Put vjernika je islamski informativno-edukativni web portal osnovan krajem 2008. godine sa isključivom namjerom da muslimanima naših prostora predstavi izvorno učenje islama i prenosi autentične vijesti iz islamskih, provjerenih izvora ispunjavajući time potrebu muslimana da saznaju o događajima iz islamskog svijeta iz autentičnih izvora, daleko od špekulacija mass medija.
Ubrzo nakon osnivanja, Put vjernika se zbog predstavljanja izvorne islamske akide (vjerovanja) našao na udaru sektaških propovjednika u BiH i šire, ali i mass medija, u prvom redu četničkih.
Kroz svo vrijeme postojanja našeg portala, svaki od oponenata Puta vjernika je iznosio svoje argumente kojima je dokazivao optužbe o „zabludi“ i „opasnosti“ Puta vjernika. Tako je bilo prije sedam godina, tako je i danas.
Put vjernika je postao prepoznatljiv po svom karakterističnom radu, a to je fokusiranje na aktuelna pitanja muslimana, u prvom redu ona koja su iskrivljena od strane globalnih medija ili od strane zabludjelih frakcija. Ovo sve zbog toga što je Put vjernika raspolagao izuzetno malim resursima, te je fokusiranje na „goruća pitanja“ bilo nužno.
Neka od tih pitanja su bila problem pretjerivanja u tekfiru te ukazivanje na zablude tekfir fanatika, ali i problem murdžizma, koji je muslimanima iskrivljavao vjeru iz drugog ugla.
Zbog ukazivanja na zablude neoharidžijskog pokreta u Evropi, jedan od vođa tekfir fanatika je izdao fetvu o ubistvu administratora portala Puta vjernika, a njegova braća po zabludi (murdžije) su držali predavanja i javne skupove u kojima su upozoravali muslimane na „Put vjernika i podrumske mesdžide“.
Put vjernika je nastavio sa svojim radom, dok je sve više muslimana u njegovom radu prepoznavalo islamsku sredinu između onih koji pretjeru i onih koji popuštaju u vjeri.
Nakon izbijanja sirijske pobune, veliki broj muslimana sa podozrenjem prati događaje u Siriji i raduje se vijesti o svakom oslobođenom pedlju ove zemlje. Međutim, nakon proglašenja skupine „Islamska država u Iraku i Šamu“ (IDIŠ, ISIL, ISIS, ID) počinju veliki razdori među borbenim skupinama u Siriji, koji su doveli do međusobnog oružanog sukoba.
Svaka strana je o ovim događajima izvještavala iz svog ugla, pa su mnogi muslimani ostali zbunjeni. Nesumnjivo, skupina IDIŠ je raspolagala daleko nadmoćnijim medijskim resursima, koji su zasjenili medije ostalih skupina, te su tako IDIŠ-ovi mediji mnogim muslimanima nametnuli svoje viđenje i tumačenje situacije.
IDIŠ je uspio ubijediti veliki dio muslimana da je on upravo ispravna skupina, a da su SVI OSTALI u zabludi, da se IDIŠ jedino u svijetu bori za Šerijat, a ostali za demokratiju ili neki drugi vid zablude. Ovo je jasno stavio do znanja glasnogovornik IDIŠ-a El-Adnani čak optuživši za nevjerstvo sve one koji se suprotstavljaju IDIŠ-u (pogledaj detaljnije ovdje).
Milioni dolara koje IDIŠ ulaže na medijsku propagandu dali su svoje rezultate, te sebebom propagandnih laži IDIŠ-ovih medija mnogi muslimani danas vjeruju da se Džebhetun-nusra i druge džihadske skupine bore ni manje ni više nego li za demokratiju, da su talibani ni manje ni više nego li agenti pakistanske obavještajne službe, da su mudžahidi Libije – demokrate, da je Al-Kaida na Arapskom poluotoku dala prisegu IDIŠ-u, da je pokret pakistanskih talibana TTP dao prisegu IDIŠ-u, da su svi mudžahidi na Kavkazu dali prisegu IDIŠ-u, te još desetine drugih laži.
