Sekta Kadijanija (Ahmedija)

540

Kadijanije (Ahmedije) su pokret nastao 1900. godine u okviru projekta engleskog kolonijalizma na Indijskom potkontinentu, s ciljem udaljavanja muslimana od njihove vjere, a posebno od borbe (džihada) i suprotstavljanja kolonijalizmu u ime Islama. Službeno glasilo ovog pokreta bio je časopis ”El-Edjan” koji je izlazio na engleskom jeziku.

Nastanak i najznačajnije ličnosti:

* Mirza Gulam Ahmed el-Kadijani (1839-1908) je bio glavna ličnost u nastanku kadijanija. Rođen je 1839. godine u selu Kadijan u Pendžabu u Indiji. Porodica iz koje potječe i od ranije je bila poznata po svojoj vjerolomnosti i izdaji vjere i domovine… U takvom okruženju Gulam Ahmed je, još od malih nogu, odgajan strogo u duhu vjernosti i poslušnosti kolonijalizmu. Istovremeno, njemu je bila dodijeljena uloga budućeg proroka (el-mutenebbi’) koji je oko sebe trebao okupiti muslimane i odvraćati ih od borbe protiv engleskog kolonijalizma. Njega, njegovu porodicu i pristalice, kroz razne vidove privilegija i poklona, britanske vlasti su obilno pomagale tako da su stekle njihovu potpunu lojalnost. Ovo, uprkos činjenici da je Gulam Ahmed među svojim pristalicama bio poznat po svojoj neuravnoteženosti, bolešljivosti i sklonosti opojnim drogama.

– Među onima koji su na vrijeme shvatili svu pogubnost njegovih zlih namjera i koji su mu se suprotstavili, bio je Šejh Ebu el-Vefa’ Sena'ullah el-Emurtesri, vođa Pokreta sljedbenika tradicije (hadisa) u Indiji. On ga je pozvao na otvorenu raspravu tokom koje je pobio njegove dokaze, razotkrio podlost njegovih namjera i dokazao vjerolomstvo i zalutalost njegove sekte. Kada se, ni nakon toga, Gulam Ahmed nije opametio, Šejh Ebu el-Vefa’ je zamolio Allaha da onaj ko laže umre još za života onoga ko istinu govori. Nije prošlo ni nekoliko dana poslije toga, kada je 1908. godine, Mirza Gulam Ahmed el-Kadijani umro (u nužniku jednog hotela u Londonu, naprec.). Iza sebe je ostavio više od 50 pisanih djela, što knjiga, što poslanica, što novinskih članaka. Među njima najpoznatija su ona pod naslovoima: Izaletu-l-evham, I'adžaz Ahmedi, Berahin Ahmedijje, Envaru-l-islam, I'adžazu-l-Mesih, et-Teblig i Tedžellijat ilahijje.

* Nuruddin, prvi kadijanski vođa (poslije osnivača). Njemu su, kao nasljedniku osnivača kadijanija, Englezi doslovno stavili krunu na glavu, što je imalo za rezultat da uz njega krenu mnoge pristalice. Napisao je djelo pod nazivom ”Faslu-l-hitab”.

* Muhammed ‘Ali i Hodža Kemaluddin, dvojica kadijanskih vođa u Lahoru. Muhammed ‘Ali je na engleski jezik napravio iskrivljeni prijevod Kur'ana. Od ostalih pisanih djela najpoznatija su mu ona pod nazivima: Hakikatu-l-ihtilaf, en-Nubuvve fi-l-islam i ed-Dinu-l-islami. Hodža Kemaluddin je napisao više djela od kojih mu je najpoznatije ono pod naslovom el-Musulu-l-e'ala fi-l-enbija’. Iako ova ahmedijska sekta iz Lahora na  Gulama  Ahmeda  Mirzu  gleda  samo  kao  na  obnovitelja,  ona  i

Kadijanije se, u suštini, smatraju jednim te istim pokretom, jer su njihova učenja međusobno isprepletena.

* Muhammed ‘Ali, vođa i teoretičar kadijanija iz Lahora, kolonijalistički doušnik i urednik časopisa koji je bio glasilo kadijanske sekte. Sačinio je iskrivljeni prijevod Kur'ana časnog na engleski jezik. Među njegova najpoznatija pisana djela, kao što je ranije navedeno, spadaju knjige: Hakikatu-l-ihtilaf i en-Nubuvve fi-l-islam.

* Muhammed Sadik, kadijanski muftija i autor djela ”Pečat vjerovjesnika” (hatemun-nebijjin).

* Bešir Ahmed b. El-Gulam, autor djela ”Siretu-l-mehdi” o ”Kelimetu-l-fasl”.

