Šehidi se ne iskušavaju u njihovim kaburima

357
ustrajnost, konjanik
Ilustracija

Nastavak serijala “Četrdeset hadisa o džihadu”…

Poglavlje: Šehidi se ne iskušavaju i njihovim kaburima

Jedanaesti hadis

Od Rašida ibn Sa'da, a on od nekog od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, se prenosi da je rekao neki čovjek: O Allahov Poslaniče, zašto se vjernici iskušavaju u svojim kaburima osim šehida? Pa je odgovorio: „Dovoljno je sijevanje sablji iznad njegove glave kao iskušenje“. Prenosi ga Nesai, Ebu Nuajm u „Me'rifetus-sahabe“, Ibn Ebi Asim u „El-Džihad“, i Dejlemi, a šejh Albani ga je ocjenio vjerodostojnim.

Neka značenja riječi:

Što znači sijevanje sablje – بارقة السيوف -;

To znači iskušenje, provjera; dok se ovdje time cilja – a Allah opet najbolje zna – na kabursko ispitivanje.

Neke koristi vezane za hadis

1 – Nastojanje ashaba da se poduče vjeri i onome što je korisno.

2 – Potvrđivanje ispitivanja i iskušenja u kaburu.

3 – Da se šehidi ne iskušavaju i kaburovima, a o tome će biti govora u hadisu: „I biće zaštićen od kaburske kazne.“

4 – Vrijednost šehadeta na Allahovom putu.

5 – Da je učestvovanje u džihadu i strpljenje na njegovim poteškoćama znak čistote od nifaka. Rekao je imam Es-Sindi, rahimehullah: Tj. njihova ustrajnost prilikom suočavanja sa sabljama i njihovo žrtvovanje duša radi Allaha je dokaz njihova imana, stoga nema potrebe da dodatno budu ispitivani.

6 – Potreba mudžahida za strpljenjem, ubjeđenjem srca i jačinom imana.

7 – Da je džihad iskušenje s kojim se razlikuje iskren od munafika i odvaja čisto od prljavog.

Još neke koristi vezane za hadis

1 – Rekao je El-Kurtubi, rahimehullah: „Značenje ovoga hadisa je, da je u ovima koji su poginuli bilo nifaka, oni bi kada bi se dvije skupine sukobile i sablje počele sijevati pobjegli, zato što je od osobina munafika da bježi, a od osobina vjernika je da se žrtvuje i predaje Allahu svoju dušu, i buđenje njegove pristrasnosti kod uzdizanja Njegove riječi, tako da je ovaj ispoljio iskrenost koja se nalazila u njemu kada je izišao u borbu i rizikovao da bude ubijen, pa zašto bi ponovo bio ispitivan u kaburu? (Et-Tezkirah, 167 str.)

2 – Ibn Kajim, rahimehullah, je značenje ovoga pojasnio na sljedeči način: „Njegov nifak i iman su provjereni sa sijevanjem sablje iznad njegove glave, te on nije pobjegao, a da je bio munafik ne bi osaburao sa sabljom iznad glave, i to dokazuje da je iman taj koji ga je naveo da žrtvuje svoju dušu i da je preda Allahu, te da se iz njegovog srca probudila ljubav i srdžba radi Allaha i Njegova Poslanika, radi ispoljavanja vjere i uzdizanja Njegove riječi, i na taj način je ovaj ispoljio iskrenost koja je bila u njegovoj nutrini onda kada je izašao da se bori i pogine, pa je zbog toga pošteđen iskušenja u kaburu. (Er-Ruh, 81 str.)

3 – Rekao je imam Ibn En-Nehhas, rahimehullahu: „Značenje njegovih riječi dovoljno mu je svejtlucanje sablje iznad glave kao fitna da je iskušenje u kaburu sa pitanjem dva meleka radi provjere onoga što je kod čovjeka od suštine imana i potvrde, a nema sumnje da je onaj koji dođe da se bori i vidi kako sablje sijevaju i sjeku, i koplja grme i probadaju, i kako se strijelama gađa i ispaljuje, i glave kotrljaju, i krv na sve strane lije, i udovi na sve strane lijete, i ljudi budu ili ubijeni ili ranjeni ili na zemlju bačeni, i nakon svega ovoga bude ustrajan, i ne okrene svoja leđa, i ne ustukne, nego je velikodušno žrtvovao svoju dušu radi Allaha, sa imanom i potvrđivanjem Njegovog obećanja i prijetnje, kao što je Allah opisao vjernike u svom govoru: „I kada su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ‘Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov istinu su govorili!’ – i to im je samo povećalo vjerovanje i predanost.“ (El-Ahzab: 22) Ovo mu je dovoljno kao ispit i iskušenje, jer kada bi kod njega imalo sumnje on bi okrenuo leđa, i zanemario ono što mu je obaveza od postojanosti, i zaokupila bi ga sumnja kao što je rekao Allah Uzvišeni: „I kad su munafici i oni u čijim srcima je bolest govorili: ‘Allah i Poslanik Njegov su nam samo obmanu obećavali!'“ (El-Ahzab: 12). I šehidu je dovoljan ovaj ispit, od toga da se iskušava i u kaburu, a Allah najbolje zna. [„Mešari'ul-ešvak“, 735 str.]

4 – Rekao je imam El-Munavi, rahimehullahu: „Spoljašnjost ovog hadisa upućuje na to da se ovo odnosi samo na šehida koji preseli na bojnom polju, ali predaje koje su došle o ribatu ukazuju na općenitost toga.“

Izvor: Knjiga „El-Erbe'un fi fadliš-šehade ve talebil-husni ve zijade