Propaganda protiv ehlis-sunneta – ko je „šejh“ Raslan (+VIDEO)

634

Propaganda koju vidimo u posljednje vrijeme a vrši se protiv ehlis-sunneta wel-džea’ata[1] i onih koji postojano brane ovu lijepu vjeru islam i njene propise, samo je nastavak borbi između Allahovih poslanika, neka je na njih mir, i njhovih neprijatelja, jer su ehlus-sunne na putu poslanika pa nije čudo da imaju neprijatelje kao što je i svaki poslanik imao neprijatelje.

Rekao je Uzvišeni:

“Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.” (Prijevod značenja, 6:112)

Napadi na menhedž[2] selefa[3] nije ništa novo, već je to tradicija od dana pojave novotarija i razilaženja u ummetu[4] kada je svaka stranka vidjela sebe na istini a druge u zabludi. S obzirom da je selef sredina između svih ovih frakcija: onih koji pretjeruju i onih koji popuštaju, zadesilo ih je od obiju krajnosti ono što ih je zadesilo, pa su ove frakcije svoju srdžbu izlili na sljedbenike Ispravnog puta a to je, Allahovom dozvolom, bio razlog urezivanja istine u srca ljudi, njeno uzdizanje i širenje, kao i uzdizanje onih koji tu zastavu nose, postojanim učinilo njihovo spominjanje u ummetu i učinilo da ih ljude prihvate, uz ono što im je pripremljeno kod Gospodara njihova od uvećanja dobrih djela i lijepe nagrade.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem[5], kada je obavijestio o razilaženjima koja će pogoditi ovaj ummet, naredio je slijeđenje onoga na čemu je bio on i ashabi[6], naredio je slijeđenje njegova sunneta[7] i sunneta pravednih halifa nakon njega uz čvrsto držanje tog puta kutnjacima a upozorio na novotarije i naredio klonjenje od istih, sve to zbog opasnosti od novotarija i razilaženja.

Međutim, akida[8] i menhedž selefa će opstati do Sudnjega dana, kao što nas je o tome obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u poznatom hadisu o skupini koja neće prestati postojati u ummetu, biće čvrsta na istini sve dok ne dođe Allahova odredba. Ovo je, zajedno sa prethodno spomenutom obavezom slijeđenja ashaba kategorički dokaz da je obaveza slijediti selef u svakom vremenu i mjestu, bez obzira na mnoštvo onih koji im se suprostavljaju i bez obzira pozivali se na selef ili halef[9].

Na osnovu rečenog, sve što vidimo od napada na da’vu[10] selefa je dio Allahove odredbe u sukobu između istine i zablude, to je Allahov zakon na zemlji koji je vječan i ne mijenja se.

Također, sukob nekada bude jači u određenom vremenu ili mjestu, u zavisnosti od snage zablude, s jedne strane, i ustrajnosti sljedbenika istine, s druge strane, ali je konačna pobjeda za bogobojazne sljedbenike Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Molimo Allaha da nas učini od njih!

Razlozi ovih napada:

1.Allahov zakon borbe između istine i zablude,

2.Slijeđenje strasti,

3.Mućenje (miješanje) istine sa zabludom kod nekih ljudi,

4.Slabost bogobojaznosti, mnoštvo popuštanja u vjeri i proširenost griješenja,

5.Neznanje i upuštanje u govor o vjerskim pitanjima bez znanja,

6.Neprijateljstvo jevreja, kršćana, ateista, munafika, sekularista i glavešina novotara prema muslimanima uopšteno a prema ehlis-sunnetu posebno.

Primjeri tih napada:

1.Potvora vjerovanja selefa da je to tekfirizam[11] i terorizam,

2.Potvaranje poznatih vođa ehli-sunneta da su tekfirovci, teroristi i sl.,

3.Javni poziv za ukidanje osnovnih postulata islama, poput el-vela’ vel-bera’a[12], stvari koje ruše islam i sl.

4.Pozivanje u oživljavanje paganske tradicije.

Na vjernicima je da poduzmu sve načine kako bi odbacili neistinu i zabludu a bili postojani na istini i pozivanju njoj.

Načini suprostavljanja nosiocima zablude:

1.Postojanost vjernika na putu selefa i ta postojanost u vjeri je jedna od šerijatskih obaveza i cilj u životu; biti postojan na Istini moleći Allaha da te učvrsti na tome sve dok se sa Njim ne susretneš,

2.Strpljenje i podsticanje na sabur na tome putu koliko god se partija okupilo protiv tebe i tvog menhedža. Na vjernicima je da se sjete postojanosti vjernika u bitki na Handeku; rekao je Uzvišeni: “A kada su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ‘Ovo je ono što su nam Allah i Njegov Poslanik obećali i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili’ – i to im je samo povećalo predanost i vjerovanje. Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli i ima ih koji to očekuju – ništa nisu izmijenili.” (Prijevod značenja, 33:22,23)

3.Postojanje da’vetskog plana koji će se oslanjati na ispravnu akidu i menhedž,

4.Upozorenje onih koji napadaju sljedbenike sunneta, a u ovom upozoravanju treba koristiti šerijatski ispravne metode, od kojih je savjetovanje i pojašnjavanje grešaka u koje su upali,

5.Razotkrivanje njihovih nakana i planova koji se tiču nanošenja štete ummetu,

6.Konstantnost u odgovaranju njima na njihove zablude i iskrivljenost kako bi znali da ih ummet odbija i ne prihvata njihova iskrivljavanja istine,

7.Obznanjivanje njihovih kontradiktornosti.

