Pitanje: Da li ima hadis koji zabranjuje da se posjećuju mjesta onih naroda koji su se prema sebi ogriješili, kao na primjer: Crno more, mjesto boravka poslanika Saliha idr? Allah vas nagradio!
Odgovor:
Sva hvala i zahvala pripada Allahu Uzvišenom, neka je salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe, a zatim:
Pritvrđeno je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muslimanu da ulazi i prolazi na mjesta gdje je spuštena kazna, izuzev toga da tuda prođe strahujući i plačući.
Bilježe Buhari i Muslim predaju od Abdullaha b. Omera, radijellahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „U kuće onih koji su kažnjeni (elementarnom nasrećom), ulazite samo sa plačom. Ako niste uplakani, ne ulazite im da vas ne bi zadesilo ono što je njih zadesilo“.
Ova Vjerovjesnikova zabrana je izrečena kada je on zajedno sa svojim ashabima prošao pokraj Hidžra – naselje naroda Semud – tokom njihovog pohoda na Tebuk.
Također, pritvrđeno je da je on, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ashabima da bace tijesto, i prospu vodu koju su bili napunili na tom mjestu, osim vode koju su napunili iz bunara „En-Nakah“, kao što je to obrazloženo u fetvi pod brojem 7761.
Rekao je Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah: On je zabranio da se prolazi njihovim kućama osim na način da to bude uz strah koji će onemogućiti silazak kazne.
Pa kada čovjek želi ući ili proći zemljom gdje je spuštena kazna, onda neka to bude uz strah i plač prilikom ulaska, a i tokom prisustva tom mjestu, u suprotnom neka ne ulazi.
Imam Ibn Hadžer, rahimehullah, je kazao:
“Vjerovjesnikov govor samo sa plačom nema za cilj ograničavanje plača samo na samom početku ulaska, naprotiv, prilikom svakog momenta tog ulaženja, a što se tiče ostajanja određenog vremena na tom mjestu onda je plač još preča i obaveznija…
A smisao ovog straha jeste taj da će ga plač podstaći na razmišljanje i uzimanje pouka, pa kao da im Vjerovjesnik naređuje razmišljanje o situacijama koje obavezuju plakanje zbog Allahove odredbe tom narodu da okonča na nevjerstvu, pored toga što im je dao vlast na Zemlji, i ostavio ih je dugo vremena, a zatim ih kaznio žastokom kaznom, jer je On Uzvišeni Onaj Koji okreće srca robova Svojih, pa zato vjernik nikada nije siguran od toga da ne završi poput njih.
Isto tako, razmišljanje o tome da su oni Allahovu blagodat zamijenili nevjerstvom, te da nisu upotrebljavali svoj razum u onome što rezultira vjerovanje u Njega i pokornost Njemu, pa onaj ko prođe njihovom zemljom i nije razmišljao o onome što obavezuje plakanje uzimajući pouku iz njihovih događaja, onda je on sličan njima u nemarnosti, i to ukazuje na tvrdoću njegova srca i nepostojanje straha u njemu, te zato ne može biti siguran od toga da ga to neće navući da čini isto ono što su i oni činili, pa da ga zadesi ono što je i njih zadesilo.” [Završen govor Ibn Hadžera]
Ali, ostaje pitanje: Da li je Crno more i njegova obala mjesto gdje je spuštena kazna kako bi se ovaj propis i na njega odnosio? Odgovor na ovo pitanje ćeš naći u fetvi pod brojem 8646.
A Allah najbolje zna.
Izvor: http://fatwa.islamweb.net
Prijevod: Put vjernika
