjama protiv pokreta Hazm, Sirijskog Revolucijarnog Fronta, Divizije 30, Vojske revolucionara i Novih sirijskih snaga. DžFŠ balansira izmešu mekoće i oštrine i zna veoma dobro kada koristiti odgovarajuću količinu mekoće i oštrine. Ovo je zbog toga što shvaćaju i pojašnjavaju da imaju posla da različitim ljudima, oni su muslimani pomješani s pokvarenim ljudima i licemjerima, dok su neki od njih murtedi. Oni ih ne mogu tretirati kao jedno tijelo, zbog toga moraju biti pažljivi i balansirajući u ophođenju s njima.

Uzimajući u obzir vrijeme kada je vođena kampanja postaje jasno da je kampanja koordinirana s trenutnim pregovorima u Astani. Zbog ovih pregovora, uz dodatak neaktivnih frontova protiv režima, jeste da vojnici Džejšul Mudžahidin nisu bili voljni braniti svoje baze svojim životima, uveliko su se predali nakon gubitka povjerenja u svoju grupu i njeno vodstvo. DžFŠ je neutralizirao nekoliko baza u zapadnom Halepu i sjevernom Idlibu bez kapi prolivene krvi. Svjedočili smo nekoliko prebjega u Džejšul Mudžahidin i zamjenik je čak rasformirao grupu; dok je generalni vođa Ebu Bekr ovo negirao, njegov zamjenik je odgovorio da on ne bi trebao ništa negirati dok boravi u Turskoj i Saudijskoj Arabiji. Ovo sramotno razotkrivanje pokazuje da je vođa ove skupine više okupiran stranim silama i njihovim interesima umjesto sirijskom revolucijom i svojim vojnicima.

Još jedna stvar koju primjećujemo jeste da je nekoliko velikih skupina ostalo neutralno u ovom sukobu, nisu zauzeli nijednu stranu. Ovo nam govori nešto veoma važno, govori nam da nemamo posla sa jasnim napadom tlačenja od strane DžFŠ, za razliku od obmanjujuće slike predstavljene u medijima. Ako je DžFŠ bio očiti zulumćar a Džejšul Mudžahidin očiti mazlum, onda grupacije ne bi objavile svoj neutralni stav. Ne, oni bi stali uz potlačenog protiv tlačitelja, kao u slučaju IDIŠ-a. Čak je i preneseno da je nekoliko elemenata unutar drugih frakcija podržalo kampanju. Ovo ne bi bio prvi put da su skupine podržale kampanju DžFŠ u čišćenju arene nereda, jer su ranije podržali slične kampanje Džebhetu Nusre. Mnoge skupine su bile uključene kada se Džebhetu Nusra suprotstavila pokvarenim skupinama u prošlosti, i skoro svi su bili uključeni kada se Džebhetu Nusra suprotstavila zabludjelom neredu haridžija. Pa mogli biste se zapitati zašto bi trenutna kampanja bila išta drugačija?

Druga tačka u proglasu DžFŠ se odnosi na pitanje neuspjelog spajanja (skupina u Šaamu). Kada neko optužuje DžFŠ za stvaranje podjela ne smije zaboraviti da su oni bili spremni na spajanje sa svim ovim skupinama samo nekoliko sedmica ranije. Ebu Muhammed Džulani (vođa DžFŠ) je čak bio spreman da prepusti svoje vodstvo Ebu Amaru El-Umeru, generalnom vođi Ahraru Šaama. DžFŠ je čak prekinula svoje organizacione veze s Al-Kaidom zbog jedinstva u Siriji, i Ebu Muhammed Džulani je pokazao svoje lice zbog jedinstva, kako bi zadobio povjerenje, izloživši time sebe prijetnji američkih napada bespilotnim letjelicama. Ali ipak su skupine odbile ujedinjenje a ne DžFŠ. Pa konačni ishod onoga čemu svjedočimo trenutno od sukoba i podjele jeste zbog odbijanja skupina da se ujedine. Možemo se svi složiti da je odbijanje ujedinjenja srž problema podjela kojima svjedočimo trenutno, i da je ujedinjenje moglo spriječiti trenutne podjele i turbulencije.

