Propis onoga koji prisustvuje ismijavanju vjere

fetva

Ovdje postoje tri stanja:

PRVO: Da se suprotstavi onome ko se ismijava. Ovaj je uradio ono što mu je naređeno.

DRUGO: Da ustane, napusti sijelo i ne sjedi s onim koji se ismijava. Takav je postupio po Allahovim, dželle šanuhu, riječima: “Kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor.” (Kur’an, prijevod značenja, En-Nisa, 140)

TREĆE: Da prisustvuje ismijavanju i šuti. Ne negira niti se suprotstavlja, a zna kakav je propis za to. Ovakav je, da nas Allah sačuva, nevjernik po tekstu Plemenitog Kur’ana. Allah, Uzvišeni, rekao je:

“On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni.” (Kur’an, prijevod značenja, En-Nisa, 140)

Njegove, dželle šanuhu, riječi: “…inače, bićete kao i oni” upućuju na to da je nevjernik, da nas Allah sačuva.

Također, ono što upućuje na taj propis jesu Allahove, dželle šanuhu, riječi:

“Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon što ste bili vjernici.”  (Kur’an, prijevod značenja, Et-Tevba, 65-66)

Onaj koji se ismijavao bio je jedan među njima, a u nekim se predajama spominje da su ih bila trojica, a Uzvišeni Allah kaže:

“Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci.” (Kur’an, prijevod značenja, Et-Tevba, 66)

Autor: Uvaženi šejh i muhaddis Abdullah b. Abdur-Rahman es-Sa’d

Knjiga: OPASNOST ISMIJAVANJA S VJEROM str. 29-30.