Savjet mudžahidu: Tvoj uspjeh je u nijjetu… ali i tvoja propast!

838

Mi ćemo u ovom našem obraćanju da ukratko ukažemo na jedan ozbiljan i opasan musibet koji je zadesio jedan dio mudžahida koji troše i žrtvuju svoje imetke i živote na putu džihada.

NEPRESTANO ŠEJTANOVO DOŠAPTAVANJE

Znaj – Allah ti se smilovao – da je prokletnik tražio od Gospodara nebesa i zemlje da mu dozvoli da zavodi potomke Adema sve do Sudnjega dana, kako ne bi bio usamljen u Džehennemu, pa mu je Gospodar Uzvišeni to i dozvolio. Pored toga što je prokletnik tražio dozvolu od Gospodara da zavodi potomke Adema, uz to je dao i zakletvu da će on svim potomcima Adema prilaziti i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva, kako bi ih na stranputicu odveo, osim jednoj vrsti od njih, koju je Allah njemu onemogućio da ih zavede, a to su iskreni, rekao je Uzvišeni:

„’Gospodaru moj’ – reče – zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem, osim Tvojih robova iskrenih među njima. Ovo je pravi put k Meni – reče On – ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih. Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti“. (Al-Hidžr, 39)

Zbog ovoga, musliman treba da zna da će ga šejtan neprestano navoditi na grijeh i griješenje sve dok se duša nalazi u tijelu. Shodno tome, šejtan će vjernika direktno pozivati u grijeh, pa ako mu se u tome ne odazove, on će ga pozivati u ostavljanju dobrih djela, pa ako mu se u tome ne odazove, on će ga pozivati u ostavljanju boljeg i prečeg djela čineći ono što je manje od toga, pa ako mu se i u tome ne odazove, on ga neće ni tada ostaviti, zato što će mu prići sa druge strane, a to je nijjet, tako što će pokušavati da pokvari njegovo djelo nagovarajući ga da to djelo pokazuje i obznanjuje ljudima, da to djelo uljepšava gledaocima, da o tom djelu kazuje ljudima, i tako dalje.

USLOVI DA DJELO BUDE PRIMLJENO

Poznato je da za primanje određenog djela (ibadeta) imaju dva šarta, a to je ihlas (iskrenost) i mutabe’ah (ispravnost), pa ako jedan od ta dva šarta nije prisutan prilikom određenog djela, tada se to djelo ne prima i nema kabula kod Allaha. Rekao je Uzvišeni:

„A naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, a to je – ispravna vjera“,

i rekao je:

„Reci (o, Muhammede): ‘Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je“.

Rekao je Poslanik alejhis-selam: kaže Uzvišeni: “Od svih suparnika Ja sam najnepotrebniji da Mi se čini širk, pa ko bude radio neko djelo i u tome Meni pridruži suparnika, Ja ću ostaviti njega i njegov širk)[1]”, također je Poslanik alejhis-selam rekao: „Ko uradi neko djelo, a kojeg nema u našoj vjeri[2], ono je odbačeno“.

Ovo su neki od mnogobrojnih dokaza koje smo spomenuli za prethodna dva šarta. Stoga, vrlo je važno da čovjek pazi i čuva svoja dobra djela od svega onoga što im može naškoditi i što ih može poništiti, kao što je to ‘udžb (samodopadanje), rijaluk, kazivanje o svojim djelima i hvalisanje istima, itd.

NAJBOLJE DJELO U ISLAMU

Svaki mudžahid zna kakva je blagodat biti u džihadu i biti mudžahid, i kakav stepen imaju mudžahidi na dunjaluku i ahiretu, i da u islamu nema boljeg djela nakon imana u Allaha i Poslanika i Sudnji dan, od džihada i borbe na Allahovom putu protiv nevjernika, rekao je Uzvišeni:

„Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Časnom hramu ravan onome koji u Allaha i u onaj Svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom. A Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine. U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje; oni će postići što žele“.

Neki je čovjek tražio od Poslanika alejhis-selam da ga obavijesti o djelu koje je ravno džihadu, na što mu je Poslanik odgovorio da nema takvog djela, da uopće ne postoji djelo koje je ravno džihadu, pa je rekao Poslanik: „Da li ti možeš, kada mudžahid krene u džihad, da uđeš u svoj mesdžid i da klanjaš a da ne prestaješ, i da postiš a de ne mrsiš, sve dok se mudžahid ne vrati iz džihada?“, pa mu čovjek odgovori: ‘A ko to može, o Allahov Poslaniče?’.[3] Ovo je stepen mudžahida na Allahovom putu, što nam ukazuje da nema tog djela niti ibadeta koji se može približiti džihadu, a kamoli da je ravan njemu. I zamislite u kakvoj su zabludii oni koji govore da ima određenog djela koje je bolje od džihada na Allahovom putu, a posebno u ovom vremenu kada je džihad fard ‘ajn (stroga obaveza svakog pojedinca)!! Allah nas sačuvao slijepila i džehla.

