Šehidske akcije u svjetlu Šerijata

Popularno na sajtu

Pitanje: Uvaženi šejhu, neki učenjaci spominju da su šehidske akcije u Palestini i Čečeniji zabranjene i nazivaju ih samoubilačkim akcijama. Šta vi kažete o tome?
Odgovor: Ako se vratimo na knjige o jeziku i knjigama uleme u šerijatu i pogledamo definiciju samoubice jezički i terminološki nećemo vidjeti sličnosti između samoubice, koji se ubio iz razočarenja, i osobe koja je uložila svoj život i bila sebeb svom ubistvu radi vjere i zaštite svoje časti…

Poistovećivanje samoubistva koje je zabranjeno Kur’anom, Sunnetom i koncenzusom sa šehidskim akcijama je neispravno. Kako se može poistovjetiti čovjek koji je sebe ubio na putu šejtana i drugi koji je, u pokornosti, svoju dušu dao Milostivom. Tako mi Allaha, nisu isti i nemogu biti isti.

Samoubica ubija sebe iz svojih prohtjeva što u stvari predstavlja posljedicu gubljenja nade, nepostojanja sabura i manjkavosti imana u Allahov kader i tome slično. Dok onaj ko izvodi šehidsku akciju ubija sebe ili prouzrokuje svoje ubistvo želeći da na zemlji uspostavi Allahovu vjeru, da porazi neprijatelje, oslabi njihovu moć, uzdrma njihov prijesto i polomi njihov batil.

Koja je razlika u šerijatu između šehidskih akcija i upadanja među neprijateljske redove kada su ogromne šanse da će izvršilac biti ubijen? Predaje koje govore o vrijednosti prodiranja u neprijateljske redove – a koje očito ukazuju na vrijednost pomenute stvari makar ćovjek bio ubijeđen da će biti ubijen – dostižu stepen tevatura.

A ako neko kaže: Osoba koja upadne među neprijatelje je ubijena rukom neprijatelja, dok onaj ko uradi šehidsku akciju ubio je sam sebe, kažemo: U šerijatu je pritvrđeno da je propis uzročnika propasti duše i onoga ko saučestvuje u tome poput propisa osobe koja direktno ubije dušu. (Šejh ovim želi da kaže da nema razlike u propisu onoga koji prouzrokuje svoje ubistvo, onoga ko saučestvuje u svom ubistvu – kao što je na primjer slučaj mladića koji je poučio kralja kako da ga ubije itd – i onoga koji direktno ubije sebe poput osobe koja radi šehidsku akciju, op. prev.)

To je stav većine učenjaka poput Malika, Šafije i Ahmeda. Kažu: Obavezno je sprovesti kisas (odmazdu) nad osobom koja namjerno prouzrokuje ubistvo druge osobe,  poput onoga ko namjerno iskopa bunar da bi fulan pao u njega, pa fulan upadne u njega i preseli. Ovom stavu su oprečni neki učenjaci. Smatraju da nije dozvoljeno ubiti takvu osobu (koja je bila sebeb ubistva) već će takva osoba platiti diju (otkupninu). Međutim ovo mišljenje je sporno.

Stav većine uleme je jači i očitiji, to je isto tako stav emirul muminina Omera ibnul Hattaba radijellahu anhu. Dokazi za ovaj stav su mnogobrojni i onaj ko želi da ih spozna može se vratiti na knjige fekiha jer ovdje nije mjesto detaljnog spominjanja ove konstatacije.