Jedan od predvodnika žestokih i nemilosrdnih napada na sljedbenike sunneta je i čovjek koji je na našim prostorima poznat kao „Šejh“ Raslan (Ruslan). Iako je Šejh Raslan među sljedbenicima sunneta u arapskom svijetu poznat kao predvodnik sekte murdžija, međutim, na našim prostorima se šejh Raslan nameće muslimanima kao ehli-sunnetski autoritet, koji treba da se slijedi. Njegovi vatreni govori protiv mudžahida, prevedeni su i na bosanski jezik i distribuirani internetom. Afirmaciju ovog šejha na našim prostorima vrše pojedine murdžijsko-nacionalistički mediji, kao i oni koji sa simpatijama gledaju na iste. Žrtve ove zavjere su obični i neupućeni muslimani, koji niti poznaju učenje sekte murdžija, niti su upoznati sa detaljima o njenim predvodnicima. Konkretno, rijetko ko je, od onih koji pogledaju i distribuiraju govore “šejha” Raslana, upoznat sa činjenicom da je ovaj šejh još u vrijeme egipatske revolucije pozivao u pokornost „legitimnom vladaru“ Mubareku, te one koji protestuju nazvao haridžijama, a ovo je jedna od najupečatljivijih odlika murdžija: da brane vladare, makar oni bili najgori ljudi na zemlji, a da sve one koji se suprotstave ovim vladarima nazivaju haridžijama.

Žestok i nemilosrdan govor prema mudžahidima i onima koji ih brane i arogantna retorika prema učenjacima ehli sunneta samo su neke od karakteristika ovih pozivača u zabludu.

Molimo Allaha da nam istinu pokaže istinom i da nam olakša da je slijedimo! Molimo Allaha da nam zabludu pokaže zabludom i da nas pomogne da je se klonimo!

Molimo Allaha da sve muslimane sačuva devijacija u vjeri i spletki sljedbenika strasti!

Pripremio: Talibul ilm

Obrada: Put vjenrika

Fusnote:


[1] Ehli-sunnet wel-džemat – sljedbenici sunneta i zajednice (džemata) naziv je za sve muslimane koji slijede praksu Allahovog poslanika Muhammeda, neka je Allahov blagoslov i mir njemu. Dakle, ehli-sunnet wel džemat je naziv za sve one koji praktikuju islam onakav kakav je objavljen od Allaha i kako su ga praktikovali Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir njemu, njegovi drugovi (ashabi), te prve generacije muslimana i imami mezheba (hanefijski, šafijski, hambelijski i malikijski). Ovo je islam očišćen od primjesa novotarija u vjeri, tj. raznoraznih devijacija koje su pogodile i oslabile muslimane. Jedna od najgorih devijacija u vjeri jeste zabluda sekte murdžija. To je sekta čije vjerovanje zadovoljava vladare, a sljedbenike ove sekte ćete najlakše prepoznati po tome što su oštri prema mudžahidima i uopšte sljedbenicima sunneta, dok su blagi i popustljivi prema vlasnicima ovosvjetske moći (vladarima), kojima iznalaze raznorazna pravdanja.

[2] menhedž – pravac, put, metodologija, menhedž selefa – put ispravnih prethodnika (vidi fusnotu br. 1)

[3] selef – prvi ispravni prethodnici muslimana, prve generacije muslimana koje su praktikovale izvorni islam; sinonim za ehli-sunnet wel džemat.

[4] ummet – zajednica svih muslimana svijeta

[5] sallAllahu alejhi we sellem – Allahov blagoslov i mir njemu

[6] ashabi – svi oni koji su vidjeli poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i povjerovali su mu; ashabi su najispravnija i najbolja generacija muslimana koja je ikada postojala

[7] sunnet ahaba – praksa ashaba

[8] akida – čvrsto ubjeđenje da je Allah apsolutni Gospodar, Vladar, Stvoritelj, da samo On zaslužuje obožavanje, da mu pripadaju savršena svojstva i atributi i da je čist od svake manjkavosti; to ubjeđenje se povećava pokornočću i smanjuje griješenjem, zahtjeva od čovjeka potpunu predanost i postupanje shodno onome što ono nalaže.

[9] halef – generacije muslimana koje su došle nakon selefa; u ovim generacijama su se pojavile mnoge devijacije (sekte) u vjeri

[10] da’va (dava, da’wa, dawa) – poziv u islam

[11] tekfirizam, tekfir – proglašavanje nekoga nevjernikom; ovo je jedan od Allahovih propisa, kojim musliman svjedoči nevjerstvo onih koji ne vjeruju i čine širk (kršćani, židovi, hindusi, budisti…). Po pitanju ovog propisa su mnogi skrenuli u jednu od dvije krajnjosti: jedni su protekfirili muslimana (haridžije), dok su drugi, nevjenike nazvali muslimanima (murdžije), a ehli-sunnet je sredina između ove dvije krajnjosti. Murdžije, kako bi opravdali svoju zabludu vrlo često sljedbenike sunneta, uključujući i mudžahide, nazivaju neoharidžijama, tekvirijama, tekfirovcima, pa i, u novije vrijeme, teroristima.

[12] el-wela wel bera’ – privrženost (istini i njenim nosiocima i predstavnicima) i odricanje (od zablude i njenih nosioca i propagatora); ovo je jedan od osnovnih postulata islama

 

SHARE