Propisi tekfira kod šejha Sulejmana El-Ulvana

Popularno na sajtu

Pitanje:

Je li tačno da je mezheb ehlis-sunneta da oni ne tekfire pojedince?

Odgovor:

Ne, nije tačno. Ehlis-sunnet tekfiri pojedince onda kada se kod njih ispune uvjeti i otklone prepreke tekfira. Oni koji poznaju i razumiju ove mes'ele su učenjaci koji su dobro upućeni u znanje. To su ehlul-halli vel-akdi, koji ispravno poimaju šerijatske dokaze; koji poznaju jasan kufr; koji poznaju ono što od toga proizilazi i koji poznaju uvjete i prepreke u tekfiru. Upravo ovakvi učenjaci donose sud i propis pojedinaca.

Pa kada se nađe osoba koja je izgovorila jasan kufr, kod koje su se ispunili uvjeti i otklonile prepreke tekfira, tada se ne kaže da ehlis-sunnet ne tekfiri. Naprotiv, ehlis-sunnet tekfiri svakog onog kod koga se ispune uvjeti i otklone prepreke tekfira. Oni takvog tekfire!

Ali oprez, i samo oprez…

Zaista dođe momak srednjih godina, koji je tek počeo izučavati šerijatsko znanje, pa počne tekfiriti najodabranije i najbolje učenjake – sve to pod plaštom ‘njihovog zapadanja u jasan kufr’!

A šta je to jasan kufr? Nekad se može pojaviti općeniti dokaz, a da dotični ne razumije na šta ukazuje taj dokaz, niti zna kako je i zbog čega taj dokaz izrečen. Također, nekada se dogodi da takav počne slijepo slijediti nekog ko je još veća neznalica od njega, pa zato se ovakvih stvari treba strogo paziti.

Dakle, mora dotično djelo ukazivati na jasan kufr i uspostaviti se dokaz, te ukloni šubha.

Ko smije govoriti o propisima tekfira?

Pod ulemom koja je dobro upućena u znanju ciljamo na učenjake koji temeljito poznaju halal i haram, i koji izdaju fetve o pitanjima namaza, posta, hadždža, talaka i dr. Ovo je ta ulema koja smije i može govoriti o propisima tekfira.

S druge strane, onaj ko nije u stanju niti je sazreo izdavati fetve o pitanjima namaza, posta, hadždža, talaka i dr. – pa preče je da takav nema mogućnosti govoriti o propisima tekfira.

Vidjet ćeš neke kako se sustežu od izdavanja fetve o propisima vode i namaza, a ne sustežu se od izdavanja fetvi o propisima tekfira i izvođenja muslimana iz islama. Zbog toga što onaj kome je islam pritvrđen s jekinom, takav ne izlazi iz islama osim s jekinom, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

Osim da kod njih vidite otvoreni(jasan) kufr za koji imate jasan argument od Allaha.[1]

Onda kada su se ljudi lahko upustili u ova poglavlja (tj. tekfir) i kada se počelo tekfiriti i koga treba i koga ne treba, te kada se omladina koja ne poznaje niti ispravno razumijeva propise tekfira upustila u ove stvari, tada je došlo do kontraefekta koji se javio kod druge grupe, koja je počela govoriti: „Odbacujemo ovo poglavlje, i odbacuje se poglavlje o propisima murtedda!“ A ovo je i te kako neispravno. Prema tome, ne smijemo biti niti od ovih(koji olahko tekfire op.PV) niti od onih(koji se suzdržavaju od tekfira op.PV), i ne smije nas kontraefekt navesti na to da odbacujemo jedan od šerijatskih propisa oko kojeg se cijeli ummet složio!

Ebu Bekr je protekfirio murtedde, ali se prvo savjetovao

Prvi pravedni halifa, Ebu Bekr, radijellahu anhu, je poveo rat protiv murtedda (otpadnika), ali nakon što se savjetovao sa Omerom i ostalim velikanima od ashaba, radijellahu anhum. Ebu Bekr je radi toga sakupio učesnike Bedra i one koji su dali prisegu Er-Ridvan, a nije sjedio na svom krevetu poput nekih omladinaca danas, koji nisu naučili ni 40 Nevevijevih hadisa, niti „Kitabut-tevhid“ od šejha Muhammeda, niti „Umdetul-ahkam“; niti pak poznaju šta je ograničen i neograničen govor, ni općenit i zaseban, niti razumiju šerijatske dokaze. Ali ipak dođu i kažu: „Ebu Bekr je protekfirio murtedde!“

On ih je protekfirio zato što je bio alim, i zato što je održao šuru(dogovaranje) sa učesnicima Bedra i prisege Er-Ridvan, i savjetovao se sa velikim učenjacima, bogobojaznim i dobrim ljudima, i sa njima debatirao. Ebu Bekr je bio učenjak, pa kada bi i on sam izdao fetvu, bio bi doslijedan toga.

Jedni su popustili, drugi pretjerali…

Stoga, trebaju se prevazići ove dvije etape:

1) Etapa onih koji odbacuju ovo poglavlje (o tekfiru) – njihov oslonac je murdžizam, jer je kod njih osnova da postoji istihlal (ohalaljivanje) ili džuhud (negiranje), i ovo je upravo mezheb irdža (murdžizma).

Drugi kod sebe nemaju murdžizma, ali kažu: „Zbog toga što su se mnogi oslobodili i upustili u ovo poglavlje, mi ćemo ga odbaciti na određeni period!“ Također, i ovo je pogrešno, jer se ovakvim postupkom omogućava drugima da vrijeđaju vjeru i Gospodara svih svijetova. Nikome ne smijemo dopustiti da se tako ponaša prema vjeri. Ovo je Allahov propis u kojeg mi vjerujemo i zagovaramo.

Tačno je da mi nismo u stanju sprovoditi šerijatske kazne jer njih ne sprovodi niko drugi do islamski vladar, makar on bio griješnik, zato što je u tome(sprovođenju kazni mimo vladara op.PV) bespravno i neodobreno sprovođenje nečega, i u tome je anarhija.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Ko promjeni svoju vjeru, ubijte ga.

Ali i pored toga, nema bilo ko pravo da izvršava šerijatske kazne, niti da nekoga proglasi murteddom (otpadnikom) i potom ga ubije. Obaveza nam je da se savjetujemo sa ehlul-halli vel-akdi, a to su učeni.

2) Druga etapa se tiče one skupine ljudi koja tekfiri „sve živo“, i koga treba i koga ne treba, ne obračajući pažnju na uvjete i prepreke tekfira – a oni sami nisu od učenih, niti su ispunili uvjete učenih.

Dakle, moramo se boriti i protiv jednih, i protiv drugih, te se moramo zadovoljiti i pridržavati mezheba ehlis-sunneta vel-džemata, koji govori da onaj kod koga se ispune uvjeti i otklone prepreke – takav postaje nevjernikom i takvog tekfirimo, a nikako ne odbacujemo ovo poglavlje.

 

Izvor: https://t.me/chikhAlwan2

Napomena: Podnaslovi su od PV-a


[1] Buhari (7056), Muslim (1709).

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz