Raspirivači mržnje, lažovi i huškači iz genocidne tvorevine Republike Srpske

227

“Vehabije pritajena prijetnja”, “Vehabije na Vlašiću vježbaju gađanje”, “Teroristi ciljaju i BiH”, samo su neki od naslova koji posljednjih nekoliko dana vrište s naslovnica printanih medija u Republici Srpskoj.

Nećemo reći ništa novo konstatacijom da je Bosni i Hercegovini, kao i svakoj drugoj zemlji u svijetu, teško postaviti hermetičke brane i u potpunosti se izolirati od sigurnosne opasnosti kao globalne pojave.

Nema prijetnji

No, jednako opasna i pogubna za međunacionalno povjerenje i potpunu stabilizaciju odnosa u BiH je ova nova u nizu tendencioznih medijskih kampanja pokrenutih iz RS. Cilj je, valjda, svako malo etiketirati cijeli jedan narod i kontinuirano “upozoravati” da jedina opasnost od terorizma u BiH vreba “od radikalnih islamista” i “grupa povezanih s Bošnjacima”, čak i dijelom struktura vlasti!?

Bilo bi, istovremeno, suludo baviti se svakog dana sitnim seoskim prevarantom iz Maglaja Dževadom Galijaševićem, glavnom medijskom zvijezdom u RS, kojem raste centimetar po centimetar nosa iznoseći gomilu laži i “saznanja” o terorističkim prijetnjama koje dolaze od naroda kojem pripada.

Samo po sebi se, stoga, nameće pitanje zašto sigurnosne strukture ne pošalju svoje ljude na Vlašić, Ozren, Krajinu, Bihać, Zenicu i sva druga mjesta koja Galijašević i ostali “eksperti” za terorizam kontinuirano spominju kao baze za obuku terorista?!

Odgovor glasi: Zato što ne postoje takva operativna saznanja sigurnosnih i obavještajnih struktura u BiH! Jer, da postoje, zar bi država, kakva god da je, dozvolila da njenom teritorijom, kako to tvrde junaci izmišljenih priča, naoružane do zuba špartaju radikalne grupe, u svakom trenutku spremne na sumanute terorističke akcije?!

Skretanje pažnje

Vjerovatno ćemo jednog dana saznati zašto se do sada država još nije pravno obračunala s Galijaševićem i društvom, koje kontinuirano čine krivična djela raspirivanjem vjerske i nacionalne mržnje, klevetama i uvredama pojedinaca, grupa, pa i cijelog jednog naroda?

Možda ćemo dobiti barem dio odgovora razmislimo li o tome bi li se pojedinci za koje rade ovi plaćenici (i sve njihove federalne kolege po “zanatu”), tako dugo održali u vlasti, uprkos sve gorem životnom standardu običnog čovjeka, da nije kampanja koje nam trebaju svakodnevno skretati pažnju s priča o obećanom boljem životu, koji nikako da dođe.

(Avaz)

Obrada: Put vjernika