Šehidi ili samoubice?

Popularno na sajtu

Nema sumnje da muslimaski umet prolazi kroz jedan od najtežih i najkritičnijih perioda u historiji svoga postojanja. Da situacija bude još gora, dok nevjernici vode rat protiv muslimana na nekoliko frontova u muslimaskim zemljama, veliki broj muslimana je zadojen propagandom nevjerničkih medija tako da gotovo i ne uzimaju informacije o stanju sa frontova džihada osim od nevjerničkih lažnih medija koji iskrivljuju činjenično stanje i nastoje da na svaki način optuže mudžahide koji se bore na Allahovom putu i predstave ih kao barbare žedne krvi i ubijanja “nedužnih” ljudi.

Dovoljno je da kafiri prikažu neku od krvavih scena, koje često oni sami kreiraju, a na kojoj se vide tijela ubijenih “nedužnih” ljudi i “civila” ubijenih u “samoubilačkoj akciji”, pa da veliki broj muslimana podigne svoj glas protiv mudžahida optužujući ih za samoubistvo i ubistvo “nedužnih” ljudi i “civila.”

Subhanallah! Muslimani, pa kako se odnosite prema riječima Uzvišenog:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَأٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَى مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ 

“O vjernici, ako vam nekakav razvratnik donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili pokajete.” (Hudžurat, 6)

Uzvišeni Allah vam naređuje da provjerite informaciju grješnika muslimana, pa kakav je tek onda slučaj sa informacijama nevjernika koji se na svaki mogući način bore protiv muslimana, želeći da utrnu Allahovo svjetlo, a Allah će upotpuniti svoje svjetlo pa makar to nevjernicima bilo mrsko.

O muslimani, toliko ste obmanuti nevjerničkim medijima da ste i sami počeli kao papagaji ponavljati kafirske izjave o mudžahidima: samoubice, haridžije, teroristi…

Mislite li da šehidske (samožrtvujuće) akcije koje mudžahidi izvode među nevjernicima nemaju osnove u Šerijatu i da je to samo proizvoljna fetva mudžahida koji znanje i propise ne uzimaju od uleme i učenjaka? Ako je tako, onda se grdno varate, jer mudžahidi se i te kako savjetuju sa ulemom i od njih uzimaju fetve i šerijatske propise. Veliki je broj islamskih učenjaka današnjice koji su dozvolili šehidske akcije, njihova imena ćemo kasnije, inšaAllahu teala, spomenuti, ali ovom prilikom želimo prenijeti fetvu jednog od najpoznatijih velikih učenjaka današnjice koji je preselio prije nešto manje od desetak godina, šejh, mudžahid, Hamud Ibn-Ukla eš-Šuajbi, učitelj šejha Ali Hudajra, Saliha Fevzana, trenutnog muftije Saudijske arabije i drugih. Fetvu ne prenosimo kao slijepo slijeđenje šejha, već iz razloga što je šejh detaljnije obrazložio meselu i svoj odgovor potkrijepio dokazima iz Allahove Knjige, suneta Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i govora uleme.

Pitanje: Uvaženi šejhu Hamud ibn Ukla eš-Šuajbi, Allah vas sačuvao od svakog zla:

Mudžahidi u Palestini, Čečeniji i drugim mjestima vode džihad protiv neprijatelja izvođenjem takozvanih šehidskih akcija. Ove operacije mudžahidi izvode time što se opašu eksplozivnim pojasom, ili time što u svom džepu ili autu stave bombu, a zatim uđu u redove neprijatelja ili se pretvaraju kao da se predaju, a zatim raznesu sebe želeći šehadet (pogibiju na Allahovom putu), borbu protiv neprijatelja i nanošenja štete njemu. Kakav je propis ovih akcija? Da li se one smatraju samoubistvom? I koja je razlika između njih i samoubistva. Allah vas nagradio i grijehe vam oprostio.

Odgovor: Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na najplemenitijeg poslanika i vjerovjesnika, našeg poslanika Muhameda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih u dobru slijede do Sudnjeg dana.

