Pusti luk onome ko s njim barata

207

Dok ljudi prate vijesti o borbama u Iraku, i svakodnevne gubitke američkih snaga, i kako se duh otpora i borbe raširio među muslimanskim masama uzrokujući poniženje Bušu (Obami, op.PV.) i njegovoj administraciji, uništavajući njihove planove i nade,  iznenađuju nas pojedinci koji poduzimaju čudne i neobične akcije kojima ubijaju na desetine Iračana koristeći auto bombe na ulicama Bagdada ili bombe bačene na zatvore ubijajući na desetine iračkih zatvorenika i prolaznika.


Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Prethodilo je u prvom dijelu, da je jedno od značenja riječi Uzvišenog o nesvjesnom i nenamjernom ubistvu muslimana ”Te bi vas zbog njih neugodnost zadesila’’ tj. nastala bi mefseda (šteta) jer bi mušrici proširili glasine da muslimani ubijaju svoj narod, i na taj način kudili muslimane. Pritvrđeno je u nekoliko hadisa od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada su neki od njegovih ashaba zatražili da ubiju neke od licemjera, on je to odbio rekavši: “Ostavite ih, jer će ljudi reći da Muhammed ubija svoje drugove.“

Uzvišeni Zakonodavac je poveo računa o otklanjanju ove štete a posebno kada se radi o periodu slabosti i nepostojanja potpunog namjesništva na Zemlji. Stoga je mudžahidima obaveza da ovo stave pod razmatranje birajući najčistije i najkorisnije ciljeve za džihad, islam i muslimane, a najštetnije i najljuće za neprijatelje vjere, a također i ciljeve koji će najmanje dozvoliti pogrešno razumijevanje džihada i širenja kruga bitke.

Onaj ko promotri određene operacije koje sprovode oni kojima manjka jedan ili oba od dva razumijevanja – razumijevanja realnosti i razumijevanja Šerijata – vidjet će kako oni ne vode računa o gore spomenutoj šteti time što ne vode računa o odabiru ciljeva niti o vremenu izvođenja akcija. Ne uzimaju u obzir spomenute stvari i ne gledaju na činjenično stanje dubokim pogledom, niti prate događaje oko njih u svijetu tako da nisu na istom nivou sa modernim izazovima i neprijateljskim planovima, niti mogu prepoznati ono što će biti najkorisnije za njihov islam i džihad.

Dok muslimani i ostali prate vijesti o Al-Kaidi i talibanima kako se suprostavljaju neprijateljima islama bilo da su krsšćni, sekularisti ili ateisti, i njihovu pažnju privlači otpor od strane čečenskih mudžahida koji su sposobni da unište aroganciju ruskog okupatora i da bitku prebace iz najudaljenijih područja Čečenije u samo srce Moskve… i dok se dive otporu palestinske djece i omladine naspram jevrejskih tenkova i njihovog teškog naoružanja, i lično  svojim očima gledaju kako jevrej sa mitraljezom bježi okrećući svoja leđa iz straha od nekoliko kamenica kojim ga gađa mali dječak…  dok se sve to dešava pojavljuju se ljudi – za koje smatram da oni misle da poznaju realnost a oni su daleko od nje – koji otvaraju paljbu na klanjače u jednoj Sudanskoj džamiji, drugi dižu u zrak šiitsku džamiju u jednom od pakistanskih sela, a treći dižu u zrak autobus krcat običnim ljudima, ženama i djecom na ulicama Karačija i Lahorea.

Dok muslimani teže visokim ciljevima, a mudžahidi visokih ambicija  teže za džihadom kojim će uspostaviti islam na zemlji, ili su u potrazi za ciljevima koji će slomiti kičmu neprijatelja i razoriti njihovo nuklearno oružje, obavještajne centre, političe i ekonomske stubove u njihovim državama… u to vrijeme  pojavljuju se neki mladići, entuzijazisti  koji napadaju crkve, ubijaju starce od turista ili izaslanike humanitarnih organizacija i tome slične trivijalne ciljeve u kojima oni ne razmišljaju šta će koristiti za da'wu, džihad ili islam, niti daju prednost onome što će nanijeti najveće gubitke Allahovim neprijateljima. Umjesto toga, njihov izbor je na osnovu najlakšeg ostvariljivog cilja.