Rezime ovoga bi bio da onaj ko upadne u neprijateljsku zemlju ili prodre u nevjerničku vojsku ili uradi šehidsku akciju time što se opaše eksplozivom, da bi nanio štetu neprijatelju, posijao strah u njihova srca, da bi obrisao obilježja kufra i njegovih sljedbenika i da bi ih protjerao iz muslimaskih zemalja i svetinja, takav je dobio nagradu strpljivih šehida i iskrenih mudžahida.
A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Najbolji čovjek jeste onaj koji drži uzgine svoga konja na Allahovom putu. Juri na svom konju kad god čuje poziv, tražeći pogibiju i ubistvo na Allahovom putu tamo gdje očekuje da je može naći.” (Bilježi ga Muslim putem Abdul Aziza ibn ebi Hazima, on od svog oca a on od B'adže ibn Abdullaha a on od Ebu Hurejre , radijellahu anhu).
Zato o vi mudžahidi, vi koji radite šehidske akcije, vi koji ste ljubomorni na čast muslimana i njihove svetinje, sabur !
Smrt je jedna zato neka bude na Allahovom putu. Kaže Uzvišeni:

{وَلَا تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتًا بَلْ أَحْيَاءٌ عِنْدَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ * فَرِحِينَ بِمَا ءَاتَاهُمُ اللَّهُ مِنْ فَضْلِهِ وَيَسْتَبْشِرُونَ بِالَّذِينَ لَمْ يَلْحَقُوا بِهِمْ مِنْ خَلْفِهِمْ أَلَّا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ * يَسْتَبْشِرُونَ بِنِعْمَةٍ مِنَ اللَّهِ وَفَضْلٍ وَأَنَّ اللَّهَ لَا يُضِيعُ أَجْرَ الْمُؤْمِنِينَ}.

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati; radovat će se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici. (Alu Imran,  169-171).

Bilježi imam Muslim u svom Sahihu putem Suhejla ibn ebi Saliha, on od njegovog oca, a on od Ebu Hurejre da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude ubijen na Allahovom putu je šehid i ko umre na Allahovom putu je šehid.”
Cilj nam je da kažemo da šehidske akcije u Palestini, Čečeniji i na drugim muslimanskim mjestima predstavljaju vid legitimnog džihada i jednu od metoda ratovanja i nanošenje štete neprijatelju.

Kaže Uzvišeni :

{وَأَعِدُّوا لَهُمْ مَا اسْتَطَعْتُمْ مِنْ قُوَّةٍ وَمِنْ رِبَاطِ الْخَيْلِ تُرْهِبُونَ بِهِ عَدُوَّ اللَّهِ وَعَدُوَّكُمْ وَءَاخَرِينَ مِنْ دُونِهِمْ لَا تَعْلَمُونَهُمُ اللَّهُ يَعْلَمُهُمْ وَمَا تُنْفِقُوا مِنْ شَيْءٍ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يُوَفَّ إِلَيْكُمْ وَأَنْتُمْ لَا تُظْلَمُونَ}.

I protiv njh pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time terorisali (zastrašili) Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovom putu potrošite nadoknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti. (El-Enfal, 60).

Ove akcije su se pokazale korisnim i dale svoje plodove. Postale su strah i trepet za jevrejske uzorpatore i njihovu braću kršćane. One nanose veću štetu neprijateljima od puški i mitraljeza jer su unijele strah u srca nevjernika, tako da se jevreji i neprijatelji islama boje svakog pokreta i očekuju smrt na svakom koraku. Uz to, ove akcije nanose muslimanima minimum štete a imaju dalekosežan uticaj.

Neke studije ukazuju da su ove akcije bile sebeb iseljavanja jevreja sa muslimanske zemalje u Palestini i bile isto tako sebeb umanjivanja njihovog doseljavanja u Palestinu i boravka u njoj.

Sve ovo je dokaz velike maslehe (koristi) ovih plemenitih akcija.

O ovoj meseli sam detaljnije govorio na drugom mjestu i spomenuo na desetine dokaza koji ukazuju na dozvoljenost ovih akcija i njihovu legitimnost. Zato nema ničega spornog u izvođenju tih akcija protiv jevreja i kršćana a posebno Izraelaca koji vjeruju da oni ne mogu biti savladani i da je njihova država stvorena da bi vječito trajala.

Sulejman ibn Nasir el-Ulvan
7/2/1422.h.
Prevod sa arapskog: Ebu Ubejde

Također na istu temu preporučujemo tekst: Šehidi ili samoubice?

 

Nove objave

Islamske teme

Islamske teme

Nema poruka za prikaz