DžFŠ nastavlja izjavu sa sljedećim:

“Trudeći se da otklonimo trenutno stanje i spriječimo scenario Halepa i sjevernog fronta, također da postanemo vojna politička tvorevina čiji će se džihad i žrtvovanje cijeniti i čije će odluke biti jednoglasne i čiji će članovi jedni druge pomagati, a tako nešto i priliči ovoj blagoslovljenoj revoluciji, išli smo ka ujedinjenju širokih i iskrenih prsa prema našoj braći iz drugih skupina prevazilazeći sve prepreke koliko god smo bili u stanju i ostavljajući neka naša lična prava koja zaslužujemo kao nadoknadu i jer smo najpreči istih! Napravili smo sljedeće korake: promijenili smo ime u Fethu Šam, odustali od vlasati zbog želja drugih skupina, pozivajući da to bude sveobuhvatno ujedinjenje ne izuzimajući nikog mada neki nisu bili na stepenu dešavanja i opasnosti na kojem smo mi bili! Nakon toga se počelo pisati i izdavati fetve o zabrani ujedinjenja sa nama i da je to “samoubistvo”! A na to ih je navratilo očuvanje izvora (strane) pomoći i odazivanje prijetnjama i pritiscima onih koji su ih pomagali! Onda su neki otišli do te mjere da su tražili od nas razriješenje naše skupine i da poredamo naše baze i članove!”

Iste fetve učenjaka koje su pokvarile jedinstvo i ujedinjenje su iste fetve koje su preuveličale sukob između DžFŠ i Džejšul mudžahidin. Ove fetve i vođe skupina koji su pozvali na opću mobilizaciju su ono što je uzrokovalo da sukob eskalira. Nije bilo presuda i poziva na opću mobilizaciju za narod Halepa ili opkoljeni grad Wadi Barada. Više od 80 000 civila od čega 65% žena, su zarobljeni u opkoljenom Wadi Baradi dok su bombardovani više od 30 dana unatoč tzv. primirju, dok im je nestajalo hrane i uskraćena bilo kakva pomoć, lijekovi i hrana, čak su im i vodeni resursi bombardovani i uništeni. Oni su bez medicinskog tretmana jer im je medicinski centar bombardovan od strane Asadovih milicija. Ipak nema aktivnih frontova vrijednih spomena od strane skupina da pritisnu režim, radije oni nastavljaju da održavaju lažno primirje i prisustvuju pregovorima u Astani dok režim bombarduje i izgladnjuje sirijske civile, posebno u Wadi Baradi. Gdje su opće mobilizacije za njih? Primirje i pregovori sa režimom dok se poziva na opću mobilizaciju protiv Džebhetu Feth Šaama? Vođa Ahraru Šaama Ebu Amar El Umer i vođa Suquru Šaama Ebu Isa su npr. pozvali na opću mobilizaciju, ali nismo vidjeli tako zagrijane pozive kada je narod Halepa bombardovan, opkoljevan, izgladnjivan i klat mjesecima. Jasno je da postoje vođe i učenjaci koji žele profitirati na sukobu dok koriste ovu priliku da prozrače svoje skrivene zlovolje. DžFŠ nije imao namjeru borbe protiv Džejšul Mudžahidin, čak šta više uspjeli su da ih uvjere u izdaju njihovih vođa kroz debate i pregovore jer se većina njih predala, nisu ispalili ni metka niti je krv prolivena. Štaviše DžFŠ je bio taj koji je napadnut dok im je nekoliko ljudi ubijeno u podmuklom zaokretu događaja. Unatoč preuveličavanju u medijima, čak ni o jednoj žrtvi nije izvješteno kod Džejšul Muadžahidin ili Džebhetu Šamije i operacione sobe Rašidiina, dok je DžFŠ neutralizirao i razriješio njihove skupine u zapadnom Halepu i sjevernom Idlibu. Članovi razriješenih skupina će biti okupljeni i izabrati će vođu između sebe. Jedine žrtve koje su prijavljene a koje je uzrokovao DžFŠ su u Sukuru Šamu jer su ih oni napali, ubivši i zarobivši nekoliko članova iz DžFŠ. Čak je i Džejšul islam otvorio vatru na DžFŠ sa teškim naoružanjem.

DžFŠ je izjavio u dodatnoj izjavi (ova izjava nije dio opšteg proglasa):

“Važno pojašnjenje: Tokom razilaženja između nas i Džejšul Mudžahidin u ponedjeljak 23.01.2017. iznenađeni smo izjavom vođe Sukuru Šama, Ebu Ise El Šejha koji nas je opisao kao haridžije i nepravedno pozvao na naše uništenje i mobilizirao je svoje konvoje te napao neke od naših baza što je uzrokovalo smrt 6 naših ljudi, znajući da mi nismo prišli njima i da uopšte nismo ništa započeli s Sukuru Šamom. I u Ras al-Hasnu, Džejšul islam je prišao selu i približio svoje tenkove i vojnike ka njemu, znajući da ih mi nismo napali, i nije bilo borbi niti sukoba u regiji s kojim bi započeli.”