SVRHA DŽIHADA NA ALLAHOVOM PUTU

Kada musliman želi da uradi neko dobro djelo, on treba da zna koja je svrha tog djela, i zbog čega on to želi da uradi? Isto važi kada je u pitanju i džihad na Allahovom putu. Uzvišeni nije naredio džihad samo zbog toga da bi se krv prolijevala, i zemlje osvajale, već je On Uzvišeni naredio džihad sa veličanstvenim ciljem, i svrha tog džihada je

„I borite se protiv njih dok smutnja (širk) ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane“, kao što je to rekao i Poslanik: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema drugogo boga osim Allaha.“ ovo je cilj i svrha džihada. Pa ako je mudžahid shvatio svrhu i cilj njegovog džihada, zašto se onda zamara stvarima koje mu nikakvu kroist neće donijeti u džihadu, čak šta više, mogu mu samo ogromnu štetu nanijeti, i zašto se opterećuje stvarima koje ga sputavaju na putu za Džennet. Mudžahid se treba fokusirati na borbu protiv nevjernika, a da sve ostale stvari koje nisu korisne džihadu, a kamoli ako štete istom, ostavi ih i kloni se istih. A jedno od tih musibeta i štetnih stvari je i današnje fotografisanje mudžahida i njihovo reklamiranje po medijima i društvenim mrežama.

SAVREMENI MUSIBET U DŽIHADU

Islamski ummet je danas – na žalost – pogođen i zaražen musibetom slikanja i fotografisanja. Ovaj musibet nije ostavio niti jednu vrstu iz ummeta a da je nije pogodio, pa kao što je zadesio one najobičnije u ummetu, tako je isto zadesio i one najznačajnije u njemu. Naša stvarnost je da se rijetko može naići na muslimana koji ne praktikuje ovu stvar (slikanje), jer to danas čine i učenjaci, i pobožnjaci, i zahidi, pa čak i mudžahidi na Allahovom putu. Neću da govom sada o tome da li je slikanje halal ili haram, iako je većina savremenih učenjaka ehli sunneta na stavu da nije dozvoljeno fotografisanje osim u nuždi, nego ću o ovome govoriti sa drugog gledišta, a to je cilj i nijjet u slikanju i fotografisanju.

Ova stvar (fotografisanje i snimanje mudžahida) je prisutna još od vremena kada je šejh i mudžahid Abdullah Azzam vodio džihad u Afganistanu, iako su tada uglavnom pravljeni video snimci kao poziv i podstrek muslimanima na džihad, dok je izlaganje slika i fotografija bilo neprimjetno, jer je upravo poenta tih snimaka bila da muslimani vide uspjehe i velike pobjede mudžahida protiv nevjernika na terenu, pa da to bude motiv muslimanima za odazivanje u džihad i pomaganje istog.

Isto tako i u ovoj zadnjoj deceniji kada su u pitanju davetsko-džihadski video snimci, poput obraćanja nekog od vođa džihada muslimanima, ili obznanjivanje uspjeha i pobjeda mudžahida, ili demonstriranje vojnih treninga i vježbi, i slično, kada je ovo u pitanju – nadam se – da tada možemo fotografisanje i snimanje podvesti pod neka od slijedećih fikhskih pravila:

Prvo pravilo: „Činjenje male štete da bi se postigla velika korist, ili drugim riječima: činjenje jedne od dvije štete koja je manja, kako bi izbjegli onu veću“. U ovom slučaju šteta je rezultiranje slika, jer je to Allah zabranio, ali ako mi s tim slikama i snimcima doprinesemo tome da se džihad – koji je fard ‘ajn – potpomogne i ojača, onda je to velika korist.

Drugo pravilo: „Nužda (darura) dozvoljava činjenje harama, a nužda se određuje shodno njenoj veličini i potrebi“. Kao što je onome kome prijeti smrt zbog gladi dozvoljeno jesti svinjetinu samo da preživi, isto tako – nadam se – dozvoljeno je pravljenje snimaka radi džihada koji čuva živote muslimana.Ovo su ta pravila koja se primjenjuju kada je fotografisanje i snimanje u pitanju radi današnjeg džihada.