Prije nego li se odgovori na ovo pitanje moraš znati da pomenuta stvar (tj. šehidske akcije, op.prev.) spada u novonastale mesele, koja, na način na koji se danas izvodi, nije bila poznata ranije. Svako vrijeme ima neke svoje novonastale mesele oko kojih ulema idžtihadi i usklađuje ih shodno općenitim šerijatskim tekstovima ili događajima i situacijama sličnim njima, povodom kojih su selefus-salih izdavali fetve. Kaže Uzvišeni:

ما فرطنا في الكتاب من شيء 

“Mi u Knjizi nismo ništa izostavili”

I kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “On (tj. Kur'an) je sudac među vama.”

Pomenute šehidske akcije su dozvoljene i predstavljaju džihad na Allahovom putu. Šta više, one predstavljaju najuspešnije i najrazoritije sredstvo u džihadu kao i najučinkovitije djelo u borbi protiv Allahovih neprijatelja zbog toga što neprijatelju pričinjava štetu ubijanjem i ranjavanjem, a u isti mah siju strah i zabrinutost u njihovim srcima kada vide hrabrost muslimana i jačinu njihovih srca (ubjeđenja).

Na ispravnost ovih akcija ukazuje Kur'an, sunet, koncenzus kao i fetve selefu-saliha u situacijama koje su na stepenu ovih akcija.

Prvo: Dokazi iz Kur'ana

1. Riječi Uzvišenog:

ومن الناس من يشرى نفسه ابتغاء مرضات الله والله رؤف بالعباد 

“Ima ljudi koji se žrtvuju u težnji za zadovoljstvom Allahovim. A Allah je milostiv robovima Svojim.” (Bekara, 207)

Shodno shvatanju ashaba, ovaj ajet se odnosi na onoga koji sam navali na neprijatelja čiji je broj veliki. Ovo se prenosi od Omera Ibnul-Hattaba, Ebu-Ejuba el-Ensarije i Ebu-Hurejre, radijallahu anhum, kako to bilježi Ebu-Davud i Tirmizi. Ibn-Hiban i Hakim su pomenutu predaju ocijenili vjerodostojnom. Pogledaj Tefsir od Kurtubija, 2/361.

2. O riječima Uzvišenog:

إن الله اشترى من المؤمنين أنفسهم وأموالهم بأن لهم الجنة يقاتلون في سبيل الله فيقتلون ويُقتلون

“Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati. Oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti.” (Tevba, 111)

Ibn-Kesir, rahimehullahu teala, kaže: “Većina učenjaka smatra da se ovaj ajet odnosi na svakog mudžahida koji se bori na Allahovom putu.”

3. Allah Uzvišeni nas podučava:

واعدوا لهم ما استطعتم من قوة من رباط الخيل ترهبون به عدو الله وعدوكم

“I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje…” (El-Enfal, 60). A šehidske akcije jesu snaga koja zastrašuje neprijatelja.

4. Kao dokaz služe i sljedeće riječi Uzvišenog:

فَإِمَّا تَثْقَفَنَّهُمْ فِي الْحَرْبِ فَشَرِّدْ بِهِم مَّنْ خَلْفَهُمْ لَعَلَّهُمْ يَذَّكَّرُونَ

“Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih kazni da se zbog njih razbježe oni koji su iza njih, ne bi li se opametili.” (El-Enfal, 57)

Drugo: Dokazi iz suneta

1. Hadis o dječaku i sihirbazu. Hadis je poznat, bilježi ga Buharija, a u njemu stoji da je mladić poučio kralja kako da ga ubije. Kralj je ubio mladića koji je preselio kao šehid. Ovo predstavlja vid džihada, a pomenuti postupak predstavlja veliku korist za muslimane, jer su stanovnici tog grada prihvatili Allahovu vjeru govoreći: “Povjerovali smo u Gospodara ovog mladića”.