Ne možemo ignorirati zbunjujuću brzinu kojom su islamske fetve objavljivane kritizirajući DžFŠ prije nego su ustvari činjenice i detalji bili poznati. Najmanje 6 presuda je objavljeno od strane raznih vjerskih vijeća, uključujući presudu po pitanju Džundul Akse. Dvije presude Islamskog vijeća Sirije su objavljene u jednom danu, dvije od strane Šure učenjaka u Šamu, jedna presuda je potpisana od strane 33 vjerska autoriteta uključujući Ebu Besira Tartusija i druga potpisana od strane 4 uključujući Abdullaha Muhajsinija. Skoro sve su objavljene u jedno jutro. Ovo otvara legitimna pitanja: Kako mogu biti tako brzi sa fetvama kada se one tiču DžFŠ, dok mi čekamo sedmicama na samo jednu fetvu koja pojašnjava pravnu poziciju o učestvovanju u akciji Štit Eufrata u Babu sada kada je Turska otvoreno objavila da surađuje sa Rusijom? Učenjaci su jasno postavili striktni uvjet da pobunjenici mogu učestvovati samo ako Turska ne sarađuje i ne koordinira svoje zračne napade sa Amerikom, a kamoli sa okupatorskim ubicama Rusima u Siriji.

Islamsko vijeće Sirije smješteno u Turskoj, isto vijeće koje je izdalo fetvu zabrane bilo kakvog ujedinjenja sa DžFŠ, čak su prešli granice pristojnosti u osudi i kritici jer su nazvali vodstvo DžFŠ odmetničkim haridžijama i da je zabranjeno pridružiti im se ili ostati u njihovim redovima, da njihovi članovi trebaju dezertirati i da će njihovi ubijeni u Vatru, da se skupine trebaju ujediniti u jedan entitet protiv njih te da sirijski narod treba izaći na ulice i protestovati protiv njih, opkoliti njihove baze itd. Nazvali su ih haridžijama čak i nakon što je DžFŠ objavili svoju nevinost od ekstremizma i dokazali ovo bezbroj puta, distanciravši se i od IDIŠ-a i od Džundul Akse. Vijeće je bilo u stanju naći izgovore onima koji sudjeluju u operaciji Štit Eufrata i onima koji sudjeluju u pregovorima u Astani, opravdali su njihova mišljenja, ali nisu bili u stanju da pronađu makar jedno opravdanje za odluku i mišljenje DžFŠ. Ne, fetva haridžizma je već bila spremna na stolu prije nego su čak činjenice i detalji bili poznati.

Kako može DžFŠ odjednom postati haridžije unutar nekoliko sati samo zbog jednog sukoba, o kojem činjenice i detalji čak nisu ni bile čiste u vrijeme izdavanja fetve? Dalje, ovo vijeće nije čak ni smješteno u Siriji pa kako bi mogli znati činjenice i detalje ovog incidenta sa takvom brzinom čak i prije nego su ih ostali Sirijci znali? Ova fetva zaudara na predrasude. Jedna od glavnih osobina haridžija je njihov nepravedni tekfir, i nigdje nije DžFŠ protekfirio Džejšul mudžahidin, niti njihove vojnike niti vođe. Jedna od mnogih optužbi jeste i ta da je DžFŠ pod utjecajem stranih selefijsko-džihadskih učenjaka i teoretičara dok su svi šerijatski pravnici (šerijuni) DžFŠ smješteni u samoj Siriji, ne u Turskoj niti nekoj drugoj stranoj državi. Pa oni koji ovise o takvim vijećima su ustvari oni koji su pod utjecajem stranih vlasti. Uz dodatak činjenici da su sveukupni članovi ovih vijeća učenjaka nepoznati.