Zbog toga što su ovi mediji iskrivili činjenično stanje u umovima mnogih muslimana, postalo je jasno da onima koji znaju istinu nije dopušteno da o njoj šute. Allah je žestoko zaprijetio onima koji taje jasne dokaze:
„One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih je Allah prokleo“. (Kur'an, 2:159)
Ovaj ajet je bio najveći razlog zbog kojeg Put vjernika izvještava o IDIŠ-u na način na koji to radi.
S druge strane, bilo je bolno gledati veliki broj muslimana kojima su IDIŠ-ovi mediji u tolikoj mjeri izobličili stvarno stanje na terenu do te mjere da su svaku vijest o nekom i najmanjem gubitku IDIŠ-a smatrali lažnom i „podlom propagandom protiv hilafeta“.
Primjera radi, vidjevši da se muslimani obmanjuju pobjedama protiv otpadničkih sahavata (kako IDIŠ naziva mudžahide u Siriji), a u isto vrijeme dok katastrofalno gubi od Kurda u oblasti Kobanija, odlučili smo napisati članak u kojem smo spomenuli da je IDIŠ izgubio Kobani sa još oko 200 sela južno od grada.
Reakcija mnogih muslimana na ovu našu vijest je bila više nego šokantna. Mnogi se nisu libili da nas nekoliko sekunde od objavljivanja vijesti proglase lažovima (što znači da su propis o laži donijeli na osnovi naslova, bez uvida u moguće dokaze u članku), drugi su prijetili ubistvom zbog „iznesenih laži na najbolja stvorenja na dunjaluku“, treći su nas sažaljevali „jer smo nekada bili dobri, a sada lažemo“, dok su se četvrti samo smijali našim „lažima“.
Vjerujemo da i dan danas, 9 mjeseci nakon gubitka Kobanija i, kasnije, još 7 000 km² teritorije, ima veliki broj muslimana koji sebebom IDIŠ-ovih medija vjeruju da je Kobani pod kontrolom „hilafeta“.
Slična situacije je prilikom prenošenja vijesti o IDIŠ-ovim bombaškim napadima na šerijatske sudnice, džamije i mjesta u kojima se okupljaju muslimani (poput napada na šerijatsku sudnicu u Salkinu ispred koje se nalazio veći broj običnih muslimana). Put vjernika ovakve vijesti nikada ne prenosi ako ih izvještava samo jedan izvor, makar on bio u našim očima povjerljiv, sve dok vijest ne objavi više povjerljivih izvora.
Međutim, mnogi muslimani obmanuti propagandom IDIŠ-ovih medija jednostavno nisu u stanju povjervati da suoni koji vode, kako sami kažu „hilafet na menhedžu Poslanstva“ u stanju bombardovati grad prepun muslimanskim civilima, što se mnogo puta dogodilo i za što postoje hiljade svjedoka, ili bombardovati šerijatske sudnice i džamije, a jedno od potresnih svjedočenja možete pročitati u tekstu na linku ovdje.
Primjera radi, kada smo po prvi puta objavili vijest da je IDIŠ napao talibane, jedan od IDIŠ-ovih boraca iz Sirije se javio u komentarima na Facebook statusu proglašavajući nas nevjernicima i mušricima „zato što lažemo i širimo fitnu“. Nije prošlo dugo, ista ova osoba nam se javila u inbox tražeći halal, priznajući da je pogriješila i da je IDIŠ zaista napao talibane, te da su mu emiri Devle objasnili ovu situaciju.
I doista bi se govor o ovom pitanju odluljio do u nedogled, što nije cilj ovog teksta. Ono što ovime želimo naglasiti jeste da Put vjernika savjesno i potpuno odgovorno izvještava o realnom stanju bivajući svjesni odgovornosti pred Allahom za sve što iznosimo.
