Šejh Ebu Musab el-Avlaki: Jer su oživjeli terminologiju – "ulema vladara"

455


Ovaj termin postoji od vremena selefa (naših dobrih prethodnika) u odabranim zemljama. Prenosili su upozorenja vezana sa ulemu vladara (one koji su nosili šerijatsko znanje, koji izdaju fetve u skladu sa željama vladara), iskrivljavajući istinu, prikrivajući je i prikazivajući je lažnom i obrnuto. Oni pravdaju vladare u njihovim grijesima, prikrivajući tako njihov kriminal, i dalje, njihovo nevjerstvo.

Zašto ne vidimo da ovaj termin prakticiraju neke grupe? Društvo u cjelini jedva čuje od svojih daija o opasnosti koju predstavlja ulema vladara, a ako daija upozori ljude na tiranske vladare, na njega će se ukazati i reći da je to kontradiktorno metodi selefa u suočavanju sa vladarima.

Neki od njih priznaju govor ehlu sunneta po tom pitanju. Međutim, to će prouzrokovati razilaženje među njima. Pogotovo ako čuju legitimnu osudu određenog vladara. Onda pucaju od bijesa kao da je islam uništen sa tom osudom. Zašto bi bio više ljut kada se vladar kritizira nego kada se osnove islama narušavaju? Odakle ti to i jesi li upućen na pravi put? Da li je danas stvarno moguće biti slobodan od uleme vladara? Da li je stvarno metod selefa bio da šuti i da ne upozorava ljude na te učenjake? Svi razumni studenti islamskog znanja znaju odgovor. Ovo vrijeme je puno tih učenjaka, i također, put selefa je da ljude upozori na njih.

Uzmimo neke od njihovih izreka:

1. Imam Ez-Zehebi kaže da je Sufjan es-Sevri rekao:

“Kada god vidite učenjaka da stoji na vratima vladara znaj da je lopov, a ako dobija imetak znaj da je licemjer. Pazi da ne budeš zaveden, jer može ti se reći – sa bliskošću vladaru, spriječit ćeš nepravdu i odbraniti potlačene – jer zaista je ovo Iblisova obmana koju neki učenjaci olahko shvataju”.
(Alqawl Alnafees fi Atahtheer min Kadeeat Iblis, str. 30)

2. Sufjan bin Abad je napisao:

Pazi se približavanja vladarima i povezivanja sa njima u bilo kojem pitanju. Pazi se obmane da ćeš se zauzimati i braniti potlačene ili spriječiti ugnjetavanje, jer je to Iblisova obmana u koji su upali nemarni učenjaci”. (Al-Hilyah by Abu Nu’aim 376-377/6)

Pitam te zaklinjući te Allahom, šta bi Sufjan rekao da je danas živ? Šta bi rekao učenjacima koji daju fetve američkim muslimanima da mogu učestvovati u američkoj vojsci koja okupira Afganistan (misli se na fetvu Jusufa el-Kardavija, op.PV)? Šta bi on, ili neki drugi učenjak selefa, rekao o šutljivim učenjacima koji nisu izdali fetvu o obaveznosti džihada danas u okupiranim zemljama?

Šat bi rekli o američkim bazama u zemljama muslimana iz kojih njihovi vojnici izvode operacije protiv muslimana, i onda se vraćaju u baze uz zaštitu “muslimana”? Šta o američkim ratnim brodovima koji prolaze kroz arapske luke u mora? Šta bi rekli kada bi vidjeli da se milioni muslimana masakriraju od strane američkih vojnika koje podržavaju arapski vladari sa obajveštajnim službama, gorivom i hranom, i još sprečavaju mudžahide da se bore protiv njih?

Pa ako ih selef ne bi proglašavao nevjernicima, da li bi izdavao fetvu da se mudžahidi ubijaju i psuju? Da li bi oni bili na strani ovih vladara? Sufjan je kritikovao greške vladara u svoje vrijeme, dok su oni vladali šerijatom i mobilizirali vojske da napadaju zemlje kufra. On je to činio do mjere da je morao tajno otići iz Mekke, neki kažu u Jemen. Onda je nestao u Basri gdje je govorio u tajnosti dok nije umro, i njegova dženaza je bila iznenađenje stanovnicima.