Kada je Džejšul islam prešao mjere protiv skupina Džejšul Fustat i Fejleku Rahmaan nismo vidjeli ovakve osude s takvom brzinom, a kamoli da je izgovoren atribut haridžija, dok je više od 350 mudžahida ubijeno u međusobnim borbama u jasnom i očitom činu agresije za moć i autoritet od strane Džejšul islama u Guti. Nismo vidjeli ove presude i nismo čuli vođe kako pozivaju na opću mobilizaciju da ih se izbriše kao u pitanju Džundul Akse ili tokom ograničene kampanje DžFŠ. Kada se FSA sukobila sa Šamskim frontom u kojem je mnogo omladine poginulo u sjevernoj Siriji također nismo vidjeli ovakve presude i pozive. Pa ove sumnjive pozicije ustvari samo dokazuju zavjeru protiv DžFŠ.

Presuda Islamskog sirijskog vijeća da su DžFŠ haridžije jasno postavlja presedan za skupine da sarađuju sa Turskom ili čak Rusijom i Amerikom u borbi protiv DžFŠ kao što su uradili i još rade protiv IDIŠa u sjevernoj Siriji. Ovo je isto vijeće koje još uvijek nije objasnilo poziciju po pitanju tursko-ruske saradnje u Al-Babu i pravni propis za učestvovanje skupina u takvoj alijansi. Još uvijek nisu objasnili ovu poziciju kao što nije ni nekoliko drugih učenjaka i pravnika jer su uhvaćeni između dvije vatre: vatre pouzdanja u pomoć i pritisak stranih podržavaoca (donatora), i vatre razotkrivanja i sramoćenja pred svima.

Naravno, nema problema ako se učenjaci ne slažu s odlukom DžFŠ, nema problema ako kažu da je ova kampanja pogrešna i da čine grijeh koji zaslužuje kaznu u Vatri; takvo neslaganje je validno. Ali je uistinu nevjerovatno da je ova odluka DžFŠ da neutralizira nered Džejšul Mudžahidina, uz minimalne žrtve i krvoproliće, uspoređena s krvavim pokoljem protiv skupina i međusobnim borbama uzrokovanim od strane IDIŠ-a nakon što su proglasili svoju državu u Šaamu. Kako se ovo dvoje može porediti? Klevetnička kampanja protiv DžFŠ, bili oni u pravu ili ne, pogriješili oni ili ne, od strane svih koji teže uništenju sirijske revolucije, je očita. Jer oni ( DžFŠ) i ostale islamske fundamentalističke (koje se striktno pridržavaju sunneta) skupine su preostala kičma oružane opozicije protiv Asada.

Kao što je nezavisni medijski aktivista Musa El Umer rekao: “Vi demonizirate DžFŠ i kažete da su IDIŠ, brate neka te stid što ih nazivaš IDIŠ-om, neka te stid. Jesi li vidio DžFŠ kako u videu odjeva nekoga u narandžastu odjeću i obezglavljuje ga poput ovce? Jesi li vidio nekoga kako napušta DžFŠ i oni ga progone, ubijaju i kolju? Jesi li vidio da je DžFŠ ikoga ubio na ovakav način? DžFŠ ima grešaka, ali ljudi moraju znati, i oni koji tretiraju ljude kao magarce, da je stub koji je ostao od naoružanih opozicionih snaga sirijske revolucije sastoji od fundamentalista (tj. onih koji se striktno pridržavaju sunneta) , oni su kičma naoružanih snaga. I onaj koji to ne zna je uistinu pogođen glupošću.”

Ova opće poznat činjenica je također nešto što DžFŠ naglašava u svojoj izjavi: (citat)

“Poznato je svakom iskrenom mudžahidu koji je unutra i svakom ko prati sirijsko polje izvana (ovo ne govorimo uzdizajući se ni nad kim, nego da pojasnimo situaciju) ono što predstavlja Dzebhetu Fethi Šam na svakom polju: vojnom, sudskom i uslužnom polju (pomaganje u svakodnevnim potrebama naroda)! Otprilike dvije trećine Fethi Šama čini vojna snaga koja je usmjerena u napad i odbranu i drži najistaknutije “vruće” frontove sa sirijskim režimom i rafidijskim milicijama!”

Svjedočili smo seriji lokalnih i međunarodnih razotkrivanja (zavjera) od početka revolucije u Siriji, baš kao što je Poslanik alejhisselam rekao o kraju vremena – a rat u Šamu je jedan od tih znakova. Rekao je: “Kada se predznaci počnu pojavljivati, dolaziće brzo, kao što perle bisera padaju jedna za drugom.” Ne možemo negirati da su pad Halepa, neuspjelo ujedinjavanje, pregovori u Astani, povećani američki zračni napadi i tursko-ruska alijansa razotkrili mnoge činjenice, i nedavna dešavanja nakon sukoba između Džejšul-mudžahidin i DžFŠ su još jedna epizoda u dugoj seriji razotkrivanja.