Sada ću se osvrnuti na lično slikanje ili snimanje mudžahida pod izgovorom nekakve koristi.

Danas je normalno da mudžahid ima svoj album slika koji postavlja i reklamira na društvenim mrežama (Facebook, Twitter, idr), čak šta više, svakim danom ljudi iščekuju novu sliku mudžahida u kojoj on pozira i reklamira svoju hrabrost i junaštvo, pa tako, jedanput vidimo kako stoji pored mrtvih neprijatelja, drugi put naoružan do zuba, treći put sa naočalama, i tako dalje. Zbog čega sve ovo, čemu ovakve stvari, šta se želi postići ovakvim postupcima!!?

Moj dragi brate i mudžahide, da li ti pokazuješ a ujedno i reklamiraš svoju hrabrost i junaštvo nama muslimanima? Brate moj i dragi mudžahide, da li ti svojim pokazivanjem i reklamiranjem želiš da kod muslimana postaneš slavan, ili želiš da ti oni zahvaljuju? Brate moj i dragi mudžahide, da li se ti pokazuješ i reklamiraš sestrama muslimankama?

Nije potrebno da na ova pitanja odgovoriš ljudima, ali je obavezno da za njih (pitanja) pripremiš odgovor Stvoritelju ljudi Koji poznaje sve tajne i sve skriveno.

Musliman treba da čuva svoja dobra djela i da pazi da ih ne upropasti a da on to i ne primjeti, jer razloga zbog kojih se djelo upropaštava je mnogo, kao što je to: rijaluk, samodopadanje, kazivanje o dobrim djelima, i hvalisanje istima, idr.

Rekao je Uzvišeni:

„O vjernici, ne kvarite milostinje vaše prigovorima i uvredama, kao što to čini onaj koji imetak svoj troši da bi se ljudima pokazao“. (Bekara, 264)

Imam ibn Kesir komentirajući ovaj ajet u svom Tefisru kaže: “To znači: ne kvarite svoje milostinje prigovorima i vrijeđanjem, kao što to čini onaj koji se time pokazuje pred ljudima pokazujući njima da se želi približiti Allahu, dok mu je prava namjera da ga ljudi hvale ili pak nešto drugo na ovome svijetu, što pretpostavlja prekid odnosa prema Allahu i želje za Njegovim zadovoljstvom!”

Musliman koji je krenuo u džihad treba da zna zašto je otišao da se bori, da nijjet za njegov džihad bude uzdizanje Allahove riječi i pomaganje muslimana protiv nevjernika, a ne da mu nijjet bude zgrtanje ganime, reklamiranje svojih slika, ženidba lijepom devojkom, isl, jer je Poslanik alejhis-selam upitan: “Koji se to čovjek smatra da je istinski na Allahovom putu”, na što je on odgovorio: „Ko se bori da bi Allahova riječ bila gornja, taj je na Allahovom putu“.[4]

KAZNE ZA NEISPRAVAN NIJJET U DŽIHADU

Ono što svaki musliman treba imati na umu prije odlaska u džihad a i nakon što postane mudžahid, jeste da će se džehennemska vatra prvo potpaliti sa trojicom ljudi, a jedan od njih je mudžahid.

Prenosi se od Ebu Hurajra radijellahu anhu da je Poslanik alejhis-selam rekao: „Doista, prvi kome će se presuditi od ljudi na Sudnjeme danu je čovjek koji je (boreći se) poginuo u džihadu. Doći će se s njim pred Allahom, pa će mu On pokazati blagodat koju mu je podario, i on će je prepoznati, pa će mu Uzvišeni reći:„Šta si učinio s njom?“,odgovoriće: „Borio sam se u ime Tebe sve dok nisam preselio kao šehid“, na to će mu Uzvišeni reći: „Slagao si, već si se ti borio kako bi se govorilo da si hrabar, pa je to i rečeno“, zatim će narediti da ga odvuku licem prema zemlji do vatre, i bacit će ga u nju“.[5]

Dragi moj mudžahide, spoznao si da će se džehennemska vatra prvo potpaliti sa mudžahidom, i da je on zaradio ovakvu žestoku kaznu zbog lošeg nijjeta kojeg je imao, pa ako si spoznao kakvoću i veličinu kazne, i razlog te kazne, zar ti nije onda obavezno da radiš na svom nijjetu i da ga konstantno popravljaš i uvjek čuvaš od svih stvari koje ga mogu pokvariti ili mu naškoditi?

