Prvo: Propis onoga ko se kandiduje za ulazak u parlament
Njih je tri vrste:
Prva vrsta: To je onaj koji zna da postoji zakletva, ali je to njemu svejedno (ovdje se cilja na zakletvu parlamentaraca (poslanika) da će poštivati ustav zelje, što je u osnovi zakletva da će poštivati prava koja ljudima daje demokratija, a od kojih su: pravo na blud, alkohol, kamatu, vrijeđanje Boga, itd…, a što je nesumnjivo djelo nevjerstva, op.PV). Takav je u svakoj situaciji kafir a na to ukazuje sljedeće:
– Odlučnost na činjenje kufra (nevjerstva) je kufr u tom trenutku (tj. kada osoba odluči ili zanijeti da uradi kufr – nevjerstvo u budućnosti automatski u tom trenutku postaje kafir. Zato neka se opamete pojedinci koji jasno ispoljavaju svoju odlučnost i želju za kufrom time što javno ispoljavaju da bi željeli da budu ministri, načelnici, sudije i tome slično u kafirsko – tagutskom sistemu, op.prev). O tome pogledaj “Muvalatu ehlil išrak” i “Sebilu en-nedžati vel fikak”.
– Riječi Uzvišenog:
يُرِيدُون أَنْ يتحاكموا إلى الطَّاغُوتِ وَقَدْ أُمِرُوا أَنْ يَكْفُرُوا به
“Žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da u njega kufr učine.” (En-Nisa’, 60)
Želja (iradet) je djelo srca i njegova odlučnost u činjenju djela, a odlučna želja za sobom neminovno povlači postojanje onoga što se može učiniti.
– Isto tako riječi Uzvišenog:
و لقد قالوا كلمة الكفر وكفروا بعد إسلامهم وهموا بما لم ينالوا
“A zasigurno su izgovorili riječi kufra i postali nevjernici nakon njihova islama. I bili su naumili ono što nisu ostvarili.” (Tevba 74)
(Šejh Ahmed Halidi navodi ovaj ajet kao dokaz želeći da kaže da kako god su pomenuti ljudi u ovom ajetu postali kafiri izgovaranjem riječi kufra isto tako i osoba koja ulazi u parlament postaje kafir izgovaranjem riječi kufra onoga trenutka kada se zakune da će poštovati taguta, op.PV)
– Zatim, isto tako, onaj ko odluči da učini kufr kao da ga je odobrio i smatra dozvoljenom stvari. Ovo je kada se radi o odlučnosti za razliku od šejtanskih vesvesa koje se ne ustaljavaju kod čovjeka, niti se čovjekovo srce njima smiruje niti se tim vesvesama naklanja.
(Treba naglasiti da danas gotovo da ne postoji parlament u svijetu u kome se parlamentarci ne zaklinju zakletvom koja je čisti i nedvosmisleni širk. Tako, na primjer, parlamentarci se u Srbiji zaklinju sljedećom zakletvom: “Zaklinjem se da ću dužnost narodnog poslanika obavljati predano, pošteno, savjesno i vjerno Ustavu, braniti ljudska i manjinska prava i gradjanske slobode i po najboljem znanju i umecu služiti gradjanima Srbije, istini i pravdi”, op.PV)
Poslanici su potom polozili i potpisali zakletvu, koja glasi: “Zaklinjem se da cu duznost narodnog poslanika obavljati predano, posteno, savesno i verno Ustavu, braniti ljudska i manjinska prava i gradjanske slobode i po najboljem znanju i umecu sluziti gradjanima Srbije, istini i pravdi”. FOTO TANJUG/ OKSANA TOSKIC/ nr
Druga vrsta: Onaj ko ne zna da postoji zakletva i da postoji tagutskog zakonodavstva. Takav se upozorava na njihov batil (tj. upoznaće se sa batilom koji se čini pri ulasku u parlament i u samom parlamentu, op.prev). Ako nakon toga odluči da uđe u parlament onda postaje kafir svojim nijjetom da učini zakletvu. Onaj ko veže kufr za stvar u budućnosti postaje kafir. (Kao na primjer kada bi osoba rekla: Ako uradiš to i to ja ću se pokrstiti ili postat jevrej i tome slično, op.prev.) Ako se ne povrati onda je poput prve vrste, a ako se povrati onda je to ono što se traži a prije toga se ne tekfiri. (tj. ne tekfiri se samom odlučnošću da uđe u parlament ukoliko ne zna da postoji zakletva i tagutsko propisivanje. Ova vrsta ljudi bar kada se o našim sredinama radi ne postoji jer kandidat je dobro upoznat šta ga čeka i šta će raditi ulaskom u parlamet. Šta više običan svijet među našim narodom zna da se poslanici u parlamentima zaklinju, a kamoli sami poslanici, op.prev).
Treća vrsta: To je onaj ko kaže: Neću položiti zakletvu niti ću podržati bilo koji tagutski propis. Takav se ne tekfiri ali je je griješan. Nakon toga gledamo kojoj od gore pomenutih vrsta će se prikloniti takav čovjek i na osnovu toga će se donijeti propis. Ali, gdje je ova vrsta u stvarnosti? Šta više, takvom neće dozvoliti ulazak u parlament dok je takvog stanja sve dok se sa njima ne složi na osnovi zakona i dok ne podrži demokratiju koja mu daje pravo na zahtjev kojeg on želi (prijedlog ili izmjena zakona i slično, op.PV) jer tada je on poslanik u parlamentu koji je izabran od strane naroda i predstavlja određenu skupinu. Mi smo ipak spomenuli ovu vrstu u pretpostavci da se ovakva vrsta ljudi možda nađe u ovim vremenima.
Autor: šejh Ahmed el-Halidi
Iz knjige: Objašnjenje propisa onoga ko sumnja ili zastane kod tekfira nekih taguta i murteda (Naslov od PV-a)
Također, pročitajte na istu temu:
- Nenadmašan govor o koristima i štetama glasanja i ulaska u parlament (Šejh Ahmed el-Halidi)
- Propis parlamenta i parlamentaraca (šejh Ali el Hudajr)
- Parlament i mesele koje se vežu za njega
- Da li se tekfire parlamentarci koji se pripisuju islamskim džematima? (Ebu Muhammed El-Makdisi)