Drugi, pak, bombarduju bioskope ili planiraju dignuti u zrak rekreativne centre, sportske klubove i druga mjesta posjećena grešnim muslimanima. Posljedice njihovih akcija su ubijanje na desetine ili stotine muslimana, kažnjavaju ih za ovakve grijehe ubijajući ih, a to nije kazna za ovakvu vrstu grijeha propisana Šerijatom, tako da oni rade suprotno Šerijatu istovremeno stvarajući haos. Na taj način oni na sebe izazivaju srdžbu običnog svijeta od muslimana koji suosjeća sa muslimanskim džihadom i ”brkaju račune” šireći krug ratišta. Umjesto fokusiranja na borbu protiv taguta i neprijatelja naše vjere, rat se fokusira na masu običnog svijeta kojima je potrebna da'wa i koje muslimani trebaju nastojati spasiti iz kandži taguta i izbaviti iz obožavanja ljudi u obožavanje Gospodara ljudi…

Dok ljudi prate vijesti o borbama u Iraku, i svakodnevne gubitke američkih snaga, i kako se duh otpora i borbe raširio među muslimanskim masama uzrokujući poniženje Bušu (Obami, op.PV.) i njegovoj administraciji, uništavajući njihove planove i nade,  iznenađuju nas pojedinci koji poduzimaju čudne i neobične akcije kojima ubijaju na desetine Iračana koristeći auto bombe na ulicama Bagdada ili bombe bačene na zatvore ubijajući na desetine iračkih zatvorenika i prolaznika.


Svi razumni se slažu da ove nasumične akcije koje variraju između nepoznavanja vjere i nepoznavanja stvarnosti, jedino služe krstašu Bušu (sada Obami, op.PV.) kako bi se iščupao iz neugodne situacije kojom ga mediji svakodnevno brukaju. Međutim ovakvim nepromišljenim postupcima mediji prebacuju svoj govor o ubijenim američkim i britanskim vojnicima na ubijene od strane onih koje oni opisuju teroristima. Na taj način američki okupatori se preobrazuju u branioce iračkog naroda od terorista – pa postaju poznati kao borci za slobodu protiv terorizma!!!

Na taj način, umjesto pridobijanja iračkog naroda u suosjećanju sa mudžahidima i braniocima, dešava se da ih iračani proklinju, vrijeđaju i nastoje da ih predaju (izdaju) Amerikancima…

O narode naš, šerijatsko znanje, znanje o realnosti, znanje i istraživanje neprijateljskih spletki, sve to pomaže mudžahidu da odabere odgovarajući cilj na odgovarajućem mjestu u odgovarajućem vremenu. Ali, ako je mudžahid neobazriv na ove stvari, zadesit će ga nelagodnost u njegovom džihadu, prouzrokovat će štetu umjesto korist i poraz umjesto uspjeha, i možda će se sami neprijatelji vjere okoristiti njegovim postupcima.

Koliko je loše odabranih akcija sprovedenih u neodgovarajućem vremenu bilo u korist tagutima kolovođama nevjernika i bilo sebeb njihova izlaza iz njihovog ćorsokaka i nelagodnih situacija i pružanja opravdanja i dodatne povode za još veće ugnjetavanje i tiraniju bez da pomenute akcije ostvare i najmanju korist za vjeru.

Šta više, neki od ovih naivnih postupaka pomažu izborne pobjede taguta koji su umalo izgubili, ili skreću pažnju sa njega i time izbavljaju iz određene krize ili problema u koje je tagut bio uvaljen. Možda će, čak, neki od oficira obavještajaca  i biti nagrađen ”berićetom” tih naivnih  i površnih akcija i unaprijediti svoj čin, položaj i ovlaštenje, te se na taj način popeti tagutskoj slavi preko leđa te omladine, a za uzvrat muslimani ubiraju tugu i frustracije sebebom (uzrokom) njihovih grešaka.

Stoga su od mene poznate riječi koje dosta često spominjem mnogim mladim entuzijastama: “Ili radite na ispravan način, ili ne radite uopšte, već se držite da'we, jer nam je dosta zbrkanih situacija!!!“

O ti koji ne znaš da barataš lukom

Nemoj kvariti luk, već ga prepusti onome ko njim barata

Hoće li mudžahidi obratiti pažnju na ove stvari? Hoće li pažljivo razmotriti Šerijat njihova Gospodara i realnosti njihovog ummeta, kako bi bili na nivou koji je prikladan velikom islamskom džihadu koji će ostvariti nade muslimana?

 

Autor: Šejh Ebu Muhammed el-Makdisi

Izvod iz djela „Plodovi džihada – izbalansiran pogled“

Druga stanka: Pusti luk onome ko s njim barata

SHARE