Braćo moja mudžahidi, trebate čuvati i skrivati vaša dobra djela i džihad općenito, a posebno vaše učestvovanje u borbama, jer je to praksa starih dobrih selefa i nikako drugačije oni nisu postupali.

Prenosi se da kada bi Abdullah ibn El-Mubarek izvršavao važne zadatke ili izlazio na dvoboj u džihadu, on bi sakrivao svoje lice zastorom da ljudi ne bi vidjeli počinioca tih velikih djela pa da ga zatim hvale.[6]

Isto se prenosi da je halifa Ebul-Abbas Ahmed bin El-Muveffik Billahi bio jak i hrabar vladar, i da se znao boriti sam protiv lavova, te je jednom prilikom ubio lava od dva udarca mačem, i niko nije saznao za to sve do njegove smrti, kada je ljudima o tome ispričao njegov sluga koji je prisustvovao tom događaju.[7]

Braćo moja draga, ovo je prava iskrenost u džihadu, i ovo su postupci pomoću kojih se može zaključiti da čovjek svojim djelima doista želi nagradu džihada i ništa drugo.

Prenosi se od Ebu Umame el-Bahilijja radijellahu anhu da je neki čovjek došao Poslaniku alejhis-selam i pitao ga: Šta misliš o čovjeku koji je krenuo u pohod želeći nagradu (Džennet) i spomen; šta će imati (od nagrade)? Odgovori Poslanik: „Ništa neće imati“, pa mu taj čovjek ponovi isto pitanje još tri puta, na što mu je Poslanik odgovarao istim odgovorom: „Ništa neće imati“, a zatim je kazao: „Doista Allah ništa ne prima od djela; osim onoga što bude učinjeno samo Njega radi, i sa kojim se želi Njegovo lice“.[8]

Prenosi se od Ibn Abbasa radijellahu anhu da je neki čovjek rekao: „O Allahov Poslaniče, zaista ja stojim na poprištu (u džihadu) želeći Allahovo lice, ali želim da se vidi i moje mjesto (položaj), na što mu Poslanik nije ništa odgovorio sve dok nije bio objavljen ajet: „Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome ne čini nikakvog širka““.[9]

Prenosi se od Ebu Hurajra radijellahu anhu da je neki čovjek rekao:

O Allahov Poslaniče, čovjek želi da ide u borbu na Allahovom putu, uz to želi i neku dunjalučku dobit, na to mu odgovori Poslanik: „Neće imati nagradu“, pa su se ljudi začudili, i rekoše tom čovjeku: ponovi pitanje Poslaniku, moguće da te nije razumio, pa reče čovjek: O Allahov Poslaniče, čovjek želi da ide u borbu na Allahovom putu, uz to želi i neku dunjalučku dobit? Odgovori mu: „Neće imati nagradu“, pa su ljudi ponovo bili začuđeni, te rekoše čovjeku: ponovi pitanje Poslaniku, moguće da te nije razumio, pa mu je rekao po treći put: Čovjek želi da ide u borbu na Allahovom putu, uz to želi i neku dunjalučku dobit? Odgovori mu: „Neće imati nagradu“. [10]

Prenosi se od Mu’aza ibn Džebela radijellahu anhu da je Poslanik alejhis-selam rekao: „Dvije je vrste pohoda: pa onaj ko želi Allahovo lice, i pokorava se imamu (vođi), i udjeljuje ono najdraže, i olakšava ortaku, i kloni se fesada (nereda), pa zaista njegov san i njegova budnost, za sve to imat će nagradu; a onaj ko ide u pohod iz nadmenosti i rijaluka i spomena, i ne pokorava se imamu, i čini fesad na zemlji, pa taj se neće vratiti osim s grijesima“.[11]

Vidjeli smo koliko je samo hadisa koji govore i pojašnjavaju važnost nijjeta u džihadu, i da je nijjet u džihadu stvar o kojoj ovisi uspjeh mudžahida ali i njegova propast, i ovo su samo neki od hadisa koje smo spomenuli, dok ima još drugih hadisa koji općenito govore o važnosti nijjeta a koje smo izostavili iz bojazni da se ne odulji.