Kao što Džebhetu Fethi Šam jasno kaže (u proglasu):

“Sa neuspjehom ujedinjenja došlo je i bombardovanje koalicije, DžFŠ je bombardovana na većini mjesta i položaja, bombardovano je i nekoliko aktivnnih vođa! To je bila jasna poruka našeg izoliranja a zatim borbe protiv nas, u vrijeme dok neke skupine uspostavljaju čvrste veze sa Amerikom, čuvarom zla! U toku ovih događaja, pripremalo se i podsticalo se na samit u Astani, samit kojem je pozvao i organizirao ruski okupator! Skupine su pristale doći na njega pod platformom koja će poniziti revoluciju i džihad! Od rušenja zločinačkog režima, krenuli su ka nagodbama i raspravama o primirju i uvoza humanitarne pomoći! Skupine su učestvovale u ideji tog samita koji je pojasnio da želi uspostaviti demokratsku državu i da se zajednički udruži u borbi i uklanjanju Džebhetu Fethi Šama! Na početku je cilj bio prekinuti džihadsko polje i ocrniti ga kroz dogovore i političke igre, a zatim pogađanje oko nas i dogovori o borbi protiv nas, da ne govorimo o otkrivanju naših položaja međunarodnoj koaliciji!”

Umjesto poziva na uništenje skupina, opću mobilizaciju ili njihov tekfir itd. vidjeli smo veoma balansiranu poziciju i razumski ton od DžFŠ prema skupinama, i jaku poruku stranim silama koji žele sabotirati sirijsku revoluciju od samog početka. I zbog toga što je ova kampanja ciljala strane sile, više nego bilo koga drugog, vidjeli smo nekontroliranu medijsku klevetu i masivno širenje dezinformacija i laži.

Kao što je navedeno u proglasu DžFŠ:

“Ispred svega prethodno rečenog, mi smo morali i bilo je neophodno da uništimo zavjeru i suprotstavimo joj se prije nego se desi, kako bismo očuvali bojno polje i spriječili njegovo rasipanje, vojno sa čuvanjem granica i politički sa sabotiranjem navedenih projekata i njihovim upropaštavanjem, razvaljivanjem i spriječavanjem njihovih ideja! Treba znati da mi ne tekfirimo te skupine, niti vođe niti vojsku! Naredili smo našim vojnicima da paze na prolijevanje krvi i njenu svetost, i da je cilj uništenje ovog (zavjereničkog) projekta, ne ubijanje i borba, niti tekfir i ohalaljivanje krvi! Svako ko pokušava da se nagodi sa onim što ne posjeduje, neka ovo (našu borbu) očekuje kao normalan rezultat rada njegovih političkih aktivista vani, a kažemo onima koji su vani: “Oni od kojih pokušavate kupiti žrtve revolucije naroda Šama, oni to ne posjeduju!”

Nije pravedno pustiti one koji predstavljaju skupine, da prvo profitiraju od godina žrtvovanja DžFŠ na terenu, samo kako bi im zabili nož u leđa na konferencijama i pregovorima dok se cjenkaju nad njima. Ova kampanja protiv Džejšul mudžahidin je jasna poruka svima koji žele da koriste DžFŠ kao politički žeton za cjenkanje. Siroti Sirijci koji žrtvuju svoje živote i vode džihad su također korišteni kao brojka na papiru koja povećava pomoć i puni njihove džepove. Ova pomoć i resursi koje ostvaruju preko leđa sirijskog naroda su vlasništvo Sirijaca, a ne njihov osobni imetak. Postali su poznati po svojoj korupciji među lokalnim narodom i DžFŠ je odlučio da odgodi sukob s njima jer bi to moglo voditi ka ozbiljnoj šteti za džihad, ali nisu više mogli odgoditi ovaj sukob jer su prijetnje i opasnosti po sirijski džihad postale veće od ovih mogućih šteta.

Čak su i preostale frakcije saglasne sa ovim, ali odbijaju da se bore protiv njih jer će razljutiti inostrane sponzore, dok će s druge strane sveopšta mobilizacija protiv Džebhetu fethuš-Šama (Nusra) zadovoljiti strane sponzore. Bilo kako, Front Fethuš-Šam je uspio u neutraliziranju ovih skupina sa minimumom žrtava i gubitaka, i svako ko kaže suprotno ne može donijeti nikakav dokaz za svoje preuveličane tvrdnje. Promijeniti zlo sa ovakvom mudrošću i sa takvim oprezom i profinjenošću je pravi talenat, veoma malo ljudi je u stanju da to uradi.