* Mahmud Ahmed, Gulamov sin i njegov drugi nasljednik. Među njegova najpoznatija djela spadaju: Envaru-l-hilafe, Tuhfetu-l-muluk i Hakikatun-nubuvve.

* Imenovanje Zaferullaha el-Kadijanija na položaj prvog pakistanskog ministra za vanjske poslove znatno je utjecalo na jačanje ove zalutale sekte kojoj je u to doba dodijeljen širok prostor u pokrajini Pendžab s ciljem da se on pretvori u svjetski centar kadijanija. Ovu oblast kadijanije su nazvale imenom ”Rebwa” koje su uzele iz kur'anskog teksta gdje se pod imenom ”Rebwa” spominje uzvisina na kojoj je Uzvišeni Allah nastanio Merjem i njenog sina.
”Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.” (El-Mu'minun: 50).

Ideje i ubjeđenja:

* Gulam Ahmed je u početku djelovao kao tobožnji misionar Islama i tako nastavio sve dok oko sebe nije okupio značajan broj pristalica, kada je počeo tvrditi da je on obnovitelj Islama nadahnut direktno od Boga. Poslije toga je, u svome učenju, poduzeo drugi korak i počeo tvrditi, prvo da je on očekivani Mehdija (el-mehdi el-muntezar), potom ranije najavljeni Mesija (el-Mesih el-mev'ud) da bi se na kraju proglasio Božijim vjerovjesnikom, tvrdeći da je njegovo vjerovjesništvo više od vjerovjesništva našeg Poslanika i Vjerovjesnika Muhammeda, sallellahu ‘alejhi ve sellem.

* Kadijanije tvrde da Allah (a On je Uzvišen i daleko od toga da bi bio kao što oni govore) posti, klanja, spava, budi se, piše, griješi i spolno opći.

* Kadijanija je tvrdio da je Bog (Ilah) Englez, jer mu se, tobože, obraćao na engleskom jeziku.

* Kadijanije tvrde da se vjerovjesništvo nije završilo sa Muhammedom, sallellahu ‘alejhi ve sellem, da se ono i dalje nastavlja, da Allah po potrebi i dalje šalje Svoje poslanike i da je Gulam Ahmed najodabraniji od svih vjerovjesnika.

* Oni vjeruju da je Džibril, a.s., dolazio Gulamu Ahmedu i dostavljao mu objavu na isti način kao što je objavljen Kur'an.

* Kadijanije tvrde da nema drugog Kur'ana do onog koji je objavljen unaprijed najavljenom Mesiji, tj. Gulamu Ahmedu. Isto tako oni tvrde da nema hadisa do onog koji je u svjetlu njegova učenja, te da nema vjerovjesnika a da nije pod vlašću Gulama Ahmeda.

* Oni tvrde da Kur'an-časni nije objavljeni Kur'an nego njihova knjiga koja se zove ”el-Kitab el-Mubin”.

* Oni vjeruju da su oni sljedbenici nove, neovisne vjere i novog, neovisnog vjerozakona i da su Gulamovi drugovi na istom stupnju dužnog poštovanja kao i ashabi.

* Vjeruju da je Kadijan ne samo kao Medina-Munevvera i Mekka Mukerrema nego i bolji od njih, da je tlo Kadijana sveto, te da je njihova kibla i mjesto hodočašća Kadijan, a ne Mekka.

* Kadijanije su se snažno zalagale za ukidanje borbe na Božijem putu (el-džihad) i pozivale na besprijekornu lojalnost i slijepu pokornost engleskoj vlasti jer je ona – navodno – Bogom dana i Kur'anom propisana.

* Oni tvrde da je svaki musliman, sve dok ne prihvati učenje kadijanija, nevjernik. Isto tako, oni smatraju da je svako ko se oženi nekadijankom ili uda za nekadijaniju, nevjernik.

* Dozvoljavaju upotrebu vina, opijuma, droga i opojnih sredstava.

Akaidski i idejni korijeni:

* Prozapadni pokret Sir Ahmeda Kana sa svojim iskrivljenim učenjem pripremio je pogodno tlo za pojavu kadijanijske sekte.

* Ovakvo okruženje Englezi su vješto iskoristili i izmislili kadijanijski pokret dovodeći na njegovo čelo čovjeka iz stare porodice dobro poznate po svome ranijem mešetarstvu.

* Godine 1953., u Pakistanu je došlo do masovne pobune naroda sa zahtjevom za smjenu Zaferullaha Kana, tadašnjeg ministra za vanjske poslove i proglašavanjem kadijanijske sekte nemuslimanskom manjinom u Pakistanu. U ovoj pobuni poginulo je oko 10 000 muslimana, ali su na kraju ipak uspjeli smijeniti spomenutog kadijanijskog ministra.

