Propis o sklapanju primirja sa jevrejima i drugim nevjernicima

163
pero papir fetve

Ugovor o primirju sa jevrejima i drugim nevjernicima ne znači ljubav prema njima niti prijateljevanje sa njima, već to dovodi do sigurnosti između dvije strane i zaustavljanja uznemiravanja jedni drugih kao i kupoprodaju, razmijenjivanje delegata između dvije strane i druge međuljudske odnose koji ne dovode do ljubavi prema nevjernicima i prijateljevanja sa njima.

Poslanik alejhi selam je sklopio primirje sa stanovnicima (mušricima, op.PV) Meke, a to nikako nije značilo ljubav prema njima i prijeteljevanje sa njima, naprotiv između njih je ostala mržnja i neprijateljstvo, zatim je Allah olakšao oslobađanje Meke nakon čega su ljudi ulazili u Allahovu vjeru u skupinama.

Poslanik je sklopio ugovor i sa jevrejima Medine kada je učinio hidžru u Medinu i to nije značilo ljubav prema njima niti prijateljevanje sa njima, već se Poslanik lijepo ophodio sa njima u kupoprodaji, razgovoru sa njima, pozivanju ka Allahovoj vjeri, davao im je volju za primanje islama. Poznato je da je Poslanik alejhi selam preselio a njegov štit je ostao kao zalog kod jednog jevrejina za hranu koju je Poslanik alejhi selam kupio od njega za svoju porodicu.

Kada je Jevrejsko pleme benu Nadir prekršilo ugovor o miru Poslanik ih je iselio iz Medine. Također, kada su Jevreji Benu Kurejza prekršili ugovor o miru koji su imali sa Poslanikom i pomagali mušrike Meke u bici Ahzab, Poslanik se borio protiv njih i poubijao je njihove borce a zarobio je njihovu djecu i žene, nakon čega je Sa’d ibn Muaz presudio za zarobljenike Benu Kurejaza a Poslanik alejhi selam je prihvatio tu presudu i rekao je da se ta presuda poklopila sa Allahovom presudom iznad sedam nebesa.

Poznato je u historiji islama da su muslimani od ashaba i drugih sklapali ugovore o primirju sa kršćanima i drugim nevjernicima ali to nije obavezivalo ljubav prema njima niti prijateljevanje sa njima. Rekao je Allah:

“Ti ćeš sigurno naći da su onima koji vjeruju najljući neprijatelji jevreji i višebošci” (sura El Maide, 82)

i rekao je Uzvišeni:

“Imali ste dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja između nas stalno će se javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!'” (sura El Mumtehina, 4)

i rekao je:

“O vi koji vjerujete, ne uzimajte za zaštitnike i prijatelje jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici i prijatelji!” (sura El Maida, 51)

i rekao je:

“Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i u ahiret vjeruju budu u ljubavi s onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, pa bili to očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.” (sura El Mudžadela, 22)

i mnogi drugi ajeti koji imaju slično značenje.

Od dokaza koji takođe potvrđuju da ugovor o primirju sa jevrejima ili drugim nevjernicima zbog neke koristi (maslehe) ili zbog neke nužde (darure) ne zahtijeva ljubav prema njima niti prijateljevanje sa njima jeste događaj kada je Poslanik aljhi selam oslobodio Hajber.

Tada je Poslanik sklopio sa jevrejima ugovor o miru u kome je bilo između ostalog i to da jevreji održavaju palme i usjeve koji su pripali muslimanima, a da zaradu od toga djele na pola, pa su ostali na tom i Poslanik im nije odredio neki rok već im je rekao: “Ostavićemo vas ovako onoliko koliko budemo htjeli”, a u drugoj predaji: “Ostavićemo vas ovako onoliko koliko vas bude Allah ostavio.”

Pa su tako ostali sve dok ih nije Omer iselio. Prenosi se od Abdullaha ibn Ravahe kada im je jedne godine procijenio količinu plodova da su jevreji rekli: “Učinio si nepravdu u procijeni’’ pa im je Omer rekao: “Tako mi Allaha, nije me navela mržnja prema vama niti ljubav prema muslimanima da vam učinim nepravdu, pa ako hoćete primite moju procijenu koju sam vam procijenio, a ako hoćete mi ćemo je uzeti.”

Sve ovo objašnjava da iz ugovora o miru ili primirju ne proističe nikakva ljubav niti prijateljstvo, niti ljubav prema Allahovim neprijateljima kao što su to pomislili neki koji imaju malo znanja o šerijatskim propisima.

Isto takođe, postaje jasno da ugovor o miru sa jevrejima i drugim nevjernicima ne dovodi do promijena šerijatskih stavova koji se vežu za propise o ljubavi i prijateljstvu.

A Allah daje uspeh!

Napisao: šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao
Izvor: www.binbaz.org.sa/fatawa/1941
Prijevod: Put vjernika

SHARE