Dokaz u ovoj priči leži u tome što je ovaj mladić izložio svoju dušu i bio sebeb njenom ubistvu radi koristi muslimana. Mladić je vladara poučio kako će ga ubiti, zato što oni više nisu bili u stanju da ga ubiju sve dok ih on nije poučio načinu na koji će ga ubiti i time prouzrokovao svoje ubistvo, ali je to bilo dozvoljeno jer se radilo o džihadu. Takav je slučaj i sa mudžahidom koji izvršava šehidsku akciju, on je isto tako uzrok ubistva samog sebe radi koristi džihada. Ovakav postupak mladića također ima osnove i u našem šerijatu jer, kada bi čovjek ustao, naredio dobro i odvratio od zla tako da se ljudi povedu za njim pa on nakon toga bude ubijen bio bi mudžahid, šehid. To je poput riječi Poslanika, salallahu alejhi ve sellem: “Najbolji džihad je riječ istine kod nepravednog vladara.”

2. Postupak Bera Ibn-Malika u bitki na Jemami kada su ga muslimani stavili na štit i podigli svojim kopljima zatim bacili kod neprijatelja te se on borio sve dok muslimanima nije otvorio vrata.  Niko od ashaba mu nije zanegirao takav postupak. Pomenutu priču bilježi Bejheki u svom “Sunenu”, poglavlje “Knjiga o dobrovoljnom izlaganju ubistvu”, 9/44, Kurtubi u svom tefsiru 2/364, Taberi u svom “Tarihu”, 1/206 i drugi.

3. Seleme Ibnul-Ekva, Ahrem i Ebu-Katade su sami navalili na Ujejna Ibn-Hisna i ljude koji su bili sa njim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je pohvalio rekavši o Selemi: “Naša najbolja pješadija je bio Seleme.” Hadis je muttefekun alejhi.

Ibn-Nehas kaže: “U hadisu je dokaz da pojedinac može sam navaliti na mnogobrojnog neprijatelja, pa makar mislio da će biti ubijen, ako je iskren u traženju šehadeta kao što je uradio Seleme i Ibnul-Ahrem el-Esedi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih nije ukorio niti je ashabima zabranio takav postupak. Šta više hadis ukazuje da je tako nešto poželjno jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio Selemu i Ebu-Katadu pored toga što je svako od njih sam navalio na neprijatelja i nije čekao da mu se muslimani priključe.” (“Mešariul ešvak”, 1/540)

4. Hišam Ibn-Amir el-Ensarij, radijallahu anhu, je sam navalio na mnogobrojnog neprijatelja pa su neki ljudi rekli: “Bacio se svojim rukama u propast.”  Omer Ibnul-Hattab i Ebu-Hurejre su opovrgli tu optužbu i proučili riječi Uzvišenog:

ومن الناس من يشرى نفسه ابتغاء مرضات الله والله رؤف بالعباد

“Ima ljudi koji se žrtvuju u težnji za zadovoljstvom Allahovim. A Allah je milostiv robovima Svojim.” (Bekara, 207) Predaja se može naći u “Musanefu”, Ibn Ebi-Šejbe, 5/303,332, i “Sunenu” od Bejhekija, 9/46.

5. Ebu-Hadred el-Eslemi i njegova dva druga su navalili na čitav logor neprijatelja. Allah ih je pomogao i porazio mušrike. Njihovu priču spominje Ibn-Hišam u svojoj Siri kao i Ibn-Nehas u “Mešariul ešvak”, 1/545.

6. Isto tako je postupio i Abdullah sin Hanzale (kojeg su okupali meleki) u jednoj od bitaka pa je tako i poginuo. Njegovu priču također spominje Nehas, 1/555.

7. Bejheki bilježi u svom “Sunenu”, 9/44 da je neki čovjek čuo od Ebu Musa el- Ešarija hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Dženet je u sjenkama sablji”, pa je čovjek ustao slomio korice svoje sablje i navalio na neprijatelja sve dok nije bio ubijen.