* U mjesecu rebiu-l-evvelu 1394., tj. aprilu 1974. godine, u Meki-Mukerremi je u sjedištu Islamske svjetske lige održan veliki kongres kome su prisustvovali predstavnici svih islamskih organizacija iz cijelog svijeta na kome je odlučeno da se kadijanijska sekta zbog svoga izlaska iz okvira Islama proglasi nevjerničkom. Kongres je u svojoj rezoluciji od svih muslimana na svijetu zatražio da se suprotstave opasnosti koja prijeti od ove sekte i izdao uputstva da se sa njenim pripadnicima ne sarađuje te da se njeni umrli članovi ne sahranjuju u muslimanska groblja.

* Pred državnim parlamentom u Pakistanu o kadijanijskom problemu vođena je rasprava između lidera ove sekte, Mirze Nasira Ahmeda i pakistanskog m
uftije, Šejha Mahmuda – Allah mu se smilovao. Ova rasprava je trajala blizu trideset sati i kada Nasir Ahmed nije mogao odgovoriti na sva postavljena pitanja, razotkrilo se vjerolomstvo ove sekte na osnovu čega je parlament izglasao zakon po kome se pripadnici kadijanijske sekte imaju smatrati nemuslimanskom manjinom u Pakistanu.

* Vjerolomstvo (kufr) Mirze Gulama Ahmeda, između ostalog, ogleda se:

–    u njegovoj tvrdnji da je Božiji vjerovjesnik,
–    u njegovom ukidanju obaveznosti borbe na Božijem putu čime je učinio najbolju uslugu kolonijalizmu,
–    u njegovom ukidanju hodočašća Kabe u Mekki i umjesto njega uvođenju hodočašća sela Kadijan,
–    u njegovom poistovjećivanju Uzvišenog Allaha sa čovjekom,
–    u njegovom vjerovanju u seobu duša (tenasuh) i otjelovljenje Boga u liku čovjeka (hulul),
–    u njegovom pripisivanju Uzvišenom Allahu djeteta i tvrdnji da je on Sin Božiji,
–    u njegovom poricanju da je Muhammed, sallellahu ‘alejhi ve sellem, posljednji Božiji Vjerovjesnik i otvaranju vrata mogućnosti da se vjerovjesnikom predstavlja ko god to poželi.

* Kadijanije održavaju prijateljske veze sa Izraelom. Izraelska vlada im je otvorila mnogobrojne centre i škole i pružila svu potrebnu pomoć oko pokretanja i izdavanja časopisa koji  odražava gledište njihove sekte kao i pomoć oko štampanja knjiga i brošura i njihovog rasturanja širom svijeta.

* Iako u vanjskom smislu tvrde da su muslimani, utjecaj kršćanstva, judaizma i batinijskih pokreta na kadijanije je više nego očit kako u njihovom vjerovanju tako i ponašanju.

Raširenost i centri utjecaja:

* Većina današnjih kadijanija živi u Indiji i Pakistanu. Manji broj ih živi u Izraelu i arapskim zemljama. U svakoj zemlji i kojoj žive nastoje se uz pomoć kolonijalizma dograbiti najvažnijih i najosjetljivijih položaja u državi.

* U Africi i u nekim zapadnim zemljama kadijanije su razvile veoma živu aktivnost. U samoj Africi oni imaju preko 5. 000 učitelja i misionara koji među svijetom propagiraju kadijanijsku sektu. Ovako široko razvijena aktivnost kadijanija najbolji je dokaz koliko obilatu pomoć dobivaju od kolonijalističkih centara moći.

* Posebnu brigu o jačanju ove sekte vodi engleska vlada koja njenim pripadnicima objeručke pomaže u zauzimanju visokih položaja u vladama širom svijeta, upravama najznačajnijih kompanija i u raznim međunarodnim izaslanstvima. Pored toga, visoki kadijanski oficiri su najtraženiji  kadar u britanskoj obavještajnoj službi.

* Kadijanije se trude da na svaki mogući način u svoje redove uvuku što veći broj novih sljedbenika. Budući da su, obično, dobro obrazovani i da u svojim redovima imaju veliki broj naučnika, inžinjera, ljekara itd., kadijanije drže konce i mnogih kulturnih centara. Tako npr. u Velikoj Britaniji na jednom od najpoznatijih satelitskih TV kanala koji radi pod maskom ”Islamske televizije” sva rukovodna mjesta zauzimaju kadijanije.

Iz navedenog se vidi:

– Da su kadijanije zalutali pokret i da sa islamskim učenjem nemaju nikakve veze jer je njihovo učenje u potpunoj suprotnosti sa Islamom.

– Da muslimani moraju obratiti pažnju na njihovu aktivnost, tim prije što su ih islamski učenjaci proglasili nevjernicima.

(Islamska enciklopedija: 311-314)