Davud el-Britani je iz velike Britanije. Poginuo je 1993. godine u Bosni, u bici protiv hrvatskih snaga.
Rođen je i odrastao kao kršćanin u Velikoj Britaniji. Radio je u jednoj kompjuterskoj firmi. Nakon što se jednog jutra pojavio na poslu u islamskoj odjeći, kolege su ga pitale zašto se tako obukao. Odgovorio im je da je prešao na islam. Nakon sedam dana dobio je otkaz, a potom se sa dva brata zaputio za Bosnu.
Nakon četiri mjeseca u Bosni, njegova braća su krenula na par mjeseci nazad u Britaniju, i pozvali su El-Britanija da im se pridruži. Odbio je ponudu odgovarajući: „Šta ja imam tražiti u nevjerničkoj zemlji.”
Bio je jako tih i smiren brat, a u isto vrijeme i duhovit. Bio je jako sretan dok je pazio na braću u planinama, po hladnoći i snjegu. Brzo je savladao arapski jezik i znanje iz islama; čvrsto se pridržavao Sunneta1 Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Uobičavao je spavati savijen i sa desnom rukom na sljepoočnici; znao je klanjati (moliti) po čitavu noć i često je postio.
Komadir Ebul-Haris, rahimehullah, rekao je o njemu: „Svi smo znali da će Davud biti sljedeći šehid, zato što su njegov iman2 (vjera) i bogobojaznost bivali sve jači i jači.”
Noć prije akcije, Davud je usnio da je okružen sa dva velika dvorca, i upitao je: „Čiji su ovo dvorci?” Glas mu je odgovorio: „Ovo su kuće šehida.” Onda je on upitao: „Koji je Ebu Ibrahimov3 dvorac?” Glas mu je opet odgovorio: „Ebu Ibrahimov dvorac je tamo.” Davud je potrčao prema kući svog prijatelja Ebu Ibrahima, počeo je da odjednom tone u bezdan i probudio se.
Sljedećeg jutra, dogodila se velika akcija protiv hrvatskih snaga. Tokom operacije, dok je jurišao na neprijateljske bunkere, El-Britani je pogođen metkom direktno u srce. Pao je mrtav, a tijelo mu se otkotrljalo do hrvatskih bunkera.
Nakon tri mjeseca, njegovo tijelo je vraćeno mudžahidima. Tijelo je bilo svježe, još uvijek je krvarilo i mirisalo je na misk (mošus). Tijelo mu je bilo u savijenom položaju i sa desnom rukom na sljepoočnici, onako kako je ležao dok je spavao.
Izvor: Azzam Publication.
Fusnote:
1. praksa (riječi i djela) poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem; način života propisan u islamu, baziran na učenju poslanika Muhameda, sallallahu alejhi we sellem.
2. iman – vjera, čvrsto ubjeđenje u Allaha koje se manifestuje kroz ubjeđenje, riječi i djela.
3. Ebu Ibrahim je brat iz Turske kojeg su francuske trupe UN-a ubile u okolini sarajevskog aerodroma.
