Savjet o razilaženju povodom nastupa ramazāna – šejh Sulejmān el-Ulvān

1646
Islamske teme

PITANJE: Javljam se iz Australije. Zamolio bih vas da uputite savjet muslimanima koji borave na Zapadu kada je u pitanju potvrda nastupa mjeseca ramazāna, jer svake godine se dešava veliko razilaženje i mnoštvo podjela.

ODGOVOR: Razilaženjā po tom pitanju, u stvarnosti, biće i dalje. Ono što mogu savjetovati braću koja borave na Zapadu, a ujedno i na drugim mjestima, je da pristupaju takvim pitanjima, oko kojih ima razilaženja, sa milošću, jer je Allāh u Kur’ānu spomenuo milost prije znanja: “… kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili.” (El-Kehf, 65)

Imāmi u prvim generacijama uvjek su govorili kada navode mišljenja oko kojih postoji razilaženje: “Naš govor je istina, ali moguće je da pogriješimo; a govor drugih je pogrešan, ali moguće je da su upravu.”

Pojedini ljudi, kada navode pitanja idžtihāda, kategorični su da je njihovo mišljenje obaveza slijediti, i pokušavaju potisnuti mišljenja svih drugih ljudi, iako ne posjeduje jasan tekst iz Kur’āna niti iz Sunneta. Ono što posjeduje je njegovo shvaćanje dotičnog kur’ānsko-hadiskog teksta, ali isto tako i drugi imaju svoja shvaćanja istih tih tekstova.

Prema tome, ovo pitanje je pitanje idžtihāda. Ono što savjetujem ovu braću, a i sve druge, da se udalje od pitanja oko kojih ima razilaženja, ili od stvari koje potpaljuju sporove i rasprave.

Nema smetnje da se ja i ti raziđemo. To je dozvoljeno. Nemoguće je ummet ujedini na jednom mišljenju. Stvarnost je takva da je nemoguće ujediniti ummet oko ovakvih pitanja, ali je moguće da poštujemo jedni druge oko pitanja u kojima ima idžtihāda. Pogotovo kada su u pitanju braća koja se pozivaju na ehlis-Sunnet vel-Džemā’at, prilikom razilaženja oko određenih pitanja, obaveza je da budu jedni prema drugima milostivi, da brane jedni druge, da pomažu jedni druge, jer Allāh, dželle ve ‘alā, kaže:“Svi se čvrsto Allāhova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Alu Imrān, 103)

Ako postoji u datoj zemlji na Zapadu spor među braćom koja tamo žive, pa neki među njima govore da treba napraviti komisiju koja će pratiti mlađak, to je dobro i nema smetnje u tome. Druga skupina govori da nema potrebe za ikakvim komisijama, nego ćemo pratiti najbližu zemlju koja se oslanja na viđenje mlađaka, i to nije sporno. Treća skupina govori da treba pratiti viđenje mlađaka u Mekki, kao što je to bio stav Imama Ahmeda, rhm, i mnogih drugih učenjaka, za mjesta u kojima je teško vidjeti mlađak, sve to su mišljenja i stavovi priznatih učenjaka.

(Ovdje je šejh naveo samo mišljenja koja imaju potporu u dokazima, i sva su zasnovana na viđenju/praćenju mlađaka. Dočim, oslanjanje na kosmološke proračune nije prihvatljivo mišljenje niti je dozvoljeno uzimati ga u obzir. Treba istaći i to da neki savremeni učenjaci, iako smatraju proračune neprihvatljivim i pogrešnim, smatraju da, ako velika većina naroda u nekom mjestu posti po proračunima, treba postiti uz narod radeći po hadisu “Post je na dan kada ljudi poste” (Tirmizi), a ne zato što su proračuni prihvatljivi u Šerijatu. Prema tome, nije riječ o prihvaćanju kosmoloških proračuna, nego o uzimanju u obzir onoga što velika većina naroda radi, kao što se navodi u hadisu. Sa tog aspekta, da li je preče slijediti viđenje/praćenje mlađaka ili je pak preče postiti sa većinom naroda, može se smatrati pitanjemidžtihada u kojem jedni drugima trebaju tražiti opravdanja, a Allah najbolje zna. Op.p.)

Fino je da se braća ujedine na jednom stavu. Međutim, ako nisu u stanju da izađu u javnost sa jednim stavom, smatram da trebaju jedni drugima tražiti opravdanja. Nema potrebe da jedni druge vrijeđaju i psuju, ili da jedni prema drugima iskazuju neprijateljstvo, ili da jedni druge etiketiraju i sl. Sve to je pogrešno i nema nikakve veze sa Šerijatom. To pitanje je pitanje idžtihāda, i nije dozvoljeno da jedni druge izbjegavaju, niti ignorišu, niti proglašavaju novotarima u pitanjima oko kojih nema jasan dokaz za kojeg je obaveza se prihvatiti.

Savjetujem braću da pokušaju ujediniti saff, koliko god je moguće, pogotovo u ovom stanju kroz koje prolazi ummet. Pa, ako nisu u mogućnosti ujediniti se na jednom stavu, pa u najmanju ruku neka traže opravdanja jedni drugima, i neka budi jedni prema drugima milostivi, jer to im je obaveza.

Odgovorio: Šejh muhaddis Sulejmān b. Nāsir b. Abdullāh el-Ulvān, hafizehullah
(Komentar Knjige o postu iz Tirmizijine zbirke hadisa, 2. predavanje)
Prijevod: Amir I. Smajić, Medina, 26. ša’bān, 1436 god.
Izvor: http://amir-smajic.blogspot.ba/

SHARE