Ako bismo pogledali na pokušaj Ahraruš-Šama da iskorjeni Džundul-Aksa prije nego se pridružio Frontu Fethuš-Šam – sve dok nisu nedavno odustali (od toga), onda bismo otkrili da je to koštalo Ahraruš-Šam stotine njiihovih ljudi, ubijenih, ranjenih i zarobljenih, dok su mnogi napustili džihad (razočarani) zbog međusobnih borbi. U dodatku veliki dio pokrajine Hama je pao u ruke režima (zbog ovih borbi). Nadalje, deblokada Halepa je odložena za 20 dana zbog njihovog smjelog pokušaja da uništi i iskorjeni Džundul-Aksa, sve dok na kraju nije postalo nemoguće probiti opsadu Halepa jer je režim imao dovoljno vremena da ojača opsadu grada. Uporedite ovaj pokušaj Ahraruš-Šama sa veoma mnogo gubitaka, sa pokušajem Fronta Fethuš-Šam da razriješi (ugasi) Džejšul-mudžahidin. Čini se da Ahraruš-Šam ne brine puno za živote svojih ljudi i ljudi Džundul-Akse. Štaviše, oni (Ahraruš-Šam) i druge skupine nisu uzele pouku iz ovog gorkog iskustva jer još uvijek pozivaju na generalnu mobilizaciju i iskorjenjavanje Džundul-Akse i Fronta Fethu Šam (Džebhetun-nusra).

Pokušaj Ahraruš-Šama da uništi Džundul-Aksa uprkos mnogim štetama koje je taj pokušaj izazvao po džihad i revoluciju nije shvaćen kao greška. Radije, Ahraruš-Šam je u ovome podržan učenjacima i drugim skupinama. Nismo vidjeli takvu podršku kada je Front Fethu Šam pokušao i uspio da ugasi frakcije poznate po korupciji, i to sa minimalnim gubicima po obje strane, sve dok se nisu oslobodili ovih korumpiranih (pobunjeničkih) frakcija koje su iskorištavale patnju sirijskog naroda, frakcija koje nisu mogle niti htjele čuvati borbene linije protiv režima, stavljajući u opasnost živote miliona sirijskih muslimana.

“Kažemo našoj braći, vojnicima iz skupina koje dijele naš džihad i naše rovove, da ono o čemu je bilo raspravljano i odlučeno u Astani, da se bori protiv nas i da nas se izoluje, to nije samo prazna priča, nego početak opasne faze koja će imati negativne posljedice napolju džihada. Budite pažljivi da ne postanete instrument za realizaciju projekta kojeg žele ostvariti neprijatelji revolucije i džihada, a da toga i ne budete svjesni. Liderima skupina kažemo: Mi znamo da ste neki od vas vođeni zabludjelim fetvama i ideološkim terorizmom izvedenim iz njih, možda iz dobre namjere, kako biste provukli odluke za koje ćete zažaliti na kraju, ali žaljenje neće tada biti ni od kakve koristi. Rasčistite sa svojom vjerom i vratite se borbi i džihadu, udaljite od sebe političke šejtane i njihove vesvese, naći ćete nas kao braću koja će vas pomagat i braniti, kao što ste nas zapamtili! I na kraju, pozivamo sve skupine da poduzmu iskrena djela u vidu stavova i djela daleko od jezika proglasa, da to usmjeri na postupke koje će spasiti džihadsko polje i čiji će se pripadnici složiti na formiranju sunnijske zemlje, politički i vojno, koja će biti na šerijatskim osnovama, biti odlučna u miru i ratu i čuvati naš ummet i štititi njegovu vjeru i svetinje! Kao što naglašavamo da je bitno da se požuri sa potpomaganjem i suradnjom da bi ostvarili ovaj cilj, mi smo potpuno spremni da ga sprovedemo i držimo se istog! Wel hamdulillahi Rabbil ‘alemin”.

Prijevod i priprema: Put vjernika i SelefiMedia Balkan
Izvor komentara na fetvu: https://justpaste.it/JFS_Balance
Screenshot fetve:

Proglas Fronta Fethu Šam
Proglas Fronta Fethu Šam
Proglas Fronta Fethu Šam
Proglas Fronta Fethu Šam