8. Postupak Enesa Ibn-Nadra u bitki na Uhudu kada je rekao: “Ah, džennetskog li mirisa”, zatim se bacio (navalio) među mušrike i bio ubijen. Hadis je muttefekun alejhi.

Treće: Dokaz idžmaa – konsenzusa

1. Ibn-Nehas prenosi od Mihleba da je rekao: “Složili su se oko toga da je dozvoljeno jurišati u situaciji koja za sobom povlači pogibiju u džihadu.” (“Mešariul ešvak”, 1/588)

2. Gazali u svom djelu “El-Ihja” kaže: “Nema razilaženja da se muslimanu dozvoljava da navali na nevjernički saf i da se bori pa makar znao da će biti ubijen.”

3. Nevevi u komentaru Muslimove zbirke, 12/187 također prenosi konsenzus o dozvoljenosti izlaganja sebe ubistvu u džihadu.

Sedam gore spomenutih događaja kao i konsenzus kojeg smo spomenuli, predstavljaju meselu koju učenjaci nazivaju “mesela napada jednog čovjeka na mnogobrojnog neprijatelja”, “prodiranje u neprijateljski saff” odnosno “izlaganje samoubistvu”.

Imam Nevevi, u komentaru Muslimove zbirke, Poglavlje o pritvrđenosti Dženneta šehidu, 13/46, kaže: “U hadisu je dokaz da je dozvoljeno prodrijeti (tj. baciti se, zaroniti) među nevjernike i izložiti se šehadetu. Takav postupak je dozvoljen bez ikakve pokuđenosti kod velikog broja učenjaka.”

Dozvoljenost pomenutog postupka prenosi i imam Kurtubi od nekih malikijskih učenjaka, pa neki od njih čak kažu: “Ako bi mudžahid navalio na sto ljudi ili njihov logor ili tome slično i zna ili poreovladava kod njega da će biti ubijen, ali da će time puno naštetiti neprijatelju ili koristiti muslimanima, onda je to dozvoljeno.” Zatim je prenio od Muhameda Ibn-Hasena eš-Šejbanija (učenika imama Ebu- Hanife) da je rekao: “Ako bi mudžahid sam navalio na hiljadu mušrika to ne bi bilo sporno ako bi mislio da će preživjeti ili da će nanijeti štetu neprijatelju.” (“Tefsirul Kurtubi”, 2/364)

Ovakav postupak, tj. nasrtaj pojedinaca na veliki broj neprijatelja i prodiranje (bacanje) u njihove redove se poklapa sa meslom mudžahida koji izlaže sebe i probija se u nevjerničke redove ubijajući ih i nanoseći im štetu.

Događaji i situacije sa kojima možemo poistovjetiti šehidske akcije

1. Mesela teterusa (živog zida)

Kada bi nevjernici od muslimana napravili živi zid i muslimani budu primorani na ubijanje muslimana u živom zidu kako bi savladali neprijatelja to bi im bilo dozvoljeno.

Ibn-Tejmije, rahimehullahu teala, kaže: “Ulema je složna da kada bi nevjernici napravili živi zid od muslimana koji su u pali u ropstvu kod njih i postoji opasnost po muslimane ukoliko se ne budu borili, onda će se boriti pa makar to dovelo do ubijanja muslimana u živom zidu.” (“Medžmul fetava”, 20/52, 28/537)

Ibn-Kasim u “Hašiji Revda”, 4/271 kaže: “U Insafu stoji: ‘Ako nevjernici naprave živi zid od muslimana nije dozvoljeno gađati muslimane, osim ako postoji opasnost po muslimane, onda će gađati ciljajući neprijatelja. U ovome nema razilaženja’.”

Povezanost između ove mesele i šehidskih akcija: Dozvoljeno je boriti se protiv neprijatelja pa makar to dovelo do ubistva muslimana muslimanskim oružjem, tako da dolazi do žrtvovanja određenog broja muslimana kako bi se doprlo do neprijatelja i nanijela mu se šteta. Takav postupak je mnogo veći i sa većim posljedicama od postupka mudžahida koji ubija sebe kako bi neprijatelju nanio štetu.

