Ramazan: Mjesec el wela wel bera (privrženosti i odricanja u ime Allaha)

412

Ramazan je mjesec mnogih blagodati za muslimane: on je mjesec milosti, praštanja, blagoslova, ibadeta, truda, predanosti i discipline. U skladu sa time, historijski, on je bio mjesec koji je u mislima vjernika oživljavao koncept el wela wel bera – ljubavi i mržnje u ime Allaha.

Prvi i najpoznatiji, 17. dan Ramazana, druge godine po Hidžri, bio je dan prve odlučujuće bitke između islama i kufra (nevjerstva) – dan bitke na Bedru.

Na isti, 17. dan Ramazana, 6 godina kasnije, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zajedno sa 10.000 muslimanskih boraca osvojio je Mekku. Tog dana, ušao je u Kabu i lično polomio sve do jednog idola, a unutra ih je bilo 360. Kasnije, tog istog Ramazana, poslao je svoje ashabe da unište i druge idole koje su arapi obožavali: Halid ibn el-Velid poslat je da uništi kip El-‘Uzza, ‘Amr bin el-‘As da uništi Suwa’, a Sa'd bin Zejd da uništi Menata.

Iduće godine u Ramazanu, po povratku sa pohoda na Tabuk, Poslanik je poslao grupu svojih ashaba da sruše mesdžid Ed-Dirar kojeg su sagradili licemjeri.

U Ramazanu 92. godine nakon Hidžre, Tarik bin Zijad je vodio vojsku protiv gotskog kralja Roderika u bitki na Guadaleti. Ovo je bila bitka u kojoj su muslimani porazili vojsku koja je bila osam puta veća od nje i time započeli islamsko osvajanje Andaluzije, južne Italije i dijelova Francuske.

Ramazan je 584. godine po Hidžri obilježio pobjedu muslimana u bitki na Hittinu, u kojoj je Salahudin el-Ejjubi porazio krstašku vojsku, što je rezultiralo osvajanjem Jeruzalema.

U Ramazanu 658. godine po Hidžri, Mongoli su doživjeli svoj prvi odlučujuci poraz u historiji. Poraženi su rukama Sejfudina Kutuza u bitki Ajni Džaluta, što je osvetilo smrt miliona i miliona muslimana ubijenih tokom otimanja njihove zemlje.

Oživljavanje principa el wela wel bera’ (ljubavi (prema vjernicima) i odricanja (od nevjernika) u ime Allaha) u Ramazanu, manifestovalo se također i u džamijama selefa tokom njihovih molitvi, kao što prenosi Imam Malik u svom ‘Muwattau’ (306):

El-A'radž je rekao: ‘Nisam našao ljude, a da nisu proklinjali kafire u Ramazanu.“

U El-Istidhkaru (2/72), Ibn Abdul-Berr kaže:

„Ovo pokazuje da je dozvoljeno proklinjati kafire, bili oni zimije ili ne bili. Ovo nije obaveza, već je dozvoljeno onima koji to čine odričući se od njih u ime Allaha, zbog njihova odbijanja Istine i njihovog neprijateljstva prema vjeri i njenim sljedbenicima.. Dovili bi na Vitr namazu u Ramazanu i proklinjali bi kafire, oponašajući Allahovog Poslanika salAllahu alejhi we sellem, kada je dovio u svojoj Kunut dovi protiv Ra'ala, Dhakwana, i Beni Lahjana, koji su ubili njegove ashabe kod bunara Ma'una.

I Ibn Wehb prenosi od Malika, da Kunut u Ramazanu treba biti u zadnjoj polovini Ramazana, a to je proklinjanje kafira. On (imam) proklinje kafire, a oni iza njega kažu ‘Amin’.

.. i El-A'radž je sreo grupu ashaba i većinu tabi'ina, i ovo je isto praksa ljudi iz Medine.“

Također, stoji predaja od Ibn Huzejme (2/155), u kojoj bi Omer izabrao nekoga da vodi ljude u namazu, tokom ramazanskih noći i na kraju namaza u drugoj polovini mjeseca, imam bi učio sljedeću dovu:

„O Allahu, porazi kafire koji ljude odvode od Istine, poriču Tvoje poslanike i ne vjeruju u Tvoje Obećanje. Razjedini ih i ubaci strah u njihova srca i kazni ih, o Istiniti!“

Potom bi imam donio salavat i selam na Poslanika, dovio za dobro muslimana, a potom tražio od Allaha oprost za vjernike. Nakon ovoga, završili bi dovu sa sljedećim riječima:

„O Allahu, mi te obožavamo, i Tebi se molimo, i Tebi na sedždu padamo, i trudimo se, žurimo, i nadamo se Tvojoj Milosti, o Gospodaru. I bojimo se tvoje istinske kazne, jer Tvoja kazna je blizu Tvojih neprijatelja.“

Nakon ovoga bi se spustio na sedždu.

Dakle, ovi svijetli primjeri muslimana koji su bili prije nas pokazuju da su oni Ramazan tretirali kao mjesec oživljavanja koncepta el wela wel bara'a.

Fondacija El-Furqan

http://iskandrani.wordpress.com

SHARE