Šejtanske spletke u zavođenju ljudi

214
islamske teme

“Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte!” (Fatir, 6)

Ovaj plemeniti ajet potvrda je jedne duboke i stvarne istine koja se ogleda u činjenici očitog neprijateljstva između Adema i njegovih potomaka, s jedne strane, te Iblisa i njegovih potomaka, s druge strane. Ovo neprijateljstvo je žestoko i veoma staro, a Iblis i njegova svita uložili su dosta truda da nas zavedu na svaki mogući način. A zaista je mngo tih načina.

Ono što potvrđuje neprijateljstvo svakako su načini na koji šejtan zavodi, obmanjuje, zavarava te neistinu pokušava prikazati u liku istine.

Šejtanski prilazi nisu jedinstveni nego su raznovrsni i mnogostruki, a zajedničko im je narušavanje Pravog puta.

Muhaled b. Husejn kaže: “Na koju god je stvar Allah uputio robove, Iblis se usprotivio s jednom od dvije stvari ne osvrćući se koja je: bilo da ih pokuša nagovoriti da preteruju ili pak da ih pokuša navesti da popuste u činjenju tog djela.” (Hiljetul-evlija 8/266)

Značaj ove teme

U komentaru hadisa koji govori o šejtanovim načinima prilaska čovjeku Ibn Kajjim kaže:

“Bivše generacije onih koji su se bavili moralno etičkim pitanjima koncentrisale su se na dušu i njene nedostatke, ali su zapostavili ovo poglavlje (šejtanski prilazi čovjeku).

Onaj ko pogleda u kur'ansko-hadiske tekstove zapazit će da oni veću pažnju posvećuju šejtanu i načinima borbe protiv njega nego duši.

Duša sklona zlu spomenuta je u rečima Uzvišenog: ‘Ta, duša je sklona zlu’ (Jusuf, 53). Uzvišeni o duši koja sebe kori kaže: ‘I kunem se dušom koja sebe kori’ (El- Kijama, 2). Duša sklona zlu također je spomenuta u riječima Uzvišenog: ‘… i duša od prohtijeva suzdržao’ (En-Naziat, 40).

S druge strane, šejtan je spomenut na mnogim mjestima, a jedna cijela sura posvećena je njemu. Uzvišeni Gospodar je ljude mnogo više upozorava na njega nego li na dušu. Zlo na koje duša poziva proistječe iz šejtanskih vesvesa. Upravo su vesvese šejtanovo mjesto s kojeg on djeluje, a Uzvišeni Allah naredio nam je da zatražimo utočište od šejtana prilikom učenja Kur'ana, a ni na jednom mjestu nije naredio da zatražimo utočište od duša naših osim prilikom traženja i upućivanja dove kada govorimo. ‘I tražimo utočište kod Allaha od zla duša naših.'”(Igasetul-lehfan, 1/145)

Iz knjige: Poslanikov edeb
Autor: Abdulaziz bin Muhammed
Priprema: Put vjernika (naslov od PV-a)

SHARE