Šta više, ubijanje živog zida muslimana je teže i veće jer je ubijanje drugog muslimana veći grijeh od toga da musliman ubije samog sebe. Ubijanjem drugog je zulum i šteta se nanosi i drugom za razliku od toga da čovjek ubije samog sebe.

Pa ako je činjenje krupnijeg i težeg djela dozvoljeno, onda je još preče manje djelo u situaciji kada se i prvim i drugim djelom želi ista stvar, a to je nanošenje štete neprijatelju shodno riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Djela se vrednuju prema namjerama.” (Buhari).

U ovome je također odgovor onima koji kažu da pri nastraju pojedinaca na veliki broj neprijatelja ili prodiranja u safove (redove) nevjernika musliman biva ubijen od strane nevjernika. Na to odgovaramo: u meseli živog zida musliman biva ubijen rukama muslimana i njihovim oružjem, ali pored toga takav postupak vi ne svrstavate u ubistvo vjernika za koje slijedi kazna (a s druge strane strane riječi Uzvišenog “I ne ubijajte sebe” koristite kao prigovor mudžahidima koji izvršavaju šehidske akcije! Zašto onda i za muslimane koji svojim rukama ubiju živi zid od muslimana ne kažete da su od onih za koje Uzvišeni kaže: “A ko hotimično ubije vjernika, kazna mu je Džehennem, u kojem će vječno ostati! Njemu slijedi i gnjev Allahov i prokletstvo, i njemu je kaznu veliku pripremio!”, Op.prev.)

2. Mesela “Bejata”:

Mesela bejata je napadanje nevjernika noću, ubijanje i nanošenje štete njima, pored toga što će u takvoj situaciji doći do ubijanja onih koje nije dozvoljeno ubiti, kao što su djeca nevjernika i njihove žene.

Kaže Ibn-Kudame: “Dozvoljeno je napadanje neprijatelja noću.” Ahmed kaže: ‘Nema prepreke u tome, a nisu li i Rimljani bili napadani osim noću. Ne znamo da je iko smatrao zabranjenim „el-bejat“’.” (“Mugni” sa komentarom, 10/503)

Povezanost između ove mesele i šehidskih akcija: Ako je dozvoljeno ubiti one koje inače nije dozvoljeno ubiti kako bi neprijatelju bila nanesena šteta i kako bi bio poražen, onda je isto tako dozvoljeno da mudžahid žrtvuje sebe, što inače nije dozvoljeno, kako bi se također nanijela šteta neprijatelju.

Rezime:

Gore navedeno ukazuje da se mužahidu u džihadu dozvoljava izvršavanje šehidskih akcija radi nanošenja štete neprijatelju bez obzira bio ubijen nevjerničkim oružjem, kao što je slučaj u meseli nasrtanja pojedinaca na veliki broj neprijatelja, ili oružjem muslimana, kao što je slučaj u meseli živog zida, ili time što sam prouzrokuje ubistvo samog sebe kao što je slučaj sa pričom o mladiću i kralju. Sve pomenute situacije su u poglavlju džihada podjednake jer džihad sa sobom nosi veliku korist tako da se u njemu dozvoljava puno stvari koje inače nisu dozvoljene kada se ne radi o džihadu kao što je laž, varka, ubistvo onih koje inače nije dozvoljeno ubiti i tako dalje, tako da je i mesela šehidskih akcija potpala pod ovo poglavlje.

A što se tiče mesele analognog poistovjećivanja mudžahida koji izvršava šehidsku akciju sa samoubicom, takva analogija je neispravna jer među njima postoji razlika koja nas sprječava da poistovjetimo ove dvije stvari.