Ovo je Sufjan es-Sevri o kome imam Ahmed kaže:

“Znaš li ko je imam? Imam je Sufjan es-Sevri i niko ne može zamijeniti njegovo mjesto u mom srcu”.

Sufjan koji je rekao:

“Zaista, kada god vidim nešto o čemu moram da govorim a to ne uradim, onda mokrim krv”.

Kako bi bilo da su Sufjan i slični njemu od velikih učenjaka islama živi danas? Šta bi rekli vladarima dok gledaju zemlje muslimana okupirane od židova i kršćana u savezništvu sa arapskim tiranima?

Voljeni brate, svjedoci smo ponižavajućih fetvi od strane učenjaka, koji se nažalost, danas smatraju uglednima. A da su u vremenu Sufjana, muslimani ne bi bili pod pritiskom označavajući ih kao “ulemu vladara”. Zbog toga, Al-Kaida je pretekla druge u oživljavanju ovog termina. Oni drugačijeg mišljenja mogu reći: “Al-Kaida potvara učenjake”. Njima se odgovara – bogobojazni, istinski učenjaci su poštovani kod mudžahida, a što se tiče uleme vladara, oni nemaju nikakvog statusa u očima mudžahida. Od nas se ne zahtijeva da poštujemo one, čije riječi idu u korist amerikanaca i koje osuđuju mudžahide, osuđujući ih da su od zalutale skupine havaridža. Iako, istinski učenjaci mogu netačno izreći neke riječi koje povređuju mudžahide i idu u korist njihovim neprijateljima, i mi kažemo: “počinili su grešku, ali oni nisu od uleme vladara” (tj. može se desiti da određeni učenjak, ciljajući hajr, izda fetvu koja šteti mudžahidima ili pak vrijeđa mudžahide, što ne mora značiti da je taj učenjak od uleme vladara, op.PV).

Neophodno je da se oživi ovaj termin, jer njegovo zanemarivanje je kontradiktorno metodi selafa i obmanjuje muslimanske narode. Također će židovi, kršćani, munafici i ostali neprijatelji islama imati koristi od zanemarivanja tog termina. Treba imati na umu da je oživljavanje ovog termina zapravo podsticanje ummeta, jer je on dio vjere, i obavezni smo da pažljivo gledamo od koga uzimamo vjeru. Zbog prisustva uleme vladara, mnoge koristi su zapečaćene, a među njima je i džihad, a zbog toga što džihad nije u interesu vladara. A džihad je velika stvar. Šejhul-islam ibn Tejmijje kaže:

“Ko god ima mnogo grijeha, najbolji lijek mu je džihad”. (El-fatawa, 421/28)

Vladarevi učenjaci mogu dati fetvu o legitimnosti neke stvari, ali u stvarnosti je to nepokornost Allahu. Znaj da je u Kur’anu Svamogući Allah dao dva najgora primjera za one koji ne rade po svom znanju:

“Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! – A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji neće da vjeruje”. (El-Džumu’a – 5)

“I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovome svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili.” (El-A’raf – 175-176)

A ako sakrije znanje, njemu je upućeno nekoliko prijetnji:

“One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju; oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv. (El-Bekare – 159-160)

Da li misliš da bi selef upozorio na ulemu vladara da oni ne postoje? Ili da li misliš da Allah proklinje nekoga ko ne postoji? Ili misliš da učenjaci sa dva najgora primjera nisu nikad postojali? Kunem se Allahom, svi oni postoje, i ako oni ne postoje u tvom umu, onda krivi svoj intelekt i prestani sramotiti mudžahide, govoreći da oni kleveću bogobojazne učenjake istine. Da, možda postoje pojedinci koji su povezani sa džihadom a koji vrijeđaju prave učenjake, i ovo postoji, kao što svaka gajba jabuka ima jednu ili dvije truhle jabuke.

Napisao: Šejh Ebu Mus’ab el-Avlaki

Izvor: Kavkaz centar

Prijevod i obrada: Put vjernika

Ključne riječi: {tortags,4106,1}