Rob stalno vidi svoga Gospodara kao dobročinitelja, a sebe kao grešnika

585

Blago onome koji bude pravedan prema svome Gospodaru, pa prizna svoje neznanje i pored onoga što poznaje. Prizna mnoge manjkavosti u svojim djelima, lične mahane, propuste u obavezi prema Allahu i nepravedan odnos prema Njemu.

Ako ga Allah kazni zbog grijeha, u tome vidi Njegovu pravednost. A ako mu oprosti, kroz to spozna Njegovu blagost i dobrotu. Kada uradi neko dobro, zna da mu je to sadaka i blagodat od Allaha. A ako mu to djelo još i prihvati, to je druga, još jedna, sadaka i blagodat.

U slučaju da Allah odbije urađeno djelo, to je iz razloga što takvo djelo[1] ne dolikuje da se radi Njega čini. Kada uradi loše djelo, u tome preppozna da ga je Allah, s pravom, ne čineći nasilja, ostavio i podigao Svoju zaštitu sa njega, pa na osnovu toga rob shvati da je ovisan o Allahu i da je sebi nasilje učinio, i ako mu Allah, nakon svega, opet oprosti, to je samo iz Njegove plemenitosti, dobročinstva i dobrote.

Suština i tajna ovog pitanja jeste to da rob stalno vidi svoga Gospodara kao dobročinitelja, a sebe kao grešnika, prestupnika ili nemarnika, da sve što ga čini sretnim i radosnim vidi kao Allahovu blagodat i dobročinstvo, a sve što mu je mrsko i tegobno vidi kao posljedicu svojih grijeha i Allahovu pravednost prema njemu.

Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

Iz knjige: Riznica znanja

Priprema i obrada: Put vjernika (Naslov je od Puta vjernika)

Fusnota:

1 Urađeno na takav naćin, bez iskrenosti ili uz neki grijeh. (op. prev.)