Postoji razlika između samoubice koji ubije svoju dušu iz očaja i srdžbe zbog kadera požurivajući svoju smrt kako bi se otarsio bolesti rana i patnje, ili zbog toga što je izgubio nadu u lijek pa ubije sebe srdeći Uzvišenog Allaha, i mudžahida koji žrtvuje svoju dušu u šehidskoj akiciji radosne duše, očekujući šehadet i Džennet kod Allaha, i pomažući vjeru nanošenjem štete neprijatelju. Ne mogu se porediti ove dvije situacije.

Kaže Uzvišeni:

أفنجعل المسلمين كالمجرمين مالكم كيف تحكمون

“Zar da muslimane sa zlikovcima izjednačimo?! Šta vam je, kako rasuđujete?” (Kalem, 35-36).

I u suri Džasija, u 21. ajetu kaže:

أم حسب الذين اجترحوا السيئات أن نجعلهم كالذين آمنوا وعملوا الصالحات سواء محياهم ومماتهم ساء ما يحكمون

“Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao s onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će u ovom životu i nakon smrti biti isti? Kako loše rasuđuju!”

أفمن كان مؤمنا كمن كان فاسقا لا يستوون

“Zar je vjernik poput fasika?! Nisu isti.” (Sedžda, 18)

Molim Uzvišenog Allaha da pomogne svoju vjeru, da uzdigne svoju vojsku i porazi neprijatelja.

Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe.

Izdiktirao uvaženi šejh: Hamud Ibn-Ukla eš-Šuajbi  2/2/1422. H.G.

Evo imena još nekih učenjaka i daija koji su dozvolili šehidske akcije:

1. Šejh Ali el-Hudajr, Allah ga sačuvao i ubrzao njegov izlazak iz zatvora saudijskih taguta (tagut je „sve ono što se obožava mimo Allaha, a ono zadovoljno time“; vladar koji ne sudi po Allahovom zakonu ili mijenja Allahov zakon ili propisuje neki drugi zakon oprečan Šerijatu, jedan je od glavešina taguta, op.prev.)

2. Šejh Sulejman el-Ulvan, Allah ga sačuvao i ubrzao njegov izlazak iz zatvora saudijskih taguta

3. Šejh Fehd ibn Fehd el-Bišr

4. Šejh Albani, rahimehullahu teala, s tim što šejh uslovljava da akciju dozvoli i organizuje emir džihada, a ne pojedinci. (Ciklus predavanja “El-huda ven-nur” 134. kaseta)

5. Šejh Hamid el-Ali, učenik šejha Abdullaha Gunejmana

6. Šejh Ebu-Muhamed el-Makdisi

7. Ebu-Katade el-Filistini

8. Unija učenjaka Palestine u članku pod naslovom: “Šehidske akcije predstavljaju džihad na Allahovom putu i dozvoljene su u Šerijatu.”

9. Muhamed Zuhajli, rektor šerijatskog fakulteta u Damasku

10. Vehbe Zuhajli – predsjedavajući za odjel fikha i usula na šerijatskom fakultetu univerziteta u Damasku

11. Skupina učenjaka, daija, doktora i profesora na Azharu i drugim fakultetima iz Egipta, među kojima su: Muteveli Šaravi, Ibrahim Fejumi, Abdul Medžid Zejdan, Ahmed Hejkel, Muhamed Abdul Halim Omer,  Dželaludin Abdurahman, Jahja Ismail, Ahmed Abdurahman, Abdurahman el-Adevi, Abdul Muti el-Bejumi, Jusuf el-Bedri, Fethullah Džezr, Sejid Rizk Tavil, Muhamed Abdul Munim el-Beri i drugi. Njihove govore možeš pogledati u knjizi “Šehidske akcije na vagi fikha” (“El-amelijatu el-istišhadijje fil mizani el-fikhij”)

12. Šejh Jusuf el-Ujejri, šehid inšaallah, takvim ga smatramo, a Allah najbolje zna

13. Selman Awde

14. Šejh Muhamed Abdul Maksud, fakih (pravnik) Egipta

15. Šejh Abdullah ibn Meni (pogledaj “El-akvalul mehdije ilel amelijati el-istišhadije”)

16. Šejh Abdullah Ibn-Džibrin (pogledaj “El-akvalul mehdije ilel amelijati el-istišhadije”)

17. Ibrahim Duvejš

18. Sulejman ibn Meni

19. Ahmed Abdul Kerim Nedžib

…i drugi.