Ono što se može primjetiti u prethodnim hadisima je to da čovjek koji krene u pohod radi Allahova lica ali uz to želi i neko od dunjalučkih dobara i koristi, neće – zbog takvog nepročišćenog nijjeta – imati nikakvu nagradu na Ahiretu, jer Uzvišeni Allah prima od djela samo ono što bude čisto od svih primjesa širka i rijaluka, kao što stoji u hadisu: „Doista Allah ništa ne prima od djela; osim onoga što bude učinjeno samo Njega radi, i sa kojim se želi Njegovo lice“. Znači, ovdje je u pitanju da kada čovjek ima dva nijjeta u džihadu, tj. bori se radi Allaha, ali uz to želi i neku od dunjalučke koristi, ovakav neće imati nikakve nagrade na ahiretu, a šta onda reći za onoga čiji nijjet je samo da bi se pokazao ljudima, i da oni govore kako je jak, hrabar, neustrašiv i tako dalje, da nas Allah sačuva ovakvih musibeta i završetaka.

Stoga, svaki mudžahid koji svoju sliku postavi na neko javo mjesto kako bi je ljudi vidjeli, treba se zapitati o svojoj namjeri tim činom. Da li on time želi podstaći muslimane na džihad!? A zna se da se ljudi ne pozivaju na taj način a niti pak podstiču, jer tako nije postupao Poslanik, niti ashabi, a niti iko od dobrih selefa, iako su bili u stanju da narede drugima da ih slikaju pa da zatim te slike šalju drugim ljudima kao poziv i podstrek na džihad.

Uostalom, kakve koristi muslimani imaju od takvih slika? Kakvu će pomoć muslimanka Sirije dobiti takvim slikama? Braćo draga mudžahidi, muslimanske žene, djeca, i starci, nemaju niti će imati ikakve koristi od vaših slika, već će metci iz vaših pušaka koji razaraju alevije, šije, murtedde, šebihe, i strane plaćenike, koristiti i od ogromne pomoći biti, uz Allahovu dozvolu, to je ono što će im koristiti i što će ih sačuvati i zaštititi od gnusnih i poganih neprijatelja islama.

Neka svaki mudžahid zna da ovo obraćanje nije ništa drugo do ono na što su neki ashabi radijellahu anhum davali bej’u (prisegu) Poslaniku alejhis-selam, a to je savjet (nesihat).[12] Muslimanima je obavezno da jedni druge nesihate, a posebno kada su u pitanju ovako velike i ozbiljne stvari. Stoga, mudžahidi trebaju da prihvate ovo obraćanje kao nesihat, i da u tome nimalo tegobe niti dvoumljenja ne osjete, jer se ovdje upravo radi o njihovim djelima kao i završecima, jer je u pitanju njihov džihad, i šta će se sa njima desiti na Ahiretu.

I za kraj, ponavljam, dragi mudžahidi skrivajte svoj džihad i čuvajte ga od rijaluka, samodopadanja i oholosti, nebi li vas Allah nagradio zbog njeg na Ahiretu.

Molim Allaha da oprosti meni, mudžahidima, i svim muslimanima, i da popravi naše stanje, i da nas uvede u Njegove Džennete sa Poslanicima, iskrenima, šehidima, i dobrim ljudima. I naša zadnja dova je vel-hamdu lillahi rabbil-‘alemin.

Napisao sluga mudžahida: Ebu Abdir-Rahman el-Balkani

Napomena Puta vjernika: Stavovi iznešeni u rubrici Vaša strana su vlasništvo njihovih autora.

Svoje radove za rubriku Vaša strana možete slati putem kontakt forme.

Fusnoste:

[1]Bilježiga Muslim (4/2289).

[2]Bilježiga Muslim.

[3]Hadis je sahih, bilježiga En-Nesai (3128).

[4]Hadis bilježe Buharija i Muslim.

[5]Bilježiga Muslim (1905), i En-Nesai (3137).

[6]Sijeru E’alamin-nubela (8/394).

[7]El-Bidaje ven-nihaje (11/88), Sijeru E’alamin-nubela (13/466).

[8]Hasen-sahih hadis, bilježi ga En-Nesai (3140).

[9]Bilježiga El-Hakim, i kaže: hadis je sahih pouvjetu Buharije i Muslima.

[10]Hadis je hasen, bilježi ga Ebu Davud i El-Hakim, a on ga ocjenjuje sahihom.

[11]Hadis je hasen, bilježi ga Ebu Davud (2515), i drugi.

[12]En-Nesai prenosi hadis od Džerira u kojem kaže: ‘Allahovom Poslaniku alejhis-selam sam dao prisegu na to da ću savjetovati svakog muslimana’. Hadis je sahih i nalazi se u Sunenu od En-Nesaija (3156).

SHARE