Onima koji se pitaju zašto Put vjernika ne izvještava o eventualnim pobjedama IDIŠ-a, naš odgovor je:
Put vjernika zaista rijetko i nerado izvještava o vojnim uspjesima IDIŠ-a, jer ti “uspjesi” su ili protiv nusajrijskog i šiitskog režima ili protiv mudžahida. Za IDIŠ-ove “uspjehe” protiv mudžahida ne treba poseban komentar zašto o njima ne izvještavamo, ili ako to radimo zašto ih ne nazivamo uspjesima, pa ćemo pojasniti zašto rijetko izvještavamo o uspjesima IDIŠ-a protiv nusajrijskog režima u Siriji i šiitskog režima u Iraku: Nakon zauzimanje Mosula, stotine tona naoružanja, te stotine tenkova i komada teške artiljerije, koje je IDIŠ zauzeo u Mosulu nakon povlačenja snaga šiitskog režima, upotrebljeni su u borbi protiv mudžahida u Deir ez-Zuru i Rakki. Stoga je ova pobjeda IDIŠ-a protiv šiitskog režima, s druge strane bila zlo po mudžahide i muslimane, koje je IDIŠ tim oružjem pobio i oteo njihovu teritoriju. Slično je i sa IDIŠ-ovim osvajanjem Palmire. Tone oružja i municije koje su Asadove snage ostavile u Palmiri, IDIŠ danas koristi u napadima na oslobođena predgrađa Damaska, iako dijeli liniju razgraničenja sa režimom.
Prema tome, ono što neko može doživjeti klevetom i „lošim vijestima“ je realnost na terenu za koju muslimani imaju pravo saznati.
Stoga, simpatizeri i aktivisti IDIŠ-a nemaju pravo da nas optuže za širenje fitne (kako često govore), sve dok mi poštujemo pravo njihove skupine (IDIŠ) kod nas, a to je da ne iznosimo protiv njih ni laž ni obmanu, kao što je naše pravo kod njih da oni o nama ne lažu i ne obmanjuju muslimane zbog toga što se ne slažu sa nama po ovom pitanju.
S druge strane, mi sebi ne pripisujemo „ekskluzivnu uputu“ negirajući je drugima, i ne smatramo sebe bezgrješnim. U tom smislu, mi smo otvoreni za dobronamjerne kritike i sugestije i, ako se dokaže neregularnost u nekom od naših članaka, zasigurno ćemo je ukloniti, ostajući zahvalni svakom onom ko nam na pogreške ukaže.
Za kraj navodimo citat iz pisma Nusreta Imamovića, koji je više od godinu i po dana u Siriji (kompletno pismo dostupno na linku ovdje). Smatramo da ovaj citat više nego realno i nepristrasno opisuje stanje u Siriji, pa ga zato i navodimo.
“Skorašnji događaji u Šamu su zabrinuli i zbunili mnoge muslimane. Nakon što su nade u dolazak odavno priželjkivanog hilafeta doživile svoj vrhunac, desio se neočekivani zaplet situacije. Borci na Allahovom putu, prije nego li je stvarna vlast bila na pomolu, počeli su da se bore za vlast i prevlast. Nepojmljivo je da su svi bili iskreni u svojoj borbi za isti uzvišeni cilj, a da su se razišli do te mjere da su podigli oružje jedni na druge. Onda smo se i mi razišli u razumjevanju i tumačenju onoga što smo vidjeli i čuli. Veliki broj naše braće je pomislio da je san o hilafetu konačno ostvaren, te je dao zdušnu podršku IDIŠ-u, optužujući one koji su sa oprezom i zebnjom gledali šta se događa držeći se po strani da nisu podržali istinu, te da nisu ispunili ono što im je vadžib u ovom trnutku. Nakon što smo se naslušali optužbi i bili pozvani na pokajanje, smatramo da je nemoguće dalje šutjeti, te smo odlučili da objasnimo svoje viđenje i razumijevanje situacije, ne bi li se navijački duh i slijepa pristrasnost umirili, te bili pobijeđeni Šerijatom i razumom.” [kraj citata]
(Administratori portala Put vjernika)