Cilj nabrajanja ovih učenjaka i daija nije mnoštvo imena ili potpisa, jer niti većina niti manjina nije dokaz u Allahovoj vjeri, već je cilj da se onima koji optužuju mudžahide i nazivaju ih samoubicama ukaže na to da je mesela šehidskih akcija mesela idžtihada oko koje se ulema razilazi. A ako je mesela mesela idžtihada neka svako radi po onome što mu izgleda jače i prioritetnije bez napadanja i optuživanja druge strane.

Na kraju, znajte o vi koji olahko nasrćete na čast mudžahida, da su i mudžahidi ljudi od krvi i mesa koji mogu pogriješiti. Zar nije Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da se šehidu oprašta svaki grijeh, što ukazuje da mudžahid ima grijeha, ali mu ih Allah oprašta zbog ogromnog djela i žrtve a to je ulaganje duše i imetka na Allahovom putu.

Pripazite se da vas ne zadesi dova mudžahida, koji pati od zuluma i terora kafira, pa to ne bi dovoljno nego i vi podigoste svoj glas, ukaljaste njegovu čast i slomiste njegovo srce… Pripazite se…  pripazite se da ne podigne svoje ruke i požali se svome Gospodaru, pa da vam Gospodar objavi rat. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Ko ezijeti mog evliju (prijatelja) ja mu objavljujem rat’.” (Buhari)  A ako oni koji ulažu svoje imetke i živote na Allahovom putu nisu Allahove evlije, onda Allah nema evlija.

Muslimani, zar niste svjesni da je poraz mudžahida i vaš poraz, a da je njihova pobjeda i vaša pobjeda. Zar niste svjesni da su mudžahidi ti koji su stali u odbranu umeta Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, žena, djece i staraca, onda kada su ga taguti današnjice od arapskih vlada prodali za bezvrijedne pare i svoje položaje.

O vi koji za sebe govorite da ste muslimani, zaista je žalosno kada vidimo kako na svaki mogući način želite opravdati tagute današnjice od arapskih vladara… tražite im hiljadu opravdanja i tevila za njihove nedvosmislene postupke oko kojih se učenjaci ne razilaze da izvode iz Allahove vjere, a niste u stanju opravdati one koji su uložili svoje imetke i živote na Allahovom putu zbog mesele oko koje ima razilaženja među učenjacima, a u kojoj su mudžahidi izabrali ono što im izgleda jače i prioritetnije od govora uleme.

Zar to nije nepravda, zar to nije zulum? Zar ste haridžije prema mudžahidima, a murdžije prema tagutima? Zar vam je toliko stalo do toga šta će nevjernici misliti o muslimanima zbog šehidskih akcija, a ti isti glasaju i podržavaju predsjednike koji šalju svoje trupe kao pomoć američkim snagama na žarištima Iraka, Afganistana i drugih zemalja.

Neki čovjek je sjedio u društvu Abdullaha Ibn-Mubareka i počeo napadati i ogovarati muslimane. Abdullah Ibn-Mubarek ga upita: “Je si li se borio protiv Rimljana?’ ‘Ne’ – odgovori čovjek. ‘Je si li se borio protiv Perzijanaca?’ – upita ga ponovo. ‘Ne’ – odgovori čovjek. Subhanallah – reče Abdullah Ibn-Mubarek – Rimljani i Perzijanci su pošteđeni tvojih jezika i ruku, a nisu tvoja braća muslimani.”

Pa pričuvajte se, o muslimani, da ne budete od onih od čijih su jezika i ruku pošteđeni taguti, a nisu vaša braća mudžahidi.

Pripremio: Aziz Billah

Slični članak: Šehidske akcije u svjetlu